TUMAČENJE KNJIGE DVA I KNJIGE TRI
On je prvi, a možda i poslednji, smatrao da državom ne treba da upravljaju najbogatiji,
najčastoljubiviji ili najlukaviji, već najmudriji.
Shelley
Država je Platonovo glavno filozofsko djelo - njegov pokušaj da svima pokaže kakva bi
trebala biti idealna država. To je zapanjujuća knjiga, prepuna ideja i rasprava o znanju,
religiji, duši, etici, politici, obrazovanju, feminizmu, ratu, umjetnosti i još mnogo čemu.
Država je "zatvoren" tekst koji nastoji pružiti konačne i zakonodavne odgovore na većinu
problema i pitanja koje postavljaju Platonovi prijatelji i savremenici. Gotovo sve ideje su
međusobno povezane.
Platon (427-347.p.n.e.) je rođen u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme,
svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon je dobio po grčkoj riječi platis,
što znači širok, plećat. Osnovne pojmove o životu, ljudima, odnosima među ljudima i
državama, pravima i o dužnostima građana, filozofiji, moralu i svemu drugom što je ušlo u
bogatu riznicu njegovih saznanja stekao je na tlu Atine u najburnije i najnesretnije doba njene
povijesti. Godinu ili dvije prije njegovog rođenja umro je Perikle, a nešto poslije njegovog
rođenja posjetio je prvi put Atenu poznati sofist Gorgija. Peloponeski rat bio je tada u punom
jeku, a njegove katastrofalne posljedice već su se teško osjećale u životu atenskih građana. I
sasvim prirodno, sve je to imalo veliki značaj za Platonov misaoni razvitak. Po rođenju,
pripadao je društvenim slojevima koji su bili najljući protivnici demokratije. Njegov
otac Ariston, potomak je atičkog kralja Kodra, a majka, Solonovog prijatelja i rođaka
Dropida. Kritija i Harmid, najistaknutiji atinski političari u kasnijoj vladi Tridesetorice, bili
su mu ujaci, a Speusip, filozof, koji je rastao u njegovoj sjenci i pod njegovim uticajem, da ga
poslije njegove smrti zamjeni na čelu Akademije, bio mu je nećak.Tako je Platon sa svih
strana bio okružen uglednim srodnicima i imao prilike, možda više nego ijedan atenski
građanin toga doba, da dobije sve što mu je bilo potrebno za uspješan osobni razvitak.
Kada je upoznao Sokrata bio je očaran njegovom mudrošću i postao je njegov najbolji učenik
i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Platon je, poslije Sokratovog pogubljenja, bio
razočaran u državu i nekoliko godina je putovao po Egiptu i južnoj Italiji. Između ostalog, kod
Sirakuškog vlastodršca Dionizija nastoji na Siciliji urediti idealnu državu prema svom
filozofskom nacrtu. Biva uhapšen, a od novca prikupljenog za njegov otkup (Kirenjanin
Anikerd, koji ga je otkupio nije prikupljeni novac htio uzeti) kupuje zemljište u Akademovim
vrtovima (dio Atene) na kojem je 387. godine osnovana čuvena Akademija. Ona je dobila ime
po mjestu gdje je Platon podučavao – u vrtu posvećenom mitskom heroju Akademu. To je
vrijeme njegovog najplodnijeg rada kada je napisao svoja najznačajnija djela-dijaloge.
Platonovo učenje možemo spoznati izvorno zahvaljujući tome što su njegova djela sačuvana u
cjelini. Pisao je u obliku dijaloga što djela čini interesantnim pa se i danas rado čitaju. Skoro u
svim djelima javlja se Sokrat kao ličnost.
Prema dosadašnjem izučavanju Platonovih spisa, obično se smatra da su oni napisani u četiri
različite faze Platonovog misaonog razvitka i stvaranja: u prvu grupu idu spisi mladog
Platona, dok je još bio pod uticajem Sokratovog učenja; u drugu grupu — spisi napisani u
doba Platonovog osamostaljivanja i veoma žestoke borbe protiv sofista; u treću grupu — oni
koji su nastali u doba Platonove pune zrelosti, u doba njegovog najvišeg uspona (Država,
Gozba, Fedon i Fedar), kad je on izgradio svoje učenje idejama i u skladu s tim učenjem sve
ostale dijelove svog filozofskog sistema; u četvrtu grupu — djela koja je Platon napisao u
starosti.
Platon
se u svom djelu
”Država”
bavi pitanjima najboljeg idealnog uređenja. On nije bio
zadovoljan državnim uređenjima svoga doba. Smatrao je da države ne teže ostvarenju ideala
pravde, a država ukolliko ne ostvaruje pravdu i nije država.
Država treba da bude zadovoljenje svih potreba ljudske duše, a
ljudska duša
se dijeli na tri
dijela. Nju treba da čine tri klase (tipa) ljudi i to:
proizvođači, vojnici i upravljači
.Oni koji
pokažu najmanje želje i mogućnosti za napredovanje u obrazovanju, oni treba da
budu
proizvođači
(zanatlije, poljoprivrednici). Kod ovog tipa ljudi dominantan je naponski
dio duše, a on se ispoljava kroz želju za materijalnim ma koje vrste. Oni koji malo više
napreduju u znanju i vrlinama ali ipak ne dovoljno da bi bili upravljači, oni treba da
budu
vojnici
. Kod njih je dominantan voljni (srčani) dio duše. Odlikuju se hrabrošću i
izdržljivošću.
Upravljači
treba da budu oni koji su kroz višedecenijsko obrazovanje pokazali
da je umni dio duše preovladavajući. Upravljači treba da budu
filozofi
. Zbog toga što se
filozofi bave idejama pa tako znaju šta je dobro, pravedno, hrabro, odnosno znaju šta bi
trebalo da budu ciljevi jedne zajednice. Platon se zalaže za
vladavinu znanja
.
AKADEMIJA
Platonova Akademija bila je prva škola filozofije ustrojena kao sveučilište. Imala je statut,
program, pravila ponašanja, knjižnicu, spavaonice.... Akademiju kakvu je Platon zamislio
temeljila se na raspravama učenih ljudi o važnim pojavama, predmetima, događajima,
saznanjima.... Akadmija nastaaje po uzoru na pitagorejsku školu. Može se s pravom nazvati
prvim evropskim sveučilištem, jer u njoj proučavanja nisu bila ograničena samo na filozofiju
već su se protezala i na matematiku, geometriju, astronomiju, govorništvo, glazbu, etiku i
mnoga druga znanja i vještine. Svrha proučavanja bila je upoznavanje čovjeka sa samim
sobom, prepoznavanje temeljnih moralnih vrijednosti koje svaki pojedinac treba i može
razviti. Nakon Platonove smrti, 347. g. pr. Kr., Akadmijom je osam godina upravljao Speusip,
kojeg naslijeđuje Ksenokrat i ostaje na čelu sve do 314.g. pr. Kr.. Demosten, političar,
govornik i filozof je takođe potekao iz Platonove Akademije. Ideal koji je Akademija
usađivala i za kojim je težila bila je vladavina uma i vrline kako u životu pojedinca tako i u
životu države. Jedan od najvažnijih njegovih učenika bio je Aristotel.
