Visoka medicinska i poslovno-tehnološka škola strukovnih studija Šabac

Seminarski rad

Predmet: Poslovna ekonomika

Tema: Troskovi  podela prema faktorima proizvodnje

Profesor:                             

               Student:

Dr Nebojsa Matić

   Nikola Pavlović  4-90/2016

  

   

Šabac, 

Januar 2018. godine

background image

1. Značaj troškova

Troškovi su u savremenim uslovima razvoja produkcijskih saga i teorija predmeta permanentnih 
rasprostiranja, zanimanja i praćenja. To je sasvim razumljivo, jer troškovi prikazuju ključnu pištu 
svake   priče   i   svako   podrazumijevaju   više.   Nivo   ostvarenja   ekonomije   predviđa   je   uslovno 
veličine troškova. 

Značaj troškova se može procijeniti sa više aspaka, mogu se svesti na:

- aspekt makroekonomije;

- aspekt ekonomske predstave;

- aspekt mikroekonomije.

1.1 Makroekonomija

Makroekonomija   potiče   od   grčkih   reči   macros   (veliki)   i   oikonomia   (privreda),   što   znači   da 
proučava   ekonomske   agregatne   veličine.   Drugim   rečima,   bavi   se   proučavanjem   problema 
društvene   privrede,   kao   celine,   gde   se   varijable   svode   na   mali   broj   globalnih   veličina,   tj. 
kompleksnih agregatnih veličina. U tom smislu makroekonomija se bavi izučavanjem pojava, 
procesa   i   problema,   kao   što   su:   bruto   proizvod,   društveni   proizvod,   nacionalni   dohodak, 
potrošnja,   štednja,   investicije,   ekonomski   rast,   spoljnotrgovinska   razmena,   društvena 
reprodukcija,   platni   bilans,   ciklična   kretanja   privrede,   budžet,   fiskalna   i   monetarna   politika, 
agregatna tražnja i ponuda, zaposlenost, inflacija itd. Prema tome, makroekonomija proučava 
finkcionisanje i upravljanje ekonomijom u celini.

Makroekonomija dobija na značaju posle velike ekonomske krize (1929-1933. godine), kada su 
obelodanjeni   ekonomski   problemi   sa   nesagledivim   posledicama,   koji   se   nisu   mogli   razrešiti 
putem mehanizma Smitove "nevidljive ruke". Među ekonomistima je to najbolje uočio Džon 
Majnord Kejnz (1883-1946. godine), te se nastanak navedena makroekonomija teorije i politike 
vezuje za njegovo ime.

 1.2 Ekonomija preduzeća

Ekonomika preduzeća je disciplina ekonomske nauke koja proučava poslovanje preduzeća u 
cilju definisanja principa, upravljačkih pravila i mera, čija primena u praksi treba da omogući 
efikasnije ostvarivanje ciljeva preduzeća.

Ekonomika preduzeća omogućava efikasnije ostvarivanje ciljeva preduzeća.

Predmet izučavanja Ekonomike preduzeća je proces stvaranja vrednosti. U procesu stvaranja 
vrednosti ima tri osnovne faze:

-

ulaganje;

-

transformacija ulaganja u rezultate;

-

rezultati.

Ulaganje  

se   može   označiti   bilo   kakvo   investicijom,   primarno   novčanih   sredstava,   radi 

sticanja   određenih   ekonomskih   koristi,   odnosno   profita.   Pri   tome   se   može   ulagati   u 
financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine 
koji   omogućavaju   ostvarivanje   ekonomskih   koristi   odnosno   profita   kroz   određene 
produktivne poslovne aktivnosti.

Transformacijom uloženih resursa

 u rezultate preduzeće stvara vrednost 

Proces stvaranja vrednosti se deli u tri faze:

I faza: Ulaganje resursa;

II faza: Transformacija ulaganja u rezultate (proizvodnja, pružanje usluga);

III faza: Stvaranje rezultata.

Rezultat

 prestavlja ostvarivanje poslovnog plana tj. sticanje profita, zarade i dobiti.

Ciljevi   izučavanje   ekonomike   preduzeća   je   sistematsko   širenje   znanja   o   svim   aspektima 
poslovanja preduzeća, koja ima dva cilja:

- Teorijski;

- Praktični.

Teorijski   cilj   izučavanja   Ekonomike   preduzeća   je   potpunije   razumevanja   i   objašnjenje 
suštine preduzeća, zakonitosti njegovog funkcionisanja, odnosa sa okruženjem.

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti