Tržište kapitala
BEOGRADSKA POSLOVNA ŠKOLA
- visoka škola strukovnih studija -
SEMINARSKI RAD
Predmet: Finansijska tržišta
TRŽIŠTE KAPITALA
Mentor: Ime i prezime
studenta:
Prof. dr Jovo Jednak Stefan
Kocić
2C1/0849/09
Beograd, 18.11.2010.
UVOD
Tranzicija i način savremenog poslovanja našu privredu stavljaju na
odredjene testove. Jedan od tih testova je svakako i problematika inetgracije u
svetske tokove u kojima se naša privreda nije nalazila duži vremenski period iz
poznatih raloga, sankcija i ratnih dejstava na našim prostorima. Vreme koje je
pred nama donosi nam nova i relativno nepoznata polja u kojima se mi ne
možemo snaći ako u odličnoj meri ne poznajemo probleme koji nam oni mogu
doneti.
Jedan od najuobičajenijih problema koje imaju zemlje u tranzicije jeste i
taj da se na nivou nacionalne ekonomije mora organizovati berza
koja se
dorasla poslu da efekte koji se nalaze na tržištu okupi i organizuje tržište istih.
Ovaj seminarski rad imaće za cilj da informiše o samim mehanizmima
delovanja berzanskog poslovanja, da predstavi akcijski kapital i njegove
elemente, da informiše o organima berze i licima koja se pojavljuju trgovini
akcijama kao hartijama od vrednosti. Smatram da ću ovim radom uspeti da
1

Akcije kao sertifikati u suvlasništvu simbolizuju vlasništvo nad a)
određenim delom kapitala i b) određenim udelom imovine. Sa ovog stanovišta
analize razlikujemo:
1.
akcionarska društva
kod kojih je u registar upisana veličina osnivačkog
akcionarskog kapitala uplaćenog od strane akcionara, a sva ostala
imovina u bilo kom obliku je vlasništvo akcionarskog društva, i može
postati vlasništvo akcionara samo u slučaju likvidacije akcionarskog
društva i
2.
suvlasnička društva
kod kojih je u registar upisana imovina svakog od
suvlasnika, bez obzira na oblik i način tog učešća. To podrazumeva da se
suvlasništvo ne ostvaruje samo uplatom u kapitalu, već može biti
izvršena i unošenjem određene imovine ili prava u to društvo.
Osnivanje akcionarskih društava se ostvaruje emisijom i plasmanom akcija.
Prve emitovane akcije se nazivaju
osnivačke akcije
, i samo se kod njih
prodajna vrednost
Poklapa sa nominalnom vrednošću. Svaka nova emisija se vrši radi povećanja
osnivačkog kapitala, a akcije kojima se to postiže nazivaju se
novim akcijama
ili
mladicama
. One se uvek prodaju po ceni koja je veća od nominalne
vrednosti. Ta razlika između nominalne i prodajne vrednosti naziva se
kapitalna dobit ili kapitalni višak, i uplaćuje se u fond akcionarskog društva.
Osnovna obeležja akcija
Specifičnosti i razlike između finansiranja putem obveznica i akcija su:
a) kod vlasničkih instrumenata, kompanije emitenti nisu obavezni da
plaćaju dividendu.Ona je promenljiva veličina i zavisi od rezultata
poslovanja i odluka skupštine akcionara, dok kod dugovnih
instrumenata emitenti vrše isplatu kamate i glavnice bez obzira na
poslovne rezultate.
b) Obveznice nose niži nivo rizika, atime i niži prinos, a akcije nose veći
rizik i, analogno tome, veći prinos. Ovde treba naglasiti da prihod
instrumenata akcijskog kapitala čine: dividenda i kapitalna dobit, koja
predstavlja razliku između tekuće cene akcija i cene akcije po kojoj je
vlasnik kupio akciju. Akcije nude investitorima dvodelnu stopu prinosa.
Prvi deo je kapitalna dobit, ako se tokom vremena cena poveća. Drugi
deo je isplata dividende akcionaru.
c) Vlasnici akcija imaju pravo glasa, kao što je izbor odbora direktora i
vlasništvo nad emitentom, a vlasnici instrumenata duga nemaju ni
pravo glasa ni pravo vlasništva nad emitentima.
3
d) Ako kompanija bankrotira, prava vlasnika obveznica na aktivu su starija
nego prava vlasnika akcija.
e) U slučaju poreskih obaveza, kod instrumenata duga kamata na
emitovane obveznice se tretira kao trošak poslovanja, što znači da se za
taj iznos umanjuje neto profit i obaveze plaćanja poreza-povlastice za
preduzeća, a kod vlasničkih instrumenata se dividenda isplaćuje iz neto
profita na koji je prethodno plaćen porez.
f) Sekundarno tržište akcija se najstrože kontroliše i o njemu se izveštava
na svim tržištima HOV.
Elementi akcijskog kapitala
Sastavni elementi akcijskog kapitala su:
a)
Nominalna vrednost emitovanih akcija
je vrednost po kojoj se akcije
emituju na primarnom tržištu i registruju u računovodstvu A.D.
Nominalna vrednost akcije nije jednaka računovodstvenoj vrednosti, jer
se računovodstvena vrednost menja na osnovu kapitalnog viška i
generisanog profita. Ukupnu nominalnu vrednost izračunavamo kada
broj emitovanih akcija pomnožimo sa nominalnom vrednošću akcije, i
obrnuto. Važno je napomenuti da se nominalna vrednost poklapa sa
računovodstvenom vrednošću samo u momentu primarne emisije
akcija.
b) Razlika između nominalne vrednosti i tržišne cene akcije predstavlja
kapitalnu dobit ili kapitalni višak ili emisionu premiju. Preduzeća su
zainteresovana da ova razlika bude što veća, jer time ostvaruju veći
iznos sredstava.
c) Zadržani profit ili neraspoređena dobit je, u stvari, akumulirana
vrednost, koju kompanija ne želi potpuno da isplati akcionarima u
obliku dividendi.
S obzirom na to da je zadržani profit najvažniji element akcijskog kapitala,
neophodno je istaći sledeće:
zadržavanje profita podrazumeva smanjenje sredstava za isplatu
dividende u sadašnjosti, sa perspektivnim izgledima njihove
isplate u budućnosti. To znači da se vrednost akcija kreira na dva
načina: po osnovu isplate dividendi i kapitalnog dohotka,
odnosno kroz rast tržišnih cena akcija;
zadržani profit povećava računovodstvenu vrednost akcija, tj.
Njihove tržišne cene,
4

ograničena odgovornost i
glasačka prava
Dividende
Dividende predstavljaju periodični dohodak akcionara koji potiče iz
ostvarenog profita preduzeća po osnovu posedovanja akcija. Ako se ostvare
profitabilni uslovi privređivanja, preduzeće ima mogućnost da isplati
dividende u obliku:
- stabilnog iznosa dividende
- konstantnog odnosa dividende i profita.
S obzirom na to da postoje obične i preferencijalne akcije, razlikujemo:
a)
Preferencijalna dividenda
se isplaćuje pre redovne dividende na obične
akcije i rezultat je kupovine preferencijalnih akcija. Isplaćuje se u fiksnom
iznosu, ili kao procentualni iznos nominalne vrednosti akcije, tj. Konstantan
iznos dividende po akciji.
b)
Redovna dividenda
predstavlja prinos na obične akcije i isplaćuje se u
gotovini, obično jedanput godišnje ili kvartalno, ako preduzeće ostvari profit, a
skupština akcionara određuje dividendnu politiku. Isplata dividendi se može
izvršiti i izdavanjem novih akcija postojećim vlasnicima. Na ovaj način vlasnici
akcija realizuju veću kapitalnu dobit po akciji, a istovremeno se omogućava
razvoj preduzeća
Isplata dividendi se ostvaruje posle deklarisane dividende, kada preduzeće
zatvara svoju knjigu akcionara za upise promene vlasništva nad akcijama,
čime se omogućava isplata dividende vlasnicima akcija do datuma zatvaranja
knjiga akcionara.
Iako akcionari mogu da prime neograničeni broj isplata dividendi ukoliko
kompanija profitabilno posluje, oni ipak nemaju zajamčenaprava na
dividende. Umesto toga, isplatu i veličinu dividendi određuje odbor direktora
emitenta akcija, tj. Akcionari nemaju zakonsku zaštitu ukoliko ne prime
dividende, čak i kad je kompanija visokoprofitabilna.
Još jedan nedostatak kod običnih akcija, sa investitorovog gledišta jeste
dvostruko oporezivanje :
– jednom na nivou korporacije
– i jednom na ličnom nivou
Dividendni prinos
. Osim godišnje dividende, neke ponude akcija na
tabelarnim pregledima pokazuju i davidendni prinos (Yld), koji predstavlja
dividendu po akciji kao procenat preovlađujuće cene akcija.U pretpostavljenoj
ilustraciji, Wendy-eva godišnja dividenda od 0,24 $ je stavljena u odnos sa
preovlađujućom cenom akcije od 34,59 $, tako da dividendni prinos iznosi:
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti