(TEMA 1)
Historijski razvoj drumskog saobracaja u svijetu
Oko 2000 godina prije nove ere u Mesopotamiji su korištene zaprege. Prelomni trenutak
u razvoju cestovnog saobraćaja predstavlja pronalazak točka. Mnogi istraživači tvrde da
se pojavio u 5. milenijumu prije nove ere i da je vezan za otkriće grnčarskog točka. Bila
je to prva velika čovjekova pobeda na polju tehnike, revolucionarni pronalazak koji je
omogućio jednostavan prevoz ljudi i roba, što je doprinijelo razvoju drugih oblasti
ljudskog društva i znatno ubrzalo razvoj čovječanstva. Pronalaskom točka, kasnije
oblaganjem metalom, te pronalaskom osobina puteva stvorena su prevozna sredstva na
kopnu za prevoz tereta i ljudi. U tom vremenu začeta je gradnja prvih kopnenih puteva
koji su služili za kretanje zaprega. Tada je čovjek počeo da obavlja prve velike
saobraćajne djelatnosti. Dalji razvoj drumskog saobraćaja prevashodno je bio uslovljen
postojanju puteva.
Motorno vozilo
je vozilo na motorni pogon koje je prvenstveno namijenjeno za prevoz
lica ili tereta na putevima ili koje služi za vuču priključnih vozila namijenjenih za prevoz
lica ili tereta.
Za prvo vozilo bez zaprege smatraju se kola sa dva čovjeka koji su sjedeći u kolima
pokretali vozilo. Konstruktor tog vozila bio je francuz Zan Tezon 1644. godine
Nakon Tezonove konstrukcije otkrivena su vozila sa mehanizmom sličnom onima koji su
imali satovi na katedralama u to vrijeme, konstruktor tog vozila bio je također francuz
Vokanson. 1769.godine francuski vojni inženjer Nikola Kinjon izgradio je dva vozila na
parni pogon za vuču topova. Bila su to prva,ikada sagrađena motorna vozila.
Poslije prvog parnog vozila kapetana Kinjona mnogi pronalazaci prikazivali su razne
tipove raznih kočija koje su više bile igračka nego prevozno sredstvo. Nekoliko godina
kasnije ili tačnije 1784. Merdok konstruiše svoj prvi trotočkaš, a zatim 1786. godine
Simington svoja kola na četiri točka. U periodu od 1798. do 1808. engleski mehaničar
Trevitik, koji je bio poznat kao konstruktor lokomotiva, prikazuje više vozila na parni
pogon, od kojih su kola sa parnim kotlom pod visokim pritiskom mogla da savladaju
uspone i do 20%. Godine 1821. Grifit prikazuje svoja kola sa dvocilindričnim parnim
motorom , a 1823. godine Dž.Nevil kola sa patentiranim poboljšanjima prijanjanja
točkova na uspone. Hen Kokse 1827. godine pojavljuje se sa svojim parnim motorom sa
više komora za sagorijevanje. 1829. godine sa svojim triciklom za četiri osobe. Gurnej
1828. godine ugrađuje svoja kola sa pogonom na jedan točak.
Velika prepreka za brži razvoj drumskih vozila dugo vremena je bio problem
obezbjeđenja različitih brzina obrtanja pogonskih točkova pri skretanju.
Bilo je i drugih ideja, ali jedino pravo riješenje bio je diferencijal. Pronalazac ovog
uređaja bio je Onezifor Peker 1827. godine. Kada se riješio problem diferencijala krenulo
se dalje.
Sličan uređaj pronašao je i 1833. godine i primijenio da drumskoj parnoj lokomotivi i
Roberts. Rasel 1834. godine postiže brzinu od 12 km za 40 minuta ili 18km/h i uvodi
loženje parnog kotla naftom. Amade Bole uvodi više novina : spore i teške parne
dilizanse zamjenjuje turističkim kolima, uvodi sistem upravljanja, koji kao princip važi i
danas.
Konstruktori parnih automobila poslije Bolea pokušavali su da uvedu još neke novine,
kao što su zamjenljive cijevi ispod vozila, tanke cijevi kojima se ubrzava prelazak vode u
paru.
1842. godine u Evropi Davison konstruiše vozilo sa elekromagnetnim pogonom,ali ta
ideja nije imala praktične rezultate.
Za prvi električni automobil smatra se vozilo na tri točka inženjera Trivea 1881. godine i
kretalo se brzinom 10-12 km/h. Kriger ugrađuje elektromotor u fijaker i takvim vozilom
postavlja rekord u dužinji vožnje jednim punjenjem akumulatora-507 km od Pariza do
Sarleora.
Pronalazak motornog vozila, krajem XIX vijeka (1886), predstavlja suštinsku prekretnicu
u izgradnji savremenih puteva.
Godina 1904., kada dolazi do masovne pojave motornih vozila, uzima se za početak
nove ere saobraćaja na putevima i od tada počinje izgradnja cesta od betona, asfalta i
sličnih savremenih materijala.
Od 1920 god. drumski saobraćaj preuzima vodeću ulogu u masovnom transportu Ijudi i
materijala.
Drumska vozila na električni pogon dala su veoma dobre rezultate u pogledu brzina, ali
danas su to ostali neriješeni problemi male dužine puta koji se može preći jednim
punjenjem i velike mase vozila.
Prvo saobraćajno vozilo koje je probilo brzinsku barijeru od 100 km/h bio je električni
automobil Belgijanca Zenasija prvog maja 1899. godine, a kretao se brzinom 105,8
km/h. Razlog zbog čega se kroz proteklih 10 godina nije mnogo radilo na otklanjanju
ovih nedostataka je taj što su postignuti bolji rezultati gasnim-benzinskim i dizel
motorima, a naročito u uslovima veoma niskih cijena nafte i njenih derivata.
Razvoj drumskog saobraćaja u današnjem smislu riječi zasniva se ipak na motorima sa
unutrašnjim sagorijevanjem. Prvo takvo vozilo konstruisao je Etjen Lenoar 1859. godine
koje je radilo na smjesi petroleja i vazduha, paljenim električnom varnicom. Bo De Ros
postavlja 1862. godine princip rada četverotaktnog gasnog motora. Prvi prakticno
primjenljiv četverotaktni motor, također na mješavinu petroleja i vazduha konstruisao je
njemački inženjer Oto. 1876. godine motor je uspješno ispitan u tvornici plinskih motora
Deutz.
Prvi motori sa unutrašnjim sagorijevanjem, kako oni sa paljenjem na električnu varnicu,
tako i nešto konstruisani dizel motori sa kompresionim paljenjem, korišteni su u industriji
kao stacione mašine, da bi nakon viseznačajnih usavršavanja bili prilagodljivi za
ugrađivanje u saobraćajna sredstva. U tom smislu posebno je značajan Dajmlerov
lagani brzohodni četverotaktni motor iz 1883. godine koji je dvije godine poslije ugradio u
bicikl i tako dobio prvi motocikl.
Danlop, 1888.godine , a značajna usavršavanja izveo je Miselin 1895.godine. Kada je
1885.godine Dajmler prikazao svoj motocikl, Karl Benc je konstruisao prvi automobil. Bio
je to trotočkaš sa četverotaktnim motorom. Snaga motora je 2/3 konjskih snaga pri 250-
300 obrtaja u minuti. Maksimalna dosignuta brzina bila je 12 km/h.
Sljedeće godine Dajmler konstruiše svoj prvi automobil na četiri točka. Bencu i Dajmleru
se tokom posljednje decenije 19.vijeka priključuje nova grupa pronalazača, tačnije
(TEMA 2)
HISTORIJSKI RAZVOJ DRUMSKOG SAOBRACAJA U BIH
Geoprometni položaj BiH je takav da se preko nje ostvaruju prirodne veze Evrope prema
Istoku i Mediteranu. Osnovna saobraćajna infrastruktura gradi se dolinama vodotoka
Une, Vrbasa, Bosne, Neretve, Morave, gdje su se i ljudski tokovi kretali hiljadama
godina.
