Filozofski fakultet Sarajevo
Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo
Opća povijest književnosti 1: antički period
Doc. Dr. Muhamed Dželilović
Hodžić Revda
Tragična krivica mitskih junaka
Seminarski rad
Sarajevo, 10.12.2011.
TRAGIČNA KRIVICA MITSKIH JUNAKA
Hodžić Revda
Komparativna književnost i bibliotekarstvo
Godina studija: prva (I)
e-mail adresa:
[email protected]
Apstrakt
U svom seminarskom radu govoriću o jednoj od osnovnih karakteristika
tragedije koju je postavio Aristotel, a to je tragična krivica. Baziraću se na
tragedijama antičke Grčke, kao i glavnim likovima tih tragedija (Edip, Antigona,
Prometej,...) i na koji način je njihova tragična krivica uticala na njihovu sudbinu.
Osnova mog seminarskog rada biće svakako Aristotelovo djelo „O pjesničkoj
umjetnosti“, gdje Aristotel u jednom dijelu detaljno objašnjava pojam tragične
krivice. Ovu temu sam uzela iz razloga što me zanimalo koliki je utjecaj tragične
krivice na tragičan svršetak ili kraj. Tragična krivica nije bez razloga jedan od
osnovnih elemenata tragedije, igra jako bitnu ulogu. Kroz ovaj seminarski rad
pokušaću objasniti tu ulogu i važnost tragične krivice.
Ključne riječi: tragedija, katarza, tragični junak, tragični svršetak, uzvišeni stil,
tragična krivica, Edipov kompleks, apsolutni duh
2
Po Aristotelovoj definiciji tragedije, katarza je jedan od bitnih pojmova
tragedije. Katarza je jedna vrsta pročišćenja emocija. Gledajući patnju drugih
ljudi, gledaoci osjećaju sažaljenje ili strah, a istovremeno se i pročišćavaju od
takvih emocija. Tragični junak izaziva u gledaocima osjećanje sažaljenja zbog
veličine njegove patnje, kao i osjećanje straha pred neprestanom mogučnošću
ljudske nesreće. Duboko i snažno doživljavajući takva osjećanja, gledaoci ih se
istovremeno oslobađaju, jer se ta osjećanja preobražavaju u ugodan estetski
doživljaj.
„Dok zbivanja na sceni, u jednom dalekom odblesku i kroz likove raznih
junaka simbolizuju Dionisovu sudbinu, gledaoci se, okusivši svojim „duhovnim
ustima“ deo rastrgnutog tela junaka boga, oslobađaju za časak svoga vlastitog
egzistencijalnog okvira i time doživljavaju očišćenje od njime uslovljenih
osećanja straha i sažaljenja.“
3
TRAGIČNI JUNAK, TRAGIČNI ZAVRŠETAK I UZVIŠENI STIL
„U razvoju dramske književnosti tragedija je izgubila obredni smisao, uloga
hora s vremenom je manja ili je hor potpuno napušten, kompozicija je postala
slobodnija, a isključivo mitsku tematiku zamjenjuje povijesna tematika ili
tematika aktualnih društvenih sukoba. Ostaju međutim neke karakteristike na
temelju kojih se može govoriti o tragediji kao posebnoj dramskoj vrsti u svim
3
Kulenović, Tvrtko. Grčke tragedije.//Grčke tragedije/Eshil, Sofokle, Euripid. Sarajevo: IRO
„Veselin Masleša“, 1979. Str. 8
4
književnim razdobljima. Te su opće karakteristike tragedije tragički junak,
tragička krivnja, tragičan završetak i uzvišen stil.“
4
Radnju u tragediji čine potresni i bolni događaji s tužnim ishodom. Ustvari, u
tragediji se prikazuje nesretna sudbina čovjeka koji strada zbog nekog
neminovnog i sudbonosnog sticaja okolnosti, ili zbog svoje neodoljive težnje za
nekim visokim ali nedostižnim ciljem, ili zbog nekih svojih neukrotivih
unutršnjih poriva. Tragični junaci, svjesno ili nesvjesno, krše neke zakone na
kojima počivaju odnosi u svijetu i među ljudima. Oni drsko iskaču iz
određenog reda stvari, pa se sukobljavaju sa silama koje su jače od njih. Ta
njihova drskost čini ih dosljednim u ostvarivanju njihovih težnji, što im daje
uzvišen karakter. Njihova izuzetna moralna snaga često kod gledaoca izaziva
osjećaj divljenja.
„Tragički je junak u najširem smislu riječi žrtva vlastite nesretne sudbine. On
se sukobljava s drugim karakterima ili sa svojom okolinom zbog nekih ideala
koje suprotstavlja zbilji, zbog vlastite plemenitosti, vjernosti nekim moralnim
načelima ili zbog osobitog stjecaja životno važnih okolnosti.“
5
„Tragični junak strada zbog svoje nesavladive težnje za samouzdizanjem i
samopotvrđivanjem koju oblikuje prema diktatu vlastitog unutrašnjeg
moralnog principa ili hira, a pokušava ostvariti u sukobu sa okolinom, s
ljudima i bogovima. Takav, on predstavlja uzor najkarakterističnijih
stremljenja grčkog čoveka koji, po prvi put u klasičnom svetu, prestaje da traži
garanciju uvek željene besmrtnosti u religiji i pokušava da je sam za sebe
osvoji kroz slavu, kroz istoriju.“
6
4
Solar, Milivoj. Teorija književnosti: Kompozicija drame. Zagreb: Školska knjiga, 2001. Str. 240.
5
Solar, Milivoj. Teorija književnosti: Kompozicija drame. Zagreb: Školska knjiga, 2001. Str. 240-
241.
6
Kulenović, Tvrtko. Grčke tragedije.//Grčke tragedije.Eshil, Sofokle, Euripid. Sarajevo: IRO:
„Veselin Masleša“, 1979.
5
