1. Pojam ekonomije kao nauke

Termin EKONOMIJA potice od grckih reci oikos – kuca i nomos-zakon. Bukvalno u prevodu predstavlja 
zakone pomocu kojih se upravlja kucom.
Ekonomija kao nauka predstavlja iznalazenje metoda cija primena u procesima ekonomskih aktivnosti ljudi ) 
proizvodnja, potrosnja, raspodela i razmena materijalnoh dobara i usluga)omogucava uspesno upravljanje 
NEKOM KUCOM.
Postoje 

2 osnovna pristupa u izučavanju ekonomije kao nauke?

1)se odnosi na izučavanje ekonomije kroz istorijske promene društveno-ekonomskih formacija i oblika svojine. 
2)se odnosi na iznalaženje metoda čija primena u procesima ekonomskih aktivnosti stalno povećava racionalnost 
ekonomskog ponašanja pojedinca,preduzeća,domaćinstva i države.

2. Ljudske potrebe
Zašto se ljudi bave ekonomijom?

Zato što moraju da iznalaze i sprovode metode u proizvodnji,raspodeli,razmeni i potrošnji materijalnih dobara i 
usluga,pomoću kojih se uspešno upravlja domaćinstvom,preduzećem ili privredom jedne države. Ljudi se bave 
ekonomskih aktivnostima radi zadovoljenja svojih potreba.

3. Oblici ekonomskih aktivnosti 

Proizvodnja,potrošnja,raspodela i razmena

4.Proizvodnja

Proizvodnja je ekonomska aktivnost tokom koje čovek svojim radom i pomoću sredstava za rad odvaja delove 
prirode koje prerađuje i prilagođava radi zadovoljenja svojih potreba.Iz same definicije proizilazi da su elementi 
procesa proizvodnje 
- ljudski rad -  se podrazumeva svaka svrsishodna osmišljena aktivnost čoveka prema prirodi koja se temelji na 
predhodno stečenim znanjima i iskustvima o određenoj aktivnosti.
- sredstva za rad - (alati,mašine,uređaji...).Pomoću njih deluje na prirodu i obrađuje prirodne materije,i na taj 
način delove prirode prilagođava svojim potrebama.

predmeti rada -

  

su delovi prirode na koje čovek deluje sredstvima za rad da bi ih prilagodio radi zadovoljenja 

svojih potreba.Najopštiji predmet rada je zemlja
U savremenoj proizvodnji se umesto pojma elementi procesa proizvodnje koristi se pojam faktori proizvodnje. 
To su rad,zemlja i kapital.
Zbog nedovoljnosti faktora proizvodnje i njihove alternativne upotrebe postoje tri osnovna ekonomska problema 
koja mora da rešava svako društvo i zbog čega postoje ta tri osnovna ekonomska problema?
1)se odnosi na strukturu proizvodnje.Treba naći odgovore na pitanja:šta proizvoditi,koju vrstu robe proizvoditi i 
u kojoj količini proizvoditi pojedine robe.
2)se odnosi na metod proizvodnje.Treba naći odgovor na pitanje kako proizvoditi.
3)svake privrede nije direktno vezan za proizvodnju već za raspodelu ukupnog društvenog proizvoda.Pitanje:za 
koga se dobra i usluge proizvode

5. Kombinacija faktora proizvodnje

Faktori proizvodnje su ograniceni i nedovoljni.  Oskudica jednog faktora,može da se nadoknadi upotrebom 
nekog drugog faktora.
Jedan proizvod moze da se proizvede sa 50 radnika uz koriscenje skromne zastarele opreme, aisto moze i sa 
jednim radnikoam uz koriscenje najnovije tehnologije.U prvom slucaju mnogo rada a malo kapitala. Takva 
kombinacijafaktora proizvodnje ima obelezje koriscenja radno intenzivne tehnologije. U drugom slucaju koristi 
se mnogo kapital a malo rada i takva kombinacija faktora proizvodnje ima obelezje koriscenja kapitalno 
intenzivne tehnologije.

6. Proizvodne mogucnosti i oportunutetni trosak

Ekonomija kao nauka se bavi izborom između alternativnih upotreba oskudnih faktora proizvodnje. Proizvodne 
mogucnosti neke privrede predstavljaju potencijal koji u određenom periodu data privreda može da ostvari sa 
odgovarajućim izborom raspoloživih faktora proizvodnje i kada posluje sa maksimalnom tehničkom 
efikasnošću.Koncept oportunitetnog troška je nastao kao posledica činjenica da su
 1)faktori proizvodnje oskudni,
 2)da je moguća alternativna upotreba faktora proizvodnje.

7. Potrošnja

Potrošnja je oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati proizvodnje i zadovoljavaju ljudske 
potrebe.
Postoje 

-

Neproizvodna – sastoji se iz lične) predstavlja proces trosenja materijalnih dobara i usluga od strane 
pojedinca) i javne potrosnje ( zadovoljavanje onih ljudskih potreba koje nije moguce zadovoljiti na 
individualni nacin kao npr. Troskovi skolovanja, razne vrste zabava razvoj nauke i kulture itd. 

-

proizvodna potrošnja – trosenje sredstava za proizvodnju tokom proizvodnog procesa da bi se dobila 
nova materijalna dobra i usluge kojima ce se zadovoljiti neke nove potrebe.

8. Raspodela

Raspodela j oblik ekonomske aktivnosti raspoređivanja materijalnih dobara koja su stvorena u procesu 
proizvodnje između pojedinih društvenih grupacija i pojedinaca.Novostvorena materijalana dobra se 
raspoređuju:
1)između vlasnika sredstava za proizvodnju – obavlja se tokom procesa proizvodnje.
2)između vlasnika sredstava za proizvodnju i neposrednih proizvođača-primarna raspodela – ovo je osnovna 
raspodela i u njoj ucestvuju vlasnici sredstava za proizvodnju i neposredni proizvodjaci. 
3)između proizvodnog i neproizvodnog dela stanovništva-sekundarna raspodela – podrazumeva odvajanje dela 
novostvorenih materijalnih dobara i usluga neproizvodnom delu stanovnistva.

9. Razmena 

Razmena je oblik ekonomske aktivnosti u kome se uspostavlja veza između proizvodnje i potošnje. U 
primitivnim drustvenim zajednicama povremeno su se razmenjivali samo odredjeni viskovi nekih vrsta 
proizvoda. To je prvi oblik razmene i naziva se trampa.

10. Merkantilizam 

Merkantilisti su prvi ekonomski mislioci sa koliko-toliko zaokruženim i konzistentnim ekonomskim 
učenjem.Vladaju u vreme početka razvoja tehnike i naoružanja,razvoja međunarodne trgovine i formiranja 
svetskog tržišta.Najpoznatiji predstavici:Antonio Sera,Antoan Monkretjen,Tomas Mun.
Osnovni teorijski principi markantilističkog ekonomskog učenja su 
1)bogatstvo jedne države izražava se u novcu,odnosno plemenitim metalima,
2)ukoliko u zemlji nema rudnika zlata i srebra,do novca se dolazi jedino putem spoljne trgovine,a to znači
3)izvoz roba dovodi do priliva novca u zemlju čime se povećava bogatstvo države,a uvoz dovodi do odliva 
novca čime se smanjuje bogatstvo države.
Rani merkantilizam je poznat kao monetarni sistem ili bulionizam. On traje do kraja XVI veka i zalaze se za 
sistem novcanog bilansa u spoljnoj trgovini.
Razvije merkantilizam se zalaze za princip trgovinskog bilansa u spolnoj trgovini.

11.Fiziokratizam
 

Fiziokratija ( grcka rec) je vladavine prirode. Fiziokratizam je homogena skola ekonomske misli, lije se ucenje 
uglavnom svodi na stavove francuskog ekonomiste Fransoa Kenea.Fiziokrati se bave proizvodnjom i to 
poljoprivrednom jer je zemlja izvor svih bogatstava,a država treba da interveniše samo u oblasti oporezivanja 
zemlje.

12. Liberalni kapitalizam i klasicna ekonomska misao

Začeci klasične ekonomske misli započinju sa britanskim ekonomistom Vilijamom Petijem.Njegova nejpoznatija 
dela su «rasprava o porezima i kontribucijama»,i «nešto o novcu».
U XVII i XVIII veku Engleska je imala najbrži industrijski razvoj.Razvoj manufaktura uzima pun 
zamah.Stvaraju se temelji tekstilne industrije.Počinje razvoj metalurgije.Trgovinski kapital sve više ustupa mesto 
industrijskom kapitalu.
Kakvi su stavovi Vilijama Petija u vezi sa ulogom države u privredi?
Po njemu,država treba da interveniše merama koje će unaprediti tehnologiju.Fiskalni i carinski doprinos 
pojedinaca treba da bude u skladu sa njihovom imovinom i uspošnošću poslovanja.Prilikom određivanja 
izvoznih carina,država treba da vodi računa o konkurentnoj sposobnosti domaće robe,a uvozne carine moraju biti 
u funkciji zaštite domaće proizvodnje.
koje su osnovne karakteristike doba u kojem živi Adam Smit i da li je učenje Adama Smita izraz vremena u 
kome je živeo i radio?
Doba u kojem živi Adam Smit karakterišu zastareli feudalni odnosi i institucije,kao i ostaci mnogobrojnih mera 
državnog intervencionizma,zabrana i raznih ograničenja u privrednom životu. Smit se pre svega definitivno 
obračunao sa još uvek vladajućim merkantilističkim stavovima.Odbacuje sve zaštitne carine i 
ograničenja.Dakle,dokazuje potrebu potpunog odbacivanja državnog intervencionizma i teorijski utemeljuje 
ekonomski liberalizam.Zalaže se za potpunu ekonomsku slobodu,slobodnu konkurenciju...
Smitova shvatanja o ulozi države podudaraju se sa fiziokratskim teorijskim sistemom.Razlika je u tome što 
fiziokrati smatraju da društveni prirodni poredak može da se ostvari u feudalnom sistemu s apsolutističkom 
monarhijom,a po shvatanjim predstavnika klasične ekonomske misli Adama Smita i Davida Rikarda,društvenom 
prirodnom poretku odgovara liberalni kapitalizam.

background image

Pod državnim sektorom podrazumeva se državna svojina koja može da bude potpuna,ili delimična-kada država 
raspoaže kontrolinim paketom akcija nekog preduzeća.Državni sektor nastaje nacionalizacijom ili drugim 
sličnim merama i putem investicione aktivnosti države.Preko državnog sektora država je ostvarila sledeće uloge:
a)kontrolu nad monopolskim preduzećima;
b)omogućavala je razvoj onih oblasti koje zahtevaju velike investicije koje sporo otplaćuju i predstavljaju veliki 
rizik sa stanovništa ostvarenja profita.;
c)ulogu učesnika u privređivanju koji ostvaruje profit,i učestvuje u stvaranju nacionalnog dohotka;
d)državni sektor je omogućavao državi da preko njega ostvaruje makroekonomske ciljeve privrednog razvoja.To 
podrazumeva uticaj na formiranje određene privredne strukture u nacionalnoj privredi.

15. Uloge koje drzava ostvaruje preko drzavnog budzeta

Državni budžet je godišnji plan prihoda i rashoda države i njenih organa.To je direktivan plan koji ima zakonsku 
snagu.Uloge koje država ostvaruje preko državnog budžeta u privrednom životu zemalja razvijenih tržišnih 
ekonomija,mogu se podeliti u 2 osnovne grupe:
1)uloge koje ima fiskalna politika-budžetski prihodi:
a)visina oporezivanja deluje na nivo nacionalnog dohotka i zaposlenost.
b)fiskalnom politikom mogu da se ostvare određeni ciljevi u pogledu alokacije faktora proizvodnje
2)uloge koje imaju budžetski rashodi:
glavni budžetski rashodi su:transferni rashodi,rashodi za obrazovanje i nauku,investicije od javnog značaja,vojni 
izdaci,izdaci za administraciju.
Uloge budžetskih rashoda su:
1)visina budžetskih rashoda deluje na nivo nacionalnog dohotka i nivo zaposlenosti.Jedan od rashoda su javni 
radovi tj. Državne investicije.Budžetski rashodi na javne radove su postali jedno od glavnih sredstava 
antidepresione ekonomske politike.
2)jedan od oblika budžetskih rashoda su i sredstva sa kojima se država na tržištu pojavljuje i kao veliki kupac i 
potrošač.Na taj način država utiče na odnose ponude i tražnje pojedinih proizvoda.

16. Uloge koje drzava ostvaruje u poljoprivredi

Države razvijenih tržišnih ekonomija pribegavaju različitim oblicima intervencije u poljoprivredi.To su sledeće 
intervencije:
a)sistem podržavanja cena je posebno razvijen u SAD.Osnovna karakteristika ovog sistema je da poljoprivredni 
proizvođači mogu da biraju da li će svoje proizvode da prodaju državnoj agenciji po garantovanoj ceni ili po 
tržišnim cenama.
b)sistem deficiency payments se primenjuje u Engleskoj.Ovde se država obavezala da domaćem proizvođaču 
plaća razliku između niže,uvozne,i više,garantovane cene domaćeg proizvođača.
c)sistem direktnog subvencioniranja niskih dohodaka primenjuje se u Švedskoj i Norveškoj.
d)u nekim zapadnoevropskim zemljama država preduzima čitav niz mera za sniženje troškova proizvodnje u 
poljoprivredi.

17. Uloge koja drzava ostvaruje preko planiranja privrednog razvoja i ekonomske politike

Preko planiranja privrednog razvoja i ekonomske politike,država ostvaruje ulogu najodgovornijeg subjekta za 
celinu privrednog života u ekonomici jedne zemlje.Prema zvaničnim publikacijama Ujedinjenih nacija,na pojavu 
ekonomskog planiranja u zemljama razvijenih tržišnih privreda uticalo je više faktora.Prvo,uočena je potreba za 
globalnom uvidom u privredni život.Drugo,sa porastom uloge države u privrednom životu rasla je njena 
objektivna odgovornost za celinu privrednog života.Treće,u izmenjenim uslovima privređivanja,pojavi 
monopola,brzom tehnološkom razvoju tržišni mehanizam je sve manje uspevao da rešava privredne probleme i 
da bez planiranja obezbedi brz privredni razvoj.

18. Liberalisticki reformizam drzavnog kapitalizma i ekonomska misao

19. “Regulatorna forma” u oblasti nacina regulisanja javne svojine ( privatizacija i libetalizacija ) 

Ta forma sastojala se iz sledeca dva elementa. 1. povlacenje javne svojine i njeno transformisanje u privatnu- 
privatizacija 2. Drzava perpusta kontrolu preduzeca slobodnom delovanju trzista – libetalizacija
Privatizacija i liberalizacija su dva procesa u okviru regulatorne forme koji se sprovode najcesce zajedno.

20. “Regulatorna forma” u oblasti funkcionisanja trzista radne snage

“Regulatorna forma” u oblasti funkcionisanja trzista radne snage u zemljama zavijenih trzisnih ekonomija pocela 
je sredinom osamdesetih godina. Do reformi, najveci uticaj na trziste radne sange imali su drzavni sindikati. Da 
bi se resio problem nezaposlenostipo protagonsitima neoklasicne zeorije treba. 
1. Smanjiti zastitu zaposlenih i nezaposlenih.

2.oslabiti sindikat
3. izvrsiti deregilaciju, tj, povicu drzavu sa trzista radne snage
“Regulatorna forma” u oblasti funkcionisanja trzista radne snage je smanjila socilajalnu zastitu i ogranicila prava 
koja je izborio sindikat. To je najvise pogodilo najugrozenije kategorije zaposlenih, oborilo zivotni standard i 
produbilo socijalne razlike.

21. Pojam mikro i makro ekonomije 

Velika ekonomska kriza 1929-1933 g. Iz temelja je uzdrmala mehanizam kapitalisticke reprodukcije pa 
eknomija kao nauka pocinej da se grana na dva osnovna pravca.

1. U prvom pravcu dominiraju analize ponasanja pojedinacnih ekonomskih subjekata, domacinstva i 

preduzeca u koriscenju ogranicenih prirodnih resursa.

2.

U drugom pravcu dominiraju analize ponasanja i kretanja ekonomskih agregata jedne zemlje kao sto su 
drustveni proizvod, nacionalni dohodak, investicije, ukupna potrosnja, izvoz, uvoz itd.

Razlika izmedju ova dva pravca je uocljiva, p a prvi pravac dobija naziv mikroekonomija, a drugi 
makroekonomija.

22.Nastanak i pojam mikroekonomije

Početak razvoja mikroekonomije vezuje se za pojavu i razvoj marginalističkog pravca ekonomske misli. 
Utemeljivač marginalističkog pravca bio je Dževons,pa se zbog toga ovaj pravac često naziva Dževonsova 
revolucija. Škole marginalističkog pravca su:1)bečka(psihološka)škola;2)lozanska(matematička) 
škola;3)maršalijanska(kembridžka,neoklasična)škola;4)savremena pošt-maršalijanska mikroekonomska analiza.
Marginalisticki ekonomski pravac analizira ponasanje potrosaca na trzistu u odnosu na marginalne ( granicne ) 
velicine.

23. Becka (psiholoska) skola

  Bečku školu su utemeljili Bem-Baverik,Karl Menger,i Fridrih Vizer.Navedeni predstavnici napuštaju teoriju 
radne vrednosti.Vrednost odnosno cenu robe objašnjavaju psihološkim momentom,zbog toga se ova škola 
ekonomske misli zove psihološka.Teorija vrednosti koju oni zastupaju naziva se subjektivna teorija 
vrednosti.Glavni predstavnik psihološke škole bio je Bem-Baverik.On smatra da je kamata osnovni teorijski 
problem i da on može da se reši tek pošto se reši problem vrednosti proizvodnje.Po ovoj teoriji determinante 
vrednosti su korisnost i retkost.Korisnost i retkost određuju da li neki proizvod ima vrdnost.Veličina vrednosti 
proizvoda zavisi od količine dobra i intenzivnosti potrebe koja se zadovoljava tim dobrom.

24. Lozanska (matematicka) skola

 Osnovna karakteristika škole privredne ravnoteže je stvaranje sistema tkz. Čiste ekonomije i primena 
matematičke logike.Primenjujući matematičku logiku,Valras i Pareto smatrali su da ekonomija može da bude 
egzaktna nauka kao i fizika.Upotrbljavajući iozraz čista ekonomija oni su želeli da izraze svoja shvatanja o 
ekonomiji kao egzaktnoj nauci.

25. Marsalijanska (kembridzka,neoklasicna) skola

Naziv neoklasična dobila je zbog toga što je Maršal u svojoj teoriji vrednosti u izvesnoj meri prihvatio stavove 
klasične ekonomske misli.Maršal,analizirajući poreklo vrednosti robe,povezuju faktore koji utiču na vrdnost 
robe na strani ponude sa faktorima koji utiču na vrednost robe na strani tražnje.

26. Analiza traznje

Jedan od najvažnijih zakona koje je Maršal izveo je zakon tražnje.Prvo je postavio šemu tražnje i tu prikazao  
različite količine nekog dobra koje bi bile kupljene pri različitim nivoima cena.Šema tražnje je grafički prikaz 
krive tražnje.Na apcisi je obeležena količina ekonomskog dobra a na ordinati cene.Potom Maršal izvodi zakon 
tražnje koji glasi:tražnja za nekim ekonomskim dobrom raste sa svakim padom cena,a smanjuje se sa svakim 
porastom cena. Razlika između iznosa koji je potrošač spreman da plati i tržišne cene određenog proizvoda 
predstavlja potrošački višak.

27. Teorija vredosti

Izvodeći teoriju vrednosti Maršal je u analizu uveo kategorije cena tražnje i cena ponude.Cena tražnje je cena 
krajnje(marginalne)jedinice jednog dobra koja ima marginalnu korisnost.U stvari to je marginalna cena.Cena 
ponude-predstavlja sumu troškova faktora proizvodnje za količinu jedne robe na tržištu u dato vreme.
Po Maršalu cena tražnje se ponaša 
1)kada je na tržištu ponuda mala - u ovom slučaju cena tražnje je veća od cene ponude,tada proizvođači i 
prodavci nastoje da povećaju ponudu.
2)kada je na tržištu ponuda velika - ovde je stanje suprotno,cena tražnje je manja od cene ponude,tada 
proizvođači i prodavci nastoje da smanje ponudu.
3)kada su na tržištu tražnja i ponuda u ravnoteži - ovde je cena tražnje jednaka ceni ponude,proizvedena količina 
je u ravnoteži

28. Teorija raspodele

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti