Tržišni socijalizam
REZIME
Svaka zemlja stalno nastoji, povećati perfomanse svoje privrede kroz stalne promjene, koje u
sebi sadrže i elemente tranzicije. Međutim, prava, krupna i revolucionarna tranzicija vrši se,
kada se cijeli jedan svjetski privredni sistem,
socijalizam,
transformiše tj. pretvara u drugi
svjetski privredni sistem,
kapitalizam
sa tržišnom privredom, koji se pokazao
superiornijim.Tranzicija bivših socijalističkih zemalja, u kapitalistički sistem, vrši se uz
teškoće, pa i velike privredne recesije, u početnom periodu 3-5 godina. Suština te tranzicije
svodi se na:
privatizaciju svojine (imovine)
prelazak na tržišni privredu kroz liberalizaciju tržišta
makroekonomsku stabilizaciju
mikroekonomsku stabilizaciju, u cilju postizanja konkurentnosti privrede
Modeli privatizacije, dijele se na
osnovne i dopunske
.
Osnovni
su akcionarstvo sadašnjih i
bivših zaposlenih radnika, vaučerska privatizacija i prodaja preduzeća.
Dopunski
modeli
privatizacije su, konverzija potraživanja u ulog (akcije i udjele) dokapitalizacija i
reprivatizacija. Najveće uspjehe u tranziciji, među buvšim socijalističkim zemljama, pokazale
su Češka, Poljska, Slovenija i Slovačka, kao i pribaltičke republike, dok model tranzicije u
Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, Albaniji, Uzbekistanu, Jermeniji, Gruziji, zaostaje u rezultatima,
iako je Rusija u kasnijem periodu ojačala svoju privredu u državu. Model privatizacije u Kini,
je specifičan i uspješan, mada ona nije ostavrila tranziciju sistema i u osnovi je zadržala
socijalistički sistem.
KLJUČNE RIJEČI: ekonomski sistemi, socijalizam, kapitalizam, tržišni socijalizam
2. KLJUČNI FAKTORI EKONOMSKOG SISTEMA.............................................................5
6. SPECIFIČNOSTI TRŽIŠNOG SOCIJALIZMA NA PRIMJERU NR KINE.....................31

UVOD
Privredni sistem kao samostalna cjelina, samo je dio društvenog sistema koji obuhvata još i
druge podsisteme. Privredni sistem je dominantan u odnosu na ostale, jer je najotvoreniji, a
istovremeno je i najveći broj njegovih veza sa ostalim podsistemima, u okviru društvenog
sistema.
Ekonomski sitem
predstavlja niz institucija za donošenje i implementaciju odluka u
vezi sa proizvodnjom, prihodom i potrošnjom u jednom geografskom području. Četiri ključna
faktora ekonomskog sistema su:
svojina,
donošenje odluka,
koordinacionki mehanizam,
motivacioni mehanizam.
Neki autori smatraju da je jako bitan i peti faktor –
javni izbor.
Prema jednoj od podjela
ekonomskih sistema, razlikuju se kapitalistički i socijalistički ekonomski sistem
. Kapitalizam
označava ekonomski sistem u kojem su sva ili veći dio sredstava za proizvodnju u privatnom
vlasništvu i u kojem se investicije, proizvodnja i plasman dobara raspoređuju prije svega po
zakonima slobodnog tržišta.
Socijalizam
je sistem stanja društva u kome su sredstva za
proizvodnju u vlasništvu i pod kontrolom države. Narodna Republika Kina je počela kao
administrativno-komandni sistem.
Taj cilj se pretvorio u socijalizam u kineskom stilu u kojem državna i privatna ekonomija
koegzistiraju, odsutno je nacionalno planiranje i pravo privatne svojine bi trebalo biti
zaštićeno. Iako se kineski ekonomski sistem teško može kategorisati, to je tržišno-
socijalistički orjentisana privreda u kojoj se kombinuju značaj državnog vlasništva i kontrole
nad privatnom ekonomskom aktivnosti, ali pod nadzorom monopolističke komunističke
partije. U prvom dijelu ovog rada baviću se ekonomskim sistemom, njegovim komponentama
i tipologijom; u drugom dijelu, kapitalističkim i socijalističkim privrednim sistemima,
osnovnim teorijama i hipotezama o dostignućima ovih sistema; dok ću se u trećem dijelu
baviti specifičnostima tržišnog socijalizma na primjeru NR Kine.
