Toksični metali u vodi
Univerzitet u Novom Sadu
Prirodno –matematički fakultet Novi Sad
Departman za hemiju,biohemiju i zaštitu životne sredine
Toksični metali u vodi
-Seminarski rad-
Student: Jovana Jokić Profesor: dr Božo Dalmacija
dr Dragana Tomašević
Novi Sad, 2014. Godina
Olovo-uticaj na životnu sredinu
.................................................................................................6
Kadmijum-uticaj na životnu sredinu
.........................................................................................7
Arsen- uticaj na životnu sredinu
................................................................................................8
Dospevanja teških metala u vodu
Maksimalno dozvoljene koncentracije za toksične metale u vodi za Srbiju

2. Karakteristike teških metala
Teški metali imaju široku upotrebu i nisu biorazgradljivi, odnosno perzistenti su. Imaju uspešnu
imobilizaciju u zemljištu i vodenim sedimentima, a transportuju se putem vazduha (kao gas ili
kao čestice adsorbovane i apsorbovane u suspendovanim česticama (prašina)) i strujanjem vode.
Teški metali u čvrstom stanju obično ne predstavljaju problem, ali se u jonskom obliku (katjoni)
izuzetno opasni ako se vežu na sulfhidrilne grupe (-SH) enzima
(
http://geol.pmf.hr/~lpalinkas/GAZO_Pred_4.pdf
).
3. Živa Hg
Jedini tečni metal. Prirodni izvor žive predstavlja isparavanje zemljine kore (dna okeana, reka,
zemljište). Postoji u elementarnom obliku, kao Hg(I) i Hg(II) jedinjenja, u organskoj ili
neorganskoj formi. Metil-živa i druga organska jedinjenja žive nastaju kao proizvod
mikrobiološke aktivnosti (metanske bakterije) u vodenoj sredini. Dominatan oblik Hg u
atmosferi je Hg
o
i dalje se fotohemijski oksiduje do Hg
2+
. Slično nemaetalima, a suprotno od
većine drugih metala, formira organska jedinjenja koja su veoma stabilna u životnoj sredini.
Prirodna metilacija u kojoj učestvuju mikroorganizmi predstavlja značajan proces u kruženju
žive u životnoj sredini (
https://www.facebook.com/ajax/messaging/attachment.php?
).
3.1.
Toksičnost žive
3.1.1. Neorganske forme
Sve forme žive su potencijalno toksične, ali nivoi toksičnosti se znatno razlikuju. Najmanje
toksični su neorganski tipovi žive, jer se teško resorbuju. Od neorganskih formi najopasnija su
isparenja žive jer eksploatacijom preko respiratornog trakta brzo prodiru u krv i dalje
transportuju do mozga gde mogu prouzrokovati
ozbiljna oštećenja
http://www.cecra.dh.pmf.uns.ac.rs/pdf/drugiseminar/Agbaba-Ekotoksicnost%20metala-1.pdf
).
3.1.2. Organske forme
Arilmerkurat
nije ništa više toksičan od neorganskih formi, jer se lako razlaže u neorganske
derivate u tkiva.
Alkilmerkurat
je najtoksičnija do sad ispitana forma (metil-živa). Stabilna
jedinjenja sa dugim vremenom zadržavanja u tkivima i lako se akumuliraju u organizmu.
Njihova lipidna rastvorljivost je odgovorna za to što uglavnom deluju na nervno tkivo
(
http://www.cecra.dh.pmf.uns.ac.rs/pdf/drugiseminar/Agbaba-Ekotoksicnost%20metala-1.pdf
).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti