~TRGOVAČKO PRAVO~

~UVOD U PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA I TRGOVAČKO PRAVO~

POJAM PRAVNOG ODNOSA

PRAVNI ODNOS

je onaj društveni odnos koji je uređen nekom pravnom normom.To je

odnos za koji je država odredila pravila ponašanja.

PRAVNE ČINJENICE

-činjenice koje dovode do nastanka,promjene ili prestanka nekog

pravnog odnosa.

Pravne činjenice s obzirom na postanak dijelimo na:



DOGAĐAJE

koji nastaju neovisno o čovjeku

npr.

rođenje,smrt,potres.



LJUDSKE RADNJE (pravne radnje/djelovanja)

dijelimo na:



FIZIČKE npr.

razbijanje tuđeg prozora



VOLJNE npr.

sklapanje udovora



DOPUŠTENE



NEDOPUŠTENE LJUDSKE RADNJE

delikti

iz kojih kao pravna

posljedica može nastati izricanje kazni i naknade štete.

Pravne činjenice s obzirom na funkciju dijelimo na:



PRETPOSTAVKU

Pretpostavka je pravna činjenica koja mora nastati da bi se

zasnovao,promijenio ili prestao neki imovinsko-pravni odnos.



PRAVNU OSNOVU

Pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se veže

postanak,promjena,ili prestanak subjektivnih imovinskih prava.



PRESUMPCIJU

Presumpcija je takva činjenica,koja se smatra dokazanom dok se ne

dokaže suprotno.



FIKCIJU

Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se

nikad neće ni dogoditi,ali se uzima kao da se dogodila,da bi neki pravni odnos mogao
nastati,prestati ili se promijeniti.

SASTOJCI PRAVNOG ODNOSA PRAVNI ODNOS IMA 2 SASTOJKA:

1. SUBJEKTE PRAVNOG ODNOSA (PRAVNI SUBJEKTI)-

su osobe koje mogu

biti nositelji prava i obveza.Jedna je strana ovlaštena od druge nešto zahtijevati,a
druga je obvezna to ispuniti. Razlikujemo dvije vrste subjekata:



FIZIČKA OSOBA-

je čovjek pojedinac→on to postaje rođenjem,a prestaje

biti smrću. Fizička osoba rođenjem stječe pravnu sposobnost (tj.sposobnost da
bude subjektom prava). Smrću te osobe ili kada ju se proglasi mrtvom prestaje
i njena pravna sposobnost,a njezina prava i obveze prelaze na nasljednike.



PRAVNA OSOBA (JURISTIČKA) npr.škola

je društvena tvorevina kojoj je

pravni poredak priznao svojstvo subjekta prava. Postanak pravne osobe može
biti slobodnim udruživanjem,registracijom,koncesijom.Pravnu i poslovnu
sposobnost stječe upisom u sudski registar,a gubi je brisanjem iz njega.Pravna
osoba ima ove elemente:



CILJ

koji mora biti pravno dopušten.



IMOVINU

Da bi svoj cilj mogla ostvarivati pravna osoba mora

raspolagati imovinom kojom će odgovarati za preuzete obveze.



JEDINSTVO

Pravna osoba mora biti jedinstvena organizacija premda

u svom sastavu može imati pojedine djelove.



IDENTITET

Dok pravna osoba postoji njezin je identitet trajan.



TIJELA (ORGANE)

Da bi pravna osoba mogla izražavati svoju volju

ona mora imati odgovarajuća tijela.

Kako bi mogle sklapati pravne poslove,i fizička i pravna osoba moraju imati:



PRAVNU SPOSOBNOST-

svojstvo pravnog subjekta da može biti nositelj

prava i obveza

npr.

maloljetnik može steći imovinu nasljeđivanjem i postati

vlasnikom nekog zemljišta. Dijete ima pravnu, ali nema poslovnu sposobnost.



POSLOVNU SPOSOBNOST

- svojstvo pravnog subjekta da svojim vlastitim

očitovanjem volje stječe ta prava i obveze (tj.sklapa pravne poslove). Imamo:



PUNU POSLOVNU SPOSOBNOST

-a to je poslovna sposobnost

koja se stječe s punoljetnošću,tj.s navršenih 18 godina.



OGRANIČENU POSLOVNU SPOSOBNOST

...imaju osobe od 14.do 18.godine koje mogu obavljati pravne
poslove,ali oni postaju valjani tek kad ih odobre njihovi
zakonski zastupnici.

Punoljetna osoba može biti djelomično ili potpuno lišena
poslovne sposobnosti u posebnom postupku pred sudom, ako
zbog svog duševnog oboljenja nije u mogućnosti voditi računa
o svojim interesima,a ponekad ni o samoj sebi.Takva osoba

nema deliktnu sposobnost

,tj.ne odgovara za svoja protupravna

djela,već za njih odgovara osoba koja ju je dužna
nadzirati.POSLJEDICA→Osobi kojoj je ograničena ili oduzeta
poslovna sposobnost se mora dodijeliti zakonski
zastupnik.Ugovorni je zastupnik ne može zastupati jer takav
pravni posao neće biti valjan.

2. SADRŽAJ PRAVNOG ODNOSA

Ovlast za jednoga i dužnost (obveza) za drugoga

sadržaj su pravnog odnosa.



PRAVNA OVLAST(SUBJEKTIVNO PRAVO)-

se sastoji od toga da subjekt

kojem ona pripada (ovlaštenik) ima pravo zahtijevati određeno ponašanje
drugog subjekta (obveznika).Može se ostvariti u obliku tužbe i prigovora.
PR.Netko nam uzme torbu i ne želi nam je vratiti mi prisilno moramo ostvariti
subjektivno pravo i ulažemo tužbu.



PRAVNA OBVEZA (DUŽNOST)

-je ponašanje koje ovlaštenik ima pravo

zahtijevati od obveznika.

PRAVNE OSOBNOSTI FIZIČKIH OSOBA→

pravo na život,tjelesno i duševno

zdravlje,ugled,čast,dostojanstvo,ime,privatnost osobnog i obiteljskog života,slobodu,...

PRAVNE OSOBNOSTI PRAVNIH OSOBA→

ugled,dobar glas,čast,ime(tvrtku),poslovnu

tajnu,slobodu privređivanja,...

DRUŠTVA KOJA NISU PRAVNE OSOBE:



ortaštvo



tajno društvo



sva preddruštva pravnih osoba

TRGOVAČKO PRAVO-

je grana prava koja se odnosi na prava i obveze proistekle iz

isporuke robe i pružanja usluga,te na pravne institute koji unapređuju i omogućuju tijek
trgovačkih poslova.

USTAV

RH je donešen 1990. i postavlja temeljna načela tržišnog gospodarstva.2 su zakona

temeljna za naše trgovačko pravo:



DISPOZITIVNE NORME

sadrže pravila koje stranke mogu mijenjati

svojim sporazumom. Dispozitivnim se normama ostavlja puna sloboda
strankama da svoje odnose urede u određenom trgovačkom pravu.



PODZAKONSKE AKTE

(uredbe, pravilnici,naredbe,odluke i sl.) koji su

takvi propisi koje donose općinske i županijske skupštine,tijela uprave i
političko izvršna tijela,redovito radi provođenja zakona,ali se njima uređuju i
odnosi za koje nije potreban zakonski rang. Po svojoj pravnoj snazi dolaze iza
zakona.Moraju biti u skladu s ustavom i zakonima.Propisi mogu prestati važiti
na nekoliko načina:



ABROGACIJOM (lat. abrogare-ukidati)-

neki propis prestaje važiti,

ako se to u njemu,obično u završnim člancima izričito navodi.



DEROGACIJOM (lat. derogare-dokinuti)-

kada novi propis uređuje

neki društveni odnos na drugačiji način nego što je to činio raniji
propis.



DOTRAJALOŠĆU

-kada nestanu društveni odnosi koje propis

uređuje, pa se on nema na što primijeniti.

2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO-je društveni izvor prava

,a stvaraju ga

adresati (tj.oni kojima je ono namijenjeno),ali u granicama dopuštenim zakonom.Ono
se danas pojavljuje u obliku:

1) PRAVNIH OBIČAJA
2) TRGOVAČKIH OBIČAJA

koji su izvor prava samo ako se zakon izravno ili

posredno na njih poziva.Trgovački običaj moramo isključiti izrekom,ako to ne
učinimo pretpostavlja se da smo ga prihvatili.

3) UZANCI

su kodificirani poslovni običaji. Uzanca može biti samo ono što

ima podlogu u praksi.U RH se mogu utvrđivati samo

POSEBNE UZANCE

su trgovački običaji koji se odnose na uže područje gospodarskih djelatnosti

ili na određenu robu i sl. Posebne uzance utvrđuje Hrvatska gospodarska
komora,a imamo ih u ugostiteljstvu,građevinarstvu i sl.

4) TRGOVAČKE PRAKSE

Trgovcima je dopušteno da mogu ugovoriti

trgovački običaj koji se još nije razvio u struci u kojoj se sklapa konkretan
ugovor ako taj običaj žele primijeniti.Trgovački običaji i praksa koju su trgovci
međusobno razvili se primjenjuju i kada su suprotni dispozitivnom propisu i u
odnosu prema dispozitivnom propisu su uvijek lex specialis.

5) FORMULARNOG PRAVA

Ovdje se ugovori sklapaju prema unaprijed

pripremljenim predlošcima (formularima).Na taj se način izbjegavaju dugi
pregovori.Ovdje razlikujemo:



OPĆE UVJETE UGOVORA(POSLOVANJA)

Oni čine popis

ugovornih klauzula.Formulira ih trgovac sam,neka asocijacija
gospodarstvenika ili netko treći.Opći se uvjeti donose slobodno,a
uzance imaju podlogu u trgovačkom običaju.



TIPSKE (STANDARDNE) UGOVORE

Ovo su takvi ugovori u

kojima jedna ugovorna strana predočuje drugoj unaprijed pripremljeni
nacrt ugovora kojima se redovito služi.Tipski ugovor je zapravo
ponuda za sklapanje ugovora u kojoj ponuditelj dopušta odstupanje od
predloženog formulara ugovora i spreman je pregovarati o sadržaju
sadržaju budućeg ugovora.Zbog svoje potpunosti se mogu izravno
primijeniti,za razliku pd općih uvjeta.



ADHEZIJSKE UGOVORE(UGOVORE PO PRISTUPU)

Ovo je

takav ugovor u kojem ponuđač veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje
svih uvjeta sadržanih u formularu koji predlaže i ne pristaje ni na kakvu

izmjenu. Ponuđeni može uvjete prihvatiti ili odbiti u cijelosti – take it
or leave it. Ponuđeni ne sudjeluje u kreiranju ugovora, ne postoje
elementi pregovaranja... U nekim segmentima tržišta oni su neophodni
(ugovori u prijevozu robe i putnika, cijene komunalnih usluga i sl.), ali
zbog opasnosti od mogućeg stvaranja monopolne situacije na tržištu,
pod posebnom su paskom države [

PRIMJER TEL RN

6) KLAUZULA (TERMINA) KLAUZULA-

je odredba ugovora koja je

tipizirana i može se navoditi skraćeno.Najpoznatije su transportne
klauzule.Klauzule strane mogu i ne moraju uvrstiti u svoje ugovore.Strane im
mogu dati i drugačiji smisao,ali to drugačije značenje moraju posebno
ugovoriti.

3. SUDSKA ILI ARBITRAŽNA PRAKSA

temelji se na poštivanju odluka sudova

kojima je presuđena pojedina stvar ili na prihvaćanju prijašnjih arbitražnih dluka pri
odlučivanju u novim pravnim stvarima.U Republici Hrvatskoj sudska praksa je samo
sporedan izvor prava koji može djelovati samo snagom svoje uvjerljivosti.

4. PRAVNA ZNANOST (DOKTRINA)

je sporedan izvor prava, jednako kao i sudska

praksa, a temelji se na radu i mišljenjima poznatih pravnih stručnjaka, njihovim
izlaganjima, člancima, znanstvenim djelima. Zakonodavac pri donošenju propisa ili
sudovi pri sunenju ne mogu se pozvati na stav pravne doktrine te stoga onda djeluju
samo snagom svoje uvjerljivosti.

5. AKTI POJEDINIH NEDRŽAVNIH TIJELA (JAVNE OVLASTI)

Zakonodavac

dopušta da određene pravne norme donose ovlaštene gospodarske organizacije,njihove
udruge ili druga tijela,s time da su tako donesene norme obvezne za sve u određenoj
gosp.grani,pa čak i za sve grane gospodarstva.Razlog što zakonodavac pojedinim
tijelima daje mogućnost donošenja određenih odluka s obveznom snagom za određene
kategorije gospodarskih organizacija,u tome je što mnoga područja trgovačkog prava
još nisu zrela za zakonsko reguliranje,ili se nakon zakonskog reguliranja utvrde
određene praznine,odnosno u praksi se pojave novi problemi koje treba na neki način
normirati.Kad se praksa za određena područja dovoljno ustali i kad je promet
sposoban za zakonsko reguliranje,donosi se odgovarajući propis.Akt koji je suprotan
Ustavu RH Ustavni sud RH će ukinuti ili poništiti.

STATUT(ili DRUŠTVENI UGOVOR ovisno o obliku društva)-

je pravni akt kojim se

uređuju najvažnija pitanja rada i organizacije pravne osobe.To je temeljni akt pravne osobe i s
njime moraju biti u skladu i svi drugi opći akti.Za pojedine je subjekte statut obvezan akt.To
je autonoman i slobodan akt,jer redovito ne podliježe odobrenju nikakva tijela izvan
društva.Mora biti u skladu sa zakonom.

[

IZ SKRIPTE

] Izvore prava dijelimo na:

MATERIJALNE IZVORE PRAVA

Oni predstavljaju određene društvene odnose u nekoj

zemlji koji zahtjevaju da budu pravno uređeni.

FORMALNE IZVORE PRAVA

To su akti iz kojih proizlaze prava i obveze državnih

organa pravnih i fizičkih osoba→ ustav, zakon ,podzakonski akti, uzance, običaji, a u nekim
zemljama i sudska praksa.

POZITIVNO PRAVO

-sva pravna pravila koja vrijede u određenom trenutku u određenoj

zemlji.

POVIJESNO PRAVO

-pravna pravila koja više ne vrijede.

PREDNOSTI I NEDOSTACI TRGOVAČKIH DRUŠTAVA
PREDNOSTI za članove kapitalnih društava:



glavna prednost je njihova neodgovornost za obveze društva



dopušten prijenos udjela u društvu



neprekidnost i nastavljanje društva i u prilikama kada 1 član istupi,umre ili prenese
udjel

NEDOSTACI:



kapitalno društvo može biti osnovano samo ako ispunjava uvjete propisane zakonom
(sloboda kreiranja je ograničena)



trg.društva moraju voditi komplicirane poslovne knjige, davati izvješća članovima
društvaodržavati sjednice tijela društva,voditi zapisnike,čuvati dokumentaciju,držati se
propisa



visoki troškovi



promjene statuta se moraju upisivati u sudski registar



propisi i praksa su stroži nego u ortaštva ili trgovca pojedinca

UNUTARNJA DRUŠTVA su o

na koja djeluju samo između članova i ne ulaze u odnose

prema trećima pa ih ne može zastupati nitko od članova niti bilo koja druga osoba.
Primjer unutarnjeg društva je tajno društvo.Radi se o odnosu među članovima društva, a u
odnose prema trećim osobama ulaze članovi društva

samo u svoje ime i pri tome ne mogu

djelovati za društvo

, jer se njegov cilj ograničava samo u internim odnosima članova. Ona

nikada nisu u obliku pravne osobe jer društvo kao pravna osoba ulazi u pravne odnose s
drugim subjektima.

VANJSKA DRUŠTVA su o

na društva koja ulaze s trećim osobama u pravne odnose, tj.

sudjeluju u pravnom prometu. Ono djeluje kao unutarnje društvo među članovima, a kao
vanjsko nastupajući među trećima.

RAZLIKA IZMEĐU TRGOVCA POJEDINCA I OBRTNIKA

TRGOVAC POJEDINAC-

mora

samostalno

obavljati gosp.djelatnost da bi imao svojstvo

trgovca.Svojstvo trgovca se stječe upisom u sudski registar.Trgovac pojedinac je potpuni
trgovac jer može dati prokuru,mora imati tvrtku s naznakom ''t.p.'',a poslove mora voditi na
trgovački način.Trgovac pojedinac je uređen Zakonom o obrtu i ZTD-om.

PREDNOSTI:



sloboda u poslovanju



jednostavnost u osnivanju



institut trgovca pojedinca često nudi porezne olakšice za osnivanje novih
poslova,npr.ne treba plaćati porez dok dok ne počne poslovati s dobiti

NEDOSTACI:



neograničena odgovornost prema trećima



trgovac pojedinac je osobno odgovoran za sve dugove



postoje teškoće pri dobivanju kredita jer se komercijalne banke plaše da neće moći
vratiti novac ako postanu insolventni

OBRTNIK

-je fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja neku od dopuštenih obrtničkih

gospodarskih djelatnosti radi postizanja dobiti proizvodnjom,prometom i/ii pružanjem usluga
na tržištu.Obrtnik za svoje obveze odgovara čitavom svojom imovinom na kojoj se može
provesti ovrha.Obrtnici nemaju status trgovca i ne upisuju se u sudski registar,već u Registar
obrtnika.Za stjecanje svojstva trgovca pojedinca obrtnik mora ispunjavati uvjete navedene u
zakonu o obrtu i prijeći godišnji prihod od 2 milijuna kuna.

No,ako njegov godišnji prihod