SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK
FAKULTET PRAVNIH NAUKA
STUDIJ I CIKLUSA - II GODINA
SMJER: OPĆE PRAVO
TREBA LI NAM „BONTON“
ESEJ
Travnik, Februar 2013.
SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK
FAKULTET PRAVNIH NAUKA
STUDIJ I CIKLUSA - II GODINA
SMJER: OPĆE PRAVO
TREBA LI NAM „BONTON“
ESEJ
IZJAVA: Ja Lejla Fehrić studentica Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks
broj: 0164-12/DOP, odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem
da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć
profesora odnosno asistenta.
STUDENT: Lejla Fehrić
PREDMET: Retorika
PROFESOR: Prof.dr. Branimir Čović
ASISTENT: Mr. Dragan Sokanović
Travnik, Februar 2013.
1
TREBA LI NAM BONTON?
Odgovor na pitanje čemu nam služi bonton nije tako jednostavan kao što
izgleda. Bonton označava pravila lijepog i pristojnog ponašanja u svakodnevnom
životu. Mišljenje da je bonton lijepo ponašanje u visokom društvu nije tačno, jer
bonton predstavlja smjernice ponašanja za sve, uvijek i svuda, bilo da smo sa nekim
ili sami. Potrebe ljudi zahtjevaju stalno mijenjanje, usavršavanje i prilagođavanje
bontona, pa činjenica da je nekad bilo pristojno srkati kafu ne znači da i danas treba
da čujemo te zvukove za stolom. Zato se kaže da svrha bontona nije da sputava ljude,
jer je prilagodljiv situaciji i atmosferu čini prijatnom. Uvažavanje pravila ponašanja
na nekim mjestima, kao što su javne, vjerske i kulturne ustanove, pokazuje da ih
poštujemo, tako da nema mjesta tvrdnjama da je bonton rezervisan samo za
snobove
2
.
U porodici, dijete uči osnove bontona, a u školi i u kontaktu sa drugim ljudima
se usavršava. Ono što nam vaspitne ustanove i sredstva javnog informisanja danas
nude najčešće ne daje željene rezultate. Većina pravila koja unose nepotrebne
formalnosti sa pravom su izbačena iz upotrebe, a preostala su prilagođena
savremenim uslovima. Obnavljanje osnovnih normi lijepog ponašanja dovelo bi do
harmoničnijih odnosa među ljudima. Svakako, bez pridržavanja previše strogih
pravila koja guše, ali poznavanje granica pristojnosti svakako je neophodno.
Lijepo ponašanje ima svrhu da nam omogući da se prijatno osjećamo u društvu
ali i da ne uznemiravamo druge nepristojnošću. Kad pravila bontona preovladaju u
društvu, postaju zaštita od neotesanih i nepristojnih ljudi. Da bi se to postiglo,
potrebno je podići ljudsku svijest na viši nivo. Bonton koji bi bio primjenljiv svuda
na svijetu ne postoji, ali postoje pravila čije poštivanje čovjeka definišu kao humano
i razumno biće. Velikim dijelom bonton se bazira na tradiciji. To što Englezi piju čaj
2
http://www.scribd.com/Snobizam
, Snobovi su osobe čija je socijalna funkcija i ambicija dvojaka. Sa
jedne strane snobovi žele da ostvare kulturno izjednačavanje na višem nivou, odnosno približavajući
se kulturnim vrijednostima i nivou razvijenijih društvenih slojeva, oni namjeravaju da ostvare
sopstvenu kulturu a time i društvenu promociju. Sa druge strane, snobovi sa obezbjeđenim višim
društvenim položajem nastoje da se još više odvoje i na taj način povećaju kulturnu i socijalnu
distancu između sebe i onih društvenih slojeva i grupa koje smatraju nižim od sebe.
3
u 17 sati ne podrazumjeva nužno i lijepo ponašanje. Ali dizanje malog prsta pri
podizanju šoljice čaja jeste odraz profinjenosti. U zavisnosti od kulture variraju
mnogi maniri. Japanci se, na primjer, u znak poštovanja duboko klanjaju, u jednoj
azijskoj kneževini najveće gostoprimstvo izražava se masažom, Eskimi se
pozdravljaju trljanjem nosa o nos, pripadnici jednog plemena u Južnoj Africi plaču
od sreće kad se vide, a u Pakistanu žene se pozdravljaju ljubljenjem u obraz, ruku i
pletenicu. Jedan od manira koji je u našoj kulturi neprihvatljiv a kod sjevernih naroda
i Njemaca predstavlja osnovu pristojnosti je pohvala domaćici podrigivanjem na
kraju obroka. Iako je očigledno da se treba ponašati na kulturan način, principi koji
nas na to inspirišu vremenom se mijenjaju. U antičkom Rimu običaj da se jede ležeći
na niskim divanima bio je vrhunac otmjenosti. Poslije pada Rimskog carstva varvari
su uveli običaj ručka za stolom, kao što se čini i danas. To što su se njihovi ručkovi
pretvarali u prožidranje uz pomoć ruku, to je druga priča, ali su nesumnjivo unijeli
primjesu civilizovanosti.
I komunikacija između osoba muškog i ženskog pola vremenom se izmjenila i
omogućila veću bliskost i slobodu, ali javile su se i zamjerke. Mladićima se zamjera
bahatost, javno ismijavanje i ponižavanje drugih, dobacivanje na ulici, ponašanje
koje se ne može nazvati kavalirskim, šovinizam i tzv. mačo stav. Djevojkama se
danas može zamjeriti previše slobodno ponašanje, pretjerana opterećenost izgledom,
ne poštovanje sebe, ogovaranje i mnoge druge osobin. Uopćeno govoreći, i jednima i
drugima može da se zamjeri nekultura, nezrelost, vulgarnost, psovanje,
konformizam, podjela ljudi prema materijalnim mogućnostima, sklonost
predrasudama, otuđenost od religije, prevelika upotreba alkohola i mnoge druge
pojave koje su, sa razvojem civilizacije, uzele maha.
Lijepo i uljudno ponašanje osnova je u odgoju svakog pojedinca. Na
roditeljima je da djecu nauče uljudnosti, poštovanju prema odraslima, pristojnom
čekanja umjesto guranja i sličnim socijalnim vještinama koje će djetetu pomoći da
izraste u moralnu osobu. U današnje, moderno vrijeme, sve je više nepristojne,
neuljudne i suviše drske djece. Naravno djeca najviše uče ono što žive, pa samim
time i takvo neprihvatljivo ponašanje vjerojatno vide, bilo od roditelja, bilo od
vršnjaka. Ali ipak i ti njihovi prijatelji morali su takvo ponašanje negdje vidjeti. Tako
se tzv. začarani krug vraća na ono što zovemo kućni odgoj. Osnova u lijepom
4