1. DEFINISANJE EKONOMSKOG SISTEMA
Istraživanja savremenih ekonomsko-socijalnih sistema na komparativnoj osnovi vrše se u
svim zemljama. Za takvom analizom postoji sve izraženija društvena i praktična potreba.
Ipak, ne samo da je teško definisati ekonomski sistem, već je teško i sagledati odnos između
ekonomskih i društvenih formacija, pa i odnos između ekonomskog sistema i ekonomske
politike. U svakodnevnoj praksi, nema “čistih sistema“ i “modela“, ali ni “homogenih
sistema“. Znatne su razlike u okvirima ekonomskog sistema razvijenih tržišnih ili
ekonomskog sistema netržišnih centralno planskih ekonomija.
To znači da se ekonomski sistemi Evrope razlikuju od ekonomskog sistema SAD, a jedan i
drugi od ekonomskog sistema u Japanu. Iako te razlike nisu toliko bitne, ipak nisu ni
beznačajne. Uporedo s navođenjem različitih definicija potrebno je isticati bitne
karakteristike, vrijednosti, prednosti, vrline i nedostatke svakog od razmatranih ekonomskih
sistema, ekonomskih politika, “režima privređivanja“ i upravljanja i to u stalnom razvoju u
jednom dinamičnom sistemu. Ekonomski sistem je samo jedna od determinanti ekonomskog
rezultata. Ekonomski sistem, za razliku od drugih determinanti, nije lako kvantifikovati.
Naime, ekonomski sistemi su po svojoj prirodi višedimenzionalni.
Definiciju ekonomskog sistema Asar Lindbek (
Assar Lindbeck
) je predložio naglašavajući
višedimenzionalnost samog sistema. Ekonomski sistem predstavlja niz institucija za
donošenje i implementaciju odluka u vezi sa proizvodnjom, prihodom i potrošnjom u jednom
geografskom području. Prema ovoj definiciji, ekonomski sistem se sastoji iz, između ostalog,
mehanizama, konvencija, organizacionih sporazuma, običaja i pravila za donošenje odluka
.
Ekonomski sistemi mogu da variraju u bilo kojoj od ovih dimenzija. Sam ekonomski sistem
uključuje sve one institucije, organizacije, prava i pravila, tradicije, vjerovanja, stavove,
vrijednosti i dobijene obrasce ponašanja koje direktno ili indirektno utiču na ekonomsko
ponašanje i rezultate.

Definisanje ekonomskog sistema pokazuje neadekvatnost tradicionalnih „izama“ –
feudalizma, socijalizma i komunizma. Ova klasifikacija identifikuje sistem na osnovu jedne
karakteristike, u ovom slučaju vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Ipak, ekonomski
sistemi treba da se kvantifikuju na osnovu više institucionalnih karakteristika. Ekonomski
sistem je definisan svojim institucijama, koje mogu biti brojne i različite. Institucije možemo
definisati kao pravila igre društva, ili fundamentalnije, ljudska izmišljena ograničenja koja
oblikuju ljudsku interakciju. Kao posljedica, oni strukturiraju podsticaje ljudskoj razmjeni
bilo političkoj, socijalnoj ili ekonomskoj. Ako institucije definišu društvena pravila igre, tada
društvo mora imati institucije koje bi primjenila ta pravila. Institucije se ne sastoje samo od
pravila, nego i od sredstava za njihovu primjenu. Pravila mogu biti izvršena od strane države
ili privatnog sektora. Pet tipova pravila i njihovi mehanizmi primjene su dati u tabeli 1. Šesti,
anarhija, je sistem bez pravila, pa samim tim i bez primjene.
Tabela 1. Pravila i mehanizmi primjene institucija
Tip pravila
Sredstvo primjene
Konvencija Samonametanje
Samoposvećenost
Etička pravila Neformalna društvena kontrola
Običaji
Privatna pravila Organizovano privatno izvršenje
Državni zakoni Organizovano državno izvršenje
Anarhija
Ne postoje pravila uopšte
Izvor: Gregory P., Stuart R. (2013). The Global Economy and Its Economic Systems.
Cengage Learning
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti