Tržiste kapitala
Sadržaj
REZIME.................................................................................................str.2
1. POJAM, FUNKCIJE I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA....................str.3
2. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITAL.................................................str.5
3. ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITAL....................str.7
4. INSTITUCIONALNI FONDOVI NA TRŽIŠTU KAPITALA............str.8
4.1. INVESTICIONI FONDOVI......................................................str.8
4.2. KOMPANIJE ZA OSIGURANJE............................................str.10
4.3.PENZIONI FONDOVI..............................................................str.10
5.
MEHANIZAM
FINANSIJSKOG
KOMUNICIRANJA
EFEKTIMA NA TRŽIŠTU KAPITALA.................................................str.12
LITERATURA........................................................................................str.13
REZIME
Tržište kapitala predstavlja prostor na kome se sučeljavaju ponuda i tražnja za
kapitalom. Kapital predstavljaju sve hartije od vrednosti sa rokom dospeća dužim od
godinu dana. Postoji primarno i sekundarno tržište kapitala. Tržište kapitala
inkorporira u sebi sledeća tri tržišta: kreditno- investiciono tržište; hipotekarno tržište
i tržište vrednosnih papira dugoročnog karaktera.
Izvori kapitala u okviru jedne
nacionalne ekonomije su: novčana štednja, transformacija u kapital (zajmovni kapital
i akcijski kapital). Kupac i prodavac kapitala dogovaraju se o predmetu i uslovima
kupoprodaje. Najbitniji uslov svake kupoprodaje kapitala jeste njegova cena.
Kao učesnici na tržištu kapitala se najčešće pojavljuju: investitori kapitala,
preduzetnici kapitala, posrednici u formi banaka i drugih bankarskih organizacija
specijalizovanih finansijskih isntitucija kao berzi i država. Sa aspekta tržišnog odnosa,
učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati u neposredne učesnike i posredne
učesnike.
Posrednici na tržištu kapitala su najmalobrojniji, a najvažniji učesnici na tržištu
kapitala. Mogu se svrstati u sledeće grupe: banke i druge finansijske organizacije,
investicioni fondovi i berze kao specijalizovane funkcije. Banke koriste tržište
kapitala za obavljanje tzv. prerađivačke funkcije novčanih sredstava. Ulogu banaka na
tržištu kapitala možemo pratiti kroz njihovu aktivnost na primarnom i na
sekundarnom tržištu kapitala.
U savremenim tržišnim ekonomijama dolazi do snažnog razvoja investicionih
fondova čiji je cilj da poboljša proces kupovine vrednosnih papira od strane
investitora. Postoje razni oblici investicionih fondova: otvoreni, zatvoreni i oročeni
investicioni fond. Generalna sistematizacija investicionoh fondova izgleda ovako:
investicioni fondovi koji sredstva ulažu u akcije, investicione fondove koji sredstva
ulažu u obveznice i investicioni fondovi koji sredstva ulažu u instumente novčanog
tržišta.
Kompanije za osiguranje predstavljaju značajne institucionalne investitore na
tržištu kapitala. Mogu se organizovati kao akcionarska društva, ili kao zajedničke
kompanije. Prema predmetu osiguranja mogu se podeliti na: koje osiguravaju život i
na koje osiguravaju imovinu.
Penzione fondove formiraju korporacije, sindikati ili vlade zemalja radi plaćanja
penzija penzionisanih radnika. Razlikuju se dva osnovna tipa penzionih fondova:
penzioni fondovi privatnog tipa i penzioni fondovi javnog tipa.
Odnos između emitenata i banke reguliše se na dva osnovna načina i to:
zaključivanjem ugovora i zaključivanjem komisionog ugovora.

- štednja privrednog sektora;
- štednja javnog sektora.
Motivi za štednju su vrlo kompleksni i različiti. Motivi štednje pojedinaca su
svakako najbrojniji, i takođe najuticajniji za formiranje ukupnog iznosa kapitala kao
ponude na tržištu kapitala, koji mogu biti materijalne i nematerijalne prirode. Štednje
privrednog sektora odnose se na želju preduzeća da ostvari prihod po osnovu štednje,
veći stepen konkurentnosti i veći stepen finansijske samostalnosti.
2.
Transformacija u kapital, je drugi značajni izvor kapitala koji predstavlja
rezultat rada bankarsko- finansijskog sektora i njegove mogućnosti da bilo koji oblik
štednje transformiše u kapital.
Na tržištu kapitala, kapital se može koristiti kao:
1.
Zajmovni kapital, koji predstavlja takav oblik kapitala u kojem se korisnik
kapitala javlja kao dužnik, a vlasnik kapitala kao poverilac. Karakteristično za
zajmovni kapital je da se između između duznika i poverioca uspostavlja direktni ili
posrednički kreditni odnos.
U teoriji i praksi su poznata tri oblika zajmovnog kapitala:
- Investicioni kredit;
- Hipotekarni kredit;
- Dugoročni zajam.
2.
Akcijski kapital koji predstavlja takav oblik korišćenja kapitala u kome je
vlasnik kapitala u ulozi primaoca, a sadašnji vlasnik u ulozi davaoca kapitala.
Akcijski kapital predstavlja ukupni kapital obezbeđen putem emisije i plasmana.
Svako akcionarsko društvo ima sledeću strukturu kapitala:
- akcijski kapital, koji je vlasništvo akcionara;
- kapital u svim oblicima rezerve, koji je vlasništvo akcionarskog društva.
Predmet finansijskih transakcija na tržištu kapitala jeste kapital koga vlasnici
kapitala prodaju, a korisnici kapitala kupuju. Kupac i prodavac kapitala dogovaraju se
o predmetu i uslovima kupoprodaje. Najbitniji uslov svake kupoprodaje kapitala jeste
njegova cena.
Osnovna funkcija tržišta kapitala jeste da pomiri interese kupca i prodavca
kapitala, tako što će kupcu omogućiti kupovinu njemu potrebnog kapitala po
najpovoljnim tržišnim uslovima, a prodavcu omogućiti prodaju njemu nepotrebnog
kapitala takođe po najpovoljnijim tržišnim uslovima.
U praksi se najčešće ističu sledeći ciljevi tržište kapitala:
1.
Obezbeđenje pod tržišnim uslovima neophodnog i nedostajućeg kapitala;
2
. Alokacija kapitala u najpropulzivnije i najprofitabinije privredne grane;
3.
Ostvarivanje najveće moguće kapitalizacije;
4.
Ostvarivanje maksimalnog mogućeg obima kapitala;
5.
Ostvarivanje optimalnih efekata u povećanju novčane štednje;
6.
Determinisanje stvarne i tržišne cene koštanja kapitala;
7.
Ostvarivanje optimalne ročne strukture.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti