Tipografija

  je  veština  posredovanja,  ali  i  proces  optimalizacije:  ono  što 

č

ini,  nastoji  u

č

initi  na  najbolji  na

č

in.  Tipograf    reprodukuju

ć

tekst se pomaže govorom oblika. Misaoni sadržaj teksta zadat je rukopisom. 

Piktogram

 je slikovna grafi

č

ka  aktivnost koja  ima  karakter  saopštavanja. Vode poreklo od pe

ć

inskih crteža. Oni su izvan bilo kakvog 

jezika  –  svuda  važe  i  svi  ih  razumeju.  Oni  su  prva  faza  pisma  (i  danas  ih  koriste  Indijanci).  Danas  se  upotrebljavaju  u  svakodnevnoj 
komunikaciji za ozna

č

avanje na javnim mestima, na ambalaži, u obliku sli

č

ica kojima se predo

č

ava neki doga

đ

aj. 

Ideogrami

  su  asocijativna  vizuelna  likovna  forma  (ne  bukvalno).  To  su  oblici  pismenog  izražavanja  u  starom  veku.  Piktogrami,  kao 

slikovno  pismo,  se  vremenom  vezuju  za  pojmove  tako  da  se  sli

č

ice  pojednostavljuju  i  vezuju  za  leksi

č

ke  jedinice  i  tako  nastaje 

ideografija  (gr

č

.  idea  =  misao+graphein  =  pisati).  Ideografija  predstavlja  pojmovno  pismo,  a  ne  slikovno.  Za  izražavanje  misli 

upotrebljava  se  niz  jednostavnih  srteža  ili  simbola  od  kojih  svaki  predstavlja  odre

đ

eni  pojam.  Ideogram  se  ne  shvata  bukvalno,  ve

ć

 

izražava misao ili frazu.  

Antikva

  –  (antika-staro)  je  nastala  iz  rimske  kapitale  i  predstavlja  grupu  SERIFNIH  PISAMA.  Antikva  danas  predstavlja  najve

ć

porodicu  tipografskih  pisama.  Spada  u  naj

č

itljivije  oblike  slova  i  naj

č

ć

e  se  koristi  za  slaganje  sitnog  kompresnog  sloga. Zajedni

č

ko 

obeležje  svih ovih pisama je u tome što  imaju razlike  u debljini osnovnih i  spojnih poteza i imaju  serife (tanje od osnovnih poteza). U 
svome  razvitku  koji  je  trajao  više  od  tri  veka,  formirala  se  u  tri  karakteristi

č

na  oblika:  renesansnu  (medijeval)  antikvu,  prelaznu 

(baroknu) antikvu i klasicisti

č

ku (novu) antikvu.  

Renesansna (rana) antikva – XV i XVI vek, jasni i jednostavni tipovi slova, serifi su zaobljeni, poluserif kod malih slova je iskošen. Pre 
nje  posebno  majuskula  i  minuskula,  a  1400.  dvojni  alfabet  (Nikolas).  Nikolasova  antikva  sadrži  ostatke  humanisti

č

kog  pisma,  ali  ga 

prevazilazi  elegancijom  reza  i  jasno

ć

om  proporcija,  dok  Garamond  uvodi  finije  serife  i  spoljne  poteze.  Prelazna  (barokna)  antikva  – 

XVII  i  XVIII  vek,  zove  se  prelazna  zato  što 

č

ini  prelazni  oblik  izme

đ

u  renesanse  i  klasicisti

č

ke  antikve.  Uznemirene  kitnjaste  forme 

baroka  se  prenose  i  na  prelaznu  antkvu.  Kontrast  debljine  osnovnih  i  spojnih  poteza  je  jak,  serif  postaje  izduženiji,  ali  još  zaobljen. 
Klasicisti

č

ka (kasna) antikva – sa njom se proces razvitka antikve dovršava. Tendecije prisutne u baroknoj antikvi dovode se do kraja. 

Nastaje  veliki  broj  slovnih  rezova  kao  što  je  kurziv,  masni  kurziv  i  razni  uski  rezovi.  Kontrast  u  debljini  crta  postaje  vrlo  jak.  Serifi  
postaju  samo  dve  tanke  crtice,  nestaje  oblina  koja  povezuje  serif  sa  osnovnim  potezom.  Poluserifi  malih  slova  dobija  horizontalni 
pravac. 
U štamparijama su naj

č

ć

e u upotrebi pismo garamond, palatino, tajms, baskervil, bodoni, itd. 

Grotesk 

–  pismo  koje  se  pojavilo  u  XIX  veku,  a  naziv  je  dobilo  zbog  svog  neobi

č

nog  izgleda  za  ono  vreme  (groteskno  –  smešno, 

neobi

č

no). Krajnje pojednostavljeno pismo sa linijama iste debljine i bez serifa. Svoju punu primenu grotesk doživljava tek u XX veku. 

Nema  ni  kontrasta,  ni  serifa,  jednolikih  poteza.  Za  tadašnji  ukus  štampara  pismo  je  delovalo  grubo  i  neestetski.  Poznatija  pisma  ove 
grupe su futura, helvetika, itd. Podgrupu ovih pisama 

č

ine polugroteskna pisma. Ona predstavljaju prelaz izme

đ

u serifnih i bezserifnih 

pisama  (umesto  serifa  na  krajevima  osnovnih  i  spajaju

ć

ih  crta  imaju  jedva  primetna  zadebljanja.  Ovde  pripadaju  optima,  tempo, 

simplicitas,  itd.  U  periodu  bauhaus-a  ovo  pismo  oživljava  da  bi  se  zadovoljila  potražnja  za  likom  slova  koji  bi  se  upotrebio  u  svrhe 
oglašavanja: plakate, letke, poslovne i privatne stvari. Oblici slova svedeni su na suštinske elemente (bez ukrasnih). 

Razlika  izme

đ

u  antikve  i  groteska

  –  Zajedni

č

ko  obeležje  svih  ovih  pisama  antikve  je  u  tome  što  imaju  razlike  u  debljini  osnovnih  i 

spojnih  poteza  i  imaju  serife  (tanje  od  osnovnih  poteza)  i  kontrast  je  izražen  veoma  jako,  dok  groteskna  pisma  imaju  krajnje 
pojednostavljeno pismo sa linijama iste debljine i bez serifa i bez kontrasta. 

Stil Secesija

  ( u Nema

č

koj 

Jugendstil

,  u  Parisu 

Modern Style

 prvo, a  zatim 

Art Nouveau

) – obeležava ra

đ

anje moderne arhitekture i 

industrijskog  oblikovanja.  Rodona

č

elnikom  secesije  smatra  se  Viliam  Moris,  engleski  pesnik,  umetnik  i  politi

č

ar. On je bio  stvoren da 

predvodi  borbu  protiv  preteranog  tehniciziranja  i  standardizacije 

č

ovekove  okoline.  Nadahnu

ć

e  su  tražili  u  srednjovekovnim  oblicima 

gotskog  stila.  Pred  kraj  svog  života,  Moris  je  osnovao  svoju  štampariju 

»Kelmscott  Press«

  .  Uzore  je  tražio  u  prošlosti  knjižne 

tipografije.  Slova  koja  je  projektovao  bila  su  delom  antikva,  a  delom  gotski  stil.  U  prvoj  deceniji  XX  veka,  secesija  gubi  biljnu 
ornamentiku  i  svoje  dekorativne  efekte  postiže  samo  linijom,  dok  u  svojoj  tre

ć

oj  fazigubi  snažnu  dekorativnu  liniju i dobija elegantnije 

likovne forme. U poslednjoj fazi je oslobo

đ

ena od dekorativne ornamentike. Napredni umetnici su okretanje prirodi izbegavali (preživele 

forme iscrpljene) i priznavali su jedino liniju kao oblikovani element. U secesiji su biljni motivi bili prolazni, a linije su ostale. Linije su bile 
odse

č

ne,  naizmeni

č

no  su  podebljavane  i  stanjivane.  Borba  se  vodila  za 

č

isto

ć

u  forme  –  ostvariti  lepotu  »odbacivanjem  svega  što  je 

suvišno«. To je rezultiralo saznanjem da je tekst namenjen prvo 

č

itanju i da je kao takav on najvažniji na svakoj štampanoj stvari, i da 

se iz teksta mora razviti grafi

č

ka forma. 

Stil Bauhaus

 – bazirao se na 

č

istoj formi. Osnovan 1919. godine u Nema

č

koj od strane Valtera Gropiusa (Umetni

č

ku školu pretvorio u 

Visoku  školu  za  oblikovanje).  Deluje  kad  i  ruski  konstruktivizam.  Bavio  se  arhitekturom,  oblikovanjem  upotrebnih  predmeta  i 
tipografskim  oblikovanjem. 

Č

itljivost  i  preglednost  dobijaju  na  zna

č

aju,  zatim  racionalnost  i  ekonomi

č

nost  u  slaganju.  U  igri  slovima, 

linijama,  površinama  i  apstraktnim  oblicima,  ide  se  iz  jedne  krajnosti  u  drugu.  U  tipografiju  prodire    fotomontaža.  Verzalna  slova 
postepeno    gube  svoj  monopol,  dok  kurentna  slova  postaju  sve  važnija.  Sve  do  1925.  godine  dominiralo  je  simetri

č

no  oblikovanje,  a 

upotrebljavana je isklju

č

ivo  antikva i fraktura. Grotesk je smatran neklasi

č

nim, reklamnim pismom. Središnju osu je zamenila leva osa 

sa redovima nejednakih dužina uz potpuno novu distribuciju teksta na grafi

č

koj površini. Ukrasi i ornamenti su proglašeni staromodnim, 

a kao ravnopravan oblikovni element priznata je linija. Popularnost grotesknih pisama narasla je do kulminacije. Uz crnu, kao dopunska 
boja,  preovladavala  je  jarkocrvena  boja.  Zadržan  je  i  negovan  blok-slog.  Jedna  od  programskih  odrednica  bauhaus-a  je  »prakti

č

ne 

stvari  koje menjaju život i 

č

ine ga lepšim. Ono što nazivamo svakodnevnom kulturom«. 

Stil  Dada

  –  grupu  dada  osnovali  su  1916.  godine  u  Cirihu  rumunski  pesnik  Tristan  Cara  i  alzaški  slikar  Hans  Arp  (objavljuju  sa 

pristalicama dadaisti

č

ki manifest). Odbojnost prema bilo kakvoj primeni pravila i sklonosti ka eksperimentisanju najviše se odrazila na 

tipografiju. Otklanjanjem svih konvencija, došlo je do razaranja uobi

č

ajene tipografske slike teksta, a to je izazvalo opšte negodovanje. 

Najagresivniji pokret (utro put današnjoj tipografiji), nastaje iz depresije i nemira posle I svetskog rata. Krenuo je kao pravac koji nema 
smisao  (i  ime  mu  je  besmisleno). Moto  :  na agresiju  odgovoriti  agresijom. Nabacanost slova  bez pravila.  Proširio  se na  celu Evropu. 
Umetnost nije izdignuta iz života – ona je sam život. 

Stil  Ruski  konstruktivizam

  –  konstruktivizam  je  drugi  zna

č

ajni  analiti

č

ki  pravac  formiran  u  Rusiji  pre  Oktobarske revolucije. Isti

č

e u 

prvi plan konstruktivne elemente dela. Osnovne odlike pravca su: svrsishodnost, funkcionalnost i utilitarnost. Deluje kad i Bauhaus 20-
tih  godina  XX  veka.  Koristili  su  motive  sa  ikona.  Glavne  odlika  2:  upotreba  gradacije  slogovnog  znaka,  svedenost  na  2(3)  boje  i 
mešanje fotografije i tipografije. Rod

č

enko Aleksandar i Majakovski Ivan

 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti