JU Mješovita srednja hemijska škola u Tuzli
Stručno zvanje/zanimanje: Hemijski tehničar u farmaceuskoj proizvodnji
Predimet: Farmakologija
M A T U R S K I R A D
Toksikologija, otrovi i antidoti
MENTORO: KANDIDAT:
Tuzla, januar, 2016.
SADRŽAJ:
UVOD……………………………………………………………………………………….…3
1. VRSTE TROVANJA, LIJEČENJE TROVANJA – PRINCIPI………………………...4
1.1 Definicija otrova…………………………………………………………………………...4
1.2 Vrste trovanja……………………………………………………………………………....4
1.2.1 Zločinačka trovanja……………………………………………………………………....5
1.2.2 Samoubilačko trovanje…………………………………………………..………………5
1.2.3 Slučajna trovanja………………………………………………………………………...5
1.2.4 Medicinska trovanja…………………………………………………………………….6
1.2.5 Profesionalna (industrijska) trovanja……………………………………………………7
1.2.6 Upotreba otrova kao sredstva za uživanje……………………………………………….7
1.3 Princip liječenja trovanja…………………………………………………………………..7
2. MEHANIZAM DJELOVANJA ANTIDOTA……………………………..……………11
3. NAJČEŠĆA TROVANJA I LIJČENJA………………………………………………..13
ZAKLJUČAK………………………………………………………………….…………….18
LITERATURA………………………………………………………………………………19
2
1. VRSTE TROVANJA, LIJEČENJE TROVANJA – PRINCIPI
1.1 Definicija otrova
Potpuno tačnu naučnu definiciju otrova ne moguće je dati. Otrovnost jedne supstanice nije
neka određena osobina kao što je boja, oblik i razne hemijske i fizičke osobine. Jedna
supstanica može biti pod izvjestnim okolnostima otrovna, a pod drugim ne. Neke su
supstanice otrovne za čovjeka, a nisu za životinje. Tako da, na primjer, zec može bez
opasnosti jesti velebilje, dok je ta biljka za čovjeka jako otrovna.
Razni naučnici pokušavali su da postave tačnu definiciju otrova. Čuveni francuski fiziolog
Claude Bernard
dao je slijedeću definiciju otrova: otrovi su supstanice koje su po svojoj
fizičkoj ili hemijskoj prirodi takve da kad uđu u krv, ili u čovječiji organizam i tu ostanu,
proizvode prolazne ili trajne poremećaje. U mnogome sličnome definicuju daje
Starkenstein
,
kad kaže da su otrovi supstanice koje su po svojoj hemijskoj prirodi, količini i koncetraciji
strane za čovječiji organizam ili pojedine organe, i stoga izazivaju funkcionalne poremećaje u
živom organizmu.
Po ovim opštim definicijama praktičkno bi svaka supstanca u datim okolnostima mogla da se
smatra kao otrov. Da bi se ovako tumačenje izbjeglo izvjesni autori (Key i dr) daju ovakvu
definiciju otrova : “u praktičnom pogledu otrovima možemo smatrati one supstance koje
unijete u količinama manjim od 5 g ili 5 ml mogu da prouzrokuju loše zdravstveno stanje,
oboljenje ili smrt. Međutim ni ovakva definicija ne može se smatrati kao zadovoljavajuća,
pošto je suviše arbitrarna. Po toj definiciji, npr. alkohol bi bio bezopasan i mogao bi se
smatrati netoksničnim, što bi bilo aspsurdno.
1.2 Vrste trovanja
1.
Zločinačka (kriminalna)
2.
Samoubilačka (sucidna)
3.
Slučajna (Aakcidentalna)
4.
Medicinska
5.
Profesionalna (industrijska)
6.
Bolesti zavisnosti (toksikomanije)
4
1.2.1 Zločinačka trovanja
Po delikatnosti ispitivanja kao i po težini posljedica – pošto je tu uvijek upitanju čast i život
ljudi problemi koja ova vrsta trovanja postavlja za stručnjake dolaze sigurno u najteže
toksikološke probleme. Kad se govori o zločinačkom trovanju treba imati u vidu da veliki broj
ovakvih trovanja, naročito onih izvršenih po selima, i ne dolaze do izražaja u statistikama.
Ovdje naručito dolazi u obzir trovanje otrovnim biljem.
Za zločinačko trovanje se naravno upotrebljavaju ona sredstva do koji je relativno lahko doći,
a koja su poznata kao jaki otrovi. To je jedan od razloga da je arsen u tom pogledu zauzimao
vidno mjesto. Pojavom novih toksičnih materijala koji se, s obzirom na njihovu primjenu,
mogu lahko nabavit, stvaraju se i nove mogućnosti za zločinačko trovanje. Tako da se danas u
statistikama zločinačkih trovanja pojavljuju kao nova sredstva, cinkfosfid, paration, talijum,
izvjesna organska jedinjenja fluora. To su supstance koje danas nalaze široku primjenu kao
sredstva za uništenje štetočina i zato je, neki put, i suviše lahko doći do njih. Upotreba čistih
alkaloida, među kojima nalazimo najjače otrove, rijetko se pojavljuje u statistikama
zločinačkih trovanja, baš zato što do tih trovanja nije lahko doći.
1.2.2 Samoubilačko trovanje
Samoubilačka trovanja, naručito u velikim gradovima,sve su češća pojava. Prema francuskim
stastistikama broj samoubistava trovanjem za posljednjih sto godina udestrostručilo se, dok se
broj stanovništva jedva udvostručilo. U velikim gradoovima,gdje postoje po kućama
instalacije svijetlećeg gasa,relativno najveći broj samoubilačkih trvanja izvrši se tim gasom
(30-40% od broja samoubilačkih trovanja). Samo ubistvo je često posljedica trenutnog
pshičkog stanja i tada samoubice uzimaju otrov koji im prvi dođe do ruke. Otuda naprijed
pomenuti veliki procenat trovanja svijetlećim gasm, a kod nas veliki procenat trovanja
natriijumhidroksidom. Po jednoj njemačkoj statistici (Siebert) u razdoblju od 1918. do 1936.
godine od ukupnog broja samubilačkih trovanja 41,8% pada na svijetleći gas, 40,8% na
hipnotična sredstva, 5,1 % na fenol i dezifekciona sredstva, 3,7% na alkalide, 2,25% na baze i
kiseline. Ostatak do 100% čine ostale otrovi. Naravno da stastistički podaci o tom pogledu
variraju mnogo u različitim zemljama i raznim vremenskim periodama. Kod nas je npr. prije
rata (Dr. M. Milanović) prvo mjesto zauzimao natrijumhidroksid.
1.2.3 Slučajna trovanja
Mogu doći najčešće kao posljedica zabune. Tako je dosta češta pojava trovanja rastvorom
„jake sode“ (NaOH), koja se drži u ostavi gdje stoji i jelo i razna pića, pa se taj rastvor
5