Nagli društveno-ekonomski razvoj u poslijeratnom periodu imao je za posljedicu i opštu
tendenciju porasta saobraćaja. Pri tome, prevozni kapaciteti motornog drumskog
saobraćaja rastu izuzetno brzim tempom.U periodu 1923-1980.godine dolazi do daljeg
rasta drumskog motornog voznog parka, naročito izraženog u rastu priključnih vozila.
Razvoj drumskog saobraćaja u saobraćajnom sistemu BiH, u posljednjih 20 godina
karakteriše brzi porast stepena motorizacije, naročito protekle decenije, u kojoj je
prosječna godišnja stopa rasta broja registrovanih vozila iznosila 16 %.
Prije posljednjeg rata, Volkswagen je proizvodio vozila i lagana namjenska vozila u
jednoj tvornici blizu Sarajeva, dok su Kosmos u Banja Luci i Soko u Mostaru proizvodili
autobuse. Mjesta poslovanja produkcije tih tvornica vodila su u pojedinim područjima u
koncentraciju dostavljača sa odgovarajućim kvalifikacijama i sposobnostima u
područjima metala, automotiva i elektronike.
Starosna struktura motornih vozila u BiH, prema procjenama u 2006. godini, za putničke
automobile iznosila je 13 godina, dok je starost autobusa i teretnih vozila iznosila oko 16
godina.
Centrotrans-Eurolines osnovan je 1963. godine kao dio kompanije Centrotrans Sarajevo
zadužen za pružanje usluga prijevoza putnika. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu
Centrotrans-Eurolines je raspolagao sa preko 360 autobusa i zapošljavao preko 1500
radnika svih profila. Prema osnovnim načelima poslovanja svoj rad bazirao je na
pružanju kvalitetne
usluge prijevoza putnika u međunarodnom i međugradskom saobraćaju. Organizaciono
je uspostavio mrežu poslovnih jedinica u Bosni i Hercegovini koje su obezbjeđivale
neposredno najkvalitetnije usluge putnicima.
(TEMA 3)
TRANSPORTNA SREDSTVA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU
Izum i primjena točka već predstavlja osnovu za ozbiljnija prijevozna sredstva. Sudeći
po historiji, to se dogodilo kada se na grani našao teži teret koji čovjek više nije mogao
vući sopstvenom snagom, pa se dosjetio podmetnuti drveni valjak, tzv. oblice. Tim
činom se rodila ideja o točku, na čiji izum se nije moralo dugo čekati.
Izum točka je uspješno revolucionarizirao aktivnost poput prijevoza, a njegova upotreba
kao transformatora energije (vjetrenjače, vodeno kolo) je također revolucionarizirala
primjenu neljudskih izvora energije.
Smatra se da je točak neprevaziđeno otkriće, otkriće svih vremena s obzirom na to da
nema uzora u prirodi.
DEFINICIJA POJMA TRANSPORTNO SREDSTVO
Transportna sredstva su prijevozna sredstva, uređaji, strojevi, postrojenja, prekrcajna
mehanizacija, skladišta, robno-transportni centri, terminali, informacijsko-upravljački
uređaji, te ostala oprema u materijalnoj proizvodnji koja služe za premještanja (promjenu
mjesta ili položaja) tereta (materijalnih resursa) i ljudi.
Temeljno obilježje transportnih sredstava je da ne stvaraju novi proizvod, te ne mijenjaju
bitna svojstva transportiranih resursa. U smislu načelne koncepcije ili logistike rada, i iz
toga proizišle konstrukcije, transportna sredstva se dijele na:
- vozila (vozila na šinama ili sličnim konstrukcijama vođenja, zatim “slobodna” cestovna
vozila i sl.);
- plovila (plovila na vodi i u vodi, zrak)
- dizala (dizalice, ostala dizalima slična oprema, viličari, itd.)
- ostala transportna sredstva (u koje se ubrajaju razni transportni uređaji, strojevi i
složena postrojenja, kao što su npr. žičare, cisterne, itd.).
Pri tomu ona mogu provoditi ili ciklički ili kontinuirani ili, od navedenih, složeni način
transporta.
U prvobitnoj društvenoj zajednici transportna sredstva su velikim dijelom bila u vezi sa
životinjama i njihovom vučnom snagom. Međutim, svaki transport na točkovima se može
odvijati uz određene društvene prilike. Nedostatak ovakvog vida transporta je u tome što
je količina robe koja se prevozila bila ograničena, kao i brzina transporta ljudi i robe.
VRSTE TRANSPORTNIH SREDSTAVA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU
Drumski saobraćaj se odlikuje izuzetno velikim brojem vozila; ima ih više od četvrt
milijarde u cijelom svijetu, a to je više nego što iznosi ukupan broj ostalih transportnih
sredstava (osim primitivnih) u svim granama saobraćaja zajedno. To proističe sa jedne
strane iz malog kapaciteta pojedinih individualnih vozila, a sa druge strane iz velike
godine. 1869. godine u Engleskoj je završena epoha drvenih bicikala. Bicikl je tad
poprimio metalni okvir.
HISTORIJA AUTOMOBILA
Historija automobila, u najširem smislu riječi, je počela nastojanjem ljudi da kreiraju
prijevozno sredstvo koje će se kretati cestom bez korištenja ljudske i životinjske
energije.
Automobil je cestovno vozilo koje se pokreće vlastitim motorom, a služi za prijevoz ljudi i
materijalnih dobara.
PRVI AUTOMOBIL NA PARNI POGON
Prvi izum koji se logički može nazvati automobilom bio je teški, spori, parom pokretan
trokotač kojeg je 1769. godine napravio kapetan Nikolas Jozef Kinjo (Nicolas Joseph
Cugnot), francuski vojni inženjer. 22. ožujka 1770. godine Cugnot je prezentirao svoje
vozilo francuskom vojnom vrhu i stručnjacima. Vozilo je imalo jedan kotač sprijeda i dva
straga. Motor je bio smješten ispred prvog kotača pomoću kojeg se upravljalo vozilom.
Taj parni automobil mogao je povući 5t tereta, ali se morao zaustaviti svakih 12-15
minuta da bi postigao potreban pritisak pare. Razvijao je brzinu od 5 km/h.
BENZ-ova KONSTRUKCIJA PATENT-MOTORWAGEN-a
Karl Benz je 1885. godine konstruisao prvi automobil Patent-Motorwagen, sa
unutrašnjim sagorijevanjem na tri točka koji je pokretao benzinski motor. Njegova
konstrukcija predstavlja preteču modernog automobila.
Njihov model je prouzrokovao znatno komešanje kad su se pojavili na Svjetskoj izložbi u
Parizu 1889. godine. Potporom Fredrick von Fischera i Julian Ganssa, Karl i Berta Benz
počeli su 1889. godine prozivoditi prve automobile za prodaju. Bili su to prvi automobili
ikad proizvedeni za prodaju.
AUTOMOBILI NA ELEKTRIČNI POGON
Počevši od 1832. godine eksperimentiše se sa drumskim vozilima na električni pogon.
Škotlanđanin Robert Anderson konstruisao je prvo električno vozilo. Električna vozila su
koristila akumulatore koji su se punili i pokretali su mali elektromotor. Ova vozila su bila
vrlo teška, spora, skupa i morala su se često dopunjavati energijom (što je problem koji
je ostao do danas).
Značajniji napredak u proizvodnji elektromobila je primjećen tek 1859. godine, kada
Francuz Gaston Plant pronalazi prvi punjivi olovni akumulator. Međutim, uprkos svim
tehničkim manjkavostima, električna vozila do 1900. godine postaju najprodavanija na
tržištu SAD.
HENRY FORD-ov MODEL T
Godine 1905. većina automobila proizvodila se na isti način kako se proizvodila kočija.
To znači da su se automobili sklapali ručno po komadu. Stoga su to bile skupocjene
igračke dostupne samo bogatima. San detroitskog dječaka s farme Henry-a Forda bio je
da projektira motorno vozilo za široke mase. Fordovo rješenje bila je proizvodnja
automobila koji je nazvao Model T- Masovna proizvodnja značila je angažiranje brojnih
