Tursko-bosanski Sarajevo Koledž
Maturski rad
Tema:
Thomas Hobes život i djela
Predmet: Filozofija
Radio: Tarik Bektaš
Mentor: Prof. Merima Durmišević
Sarajevo, Maj, 2014
.
Sadržaj
Uvod………………………………………………………………………………………………………..3
Predmet rad
Cilj rada
Historiski dio……………………………………………………………………………………………….4
Koncept prirodnog stanja
…………………………………………………….…………………………..6
Rzum i egalitet kod Thomasa
…………………………………………………………………………….7
Biografija Thomas Hobes………….………………………………………………………………………8
Djela……………………………………….………………………………………………………………..9
Značenje Levijanta…………………….……………………………………………………...10,.11,..12,13
Zaključak………………..………………...…………………………………………………………….....14
Litreratura………...……..………………...……………………………………………………………….15
2
Historiski dio
Machiavelli je, kako smatra Leo Strauss, bio »taj veličanstveni Columbo koji je otkrio onaj kontinent na kojem
je Hobbes mogao podignuti svoju građevinu. Nakon značajne disonantnosti u odnosu na idejne osnove
Srednjeg vijeka stvorene pojavom Lutherovog i Machiavellijevog učenja, u središte pažnje praktičke filozofije
(naročito etike i političke filozofije) dolazi, na vrlo eksplicitan način, atomizirani pojedinac kao fundament
društva. Hobbesa, sasvim opravdano, smatraju prvim filozofom novovjekovlja koji na sustavan način izlaže
novo shvaćanje pojedinca i društvenosti. Tradirane srednjovjekovno - kršćanske postavke su se za ovog autora
pokazale u velikoj mjeri irelevantnima, dok je objašnjenje čovjekovog samoodržanja i težnje ka moći, kao
središnjih odlika ljudske prirode, postalo njegova istinska znanstvena preokupacija. Machperson ukazuje na
činjenicu da se Hobbes s pravom smatra najtežim engleskim teoretičarom, teškim ne zato što ga je teško
razumjeti, nego zbog činjenice što je »njegova doktrina otprve tako jasna, obuhvatna i tako nedopadljiva.
Njegovi zaključci o prirodi čovjeka, dodaje Machperson, nisu laskavi, politička shvaćanja čine se
»neliberalnima«, a njegova logika odriče nam bilo kakav izlaz«.Također, Machperson ističe da Hobbesovu
praktičku filozofiju »neuobičajna širina i dubina ostavljaju otvorenom za raznovrsne kritike.A kritike su bile
brojne, kako one iz sfere teoloških tako i one iz filozofskih krugova.
4
Prvorazredni značaj Hobbesove praktičke filozofije ogleda se u činjenici detektiranja bitnih segmenata procesa
uklanjanja feudalno-kršćanske slike svijeta, što je podrazumijevalo i detektiranje promjene praktičko-moralnih
orijentira.Stajajući na tlu Engleske, najnaprednije zemlje po pitanju izlaska iz feudalizma, Hobbes govori o
tendencijama sve vidljivim u njegovo vrijeme, a koje su, kako se kasnije pokazalo, na trijumfalan način postale
realnim stanjem svijeta. Hobbes je na odriješit način izrazio rudiment tih procesa te se s pravom može tvrditi da
je prodro bliže prirodi modernog društva nego bilo koji od njegovih suvremenika i bliže nego mnogi njegovi
sljedbenici. Njegova je zabluda mnogo manja nego što se mislilo te ta koncepcija ima mnogo veću važnost za
moderno društvo negošto se to obično priznaje. Na samom početku Novoga vijeka, Hobbes je na radikalan
način otvorio pitanja koja su ostala relevantna sve do današnjih dana. U kontekstu razmatranja problema
egoizma, djelo ovog filozofa je važno kao istinski početak novovjekovne praktičko-filozofske rasprave koji je
presudno utjecao na njen cjelokupan daljnji tok. Hobbesovo shvaćanje egoizma je, s jedne strane, kritizirao
veliki broj značajnih mislitelja, dok je, s druge strane, imalo i svoje važne sljedbenike..
Novovjekovno uvjerenje da s njegovim učenjem sve opet počinje, odnosno da je upravo on glasnik nečeg novog
i velikog. Može se reći da je u svom uvjerenju, kao i drugi spomenuti teolozi i filozofi, bio u pravu. Pored toga,
Hobbes se na način relativno sličan navedenim teolozima i filozofima odnosio i prema filozofskoj tradiciji.
Pokazao je veliku skepsu prema njenim dometima smatrajući, na tragu Bacona, da se zbog pogrešne metode
istraživanja njen najveći dio mora zanemariti kao potpuno nekoristan. Kao i njegovi poznati prethodnici,
Hobbes je bio ponesen osjećanjem o kompletnoj propasti tradicionalne filozofije. Izlaz iz takve situacije vidio
je u nalaženju pravilnemetode kojom bi se na adekvatniji način mogla sagledati društvenost.Njen uzor Hobbes
je tražio u matematici, a posebno je u Euklidovim
Elementima
vidio je pogodan nearistotelovski modelza svoja
istraživanja.On naglašava važnost geometrije i smatra da je sve što pomaže ljudskom životu njena zasluga i da
upravo geometriji društvo duguje za sve ono što razlikuje novo vrijeme od starog barbarstva. Uvažavajući
dostignuća svojih prethodnika Galileia i Bacona, Hobbes polazi od postavke da su zakoni ljudskog ponašanja
toliko striktni i nužni koliko i prirodne moći koje prisiljavaju kamen da padne na zemlju.
5
