savlađivanja nekih prepreka ili ostvarivanja prostora za različite namjene. Na trasama
saobraćajnica ili hidrotehničkih objekata, mogu se javiti prepreke u vidu brdskih masiva,
nestabilnih terena, vodotoka, gradskih područja i slično.
Tuneli se mogu podijeliti u tri osnovne kategorije:

Saobraćajni tuneli:



Putni



Željeznički



Plovni



Metroi



Podzemni prolazi

Hidrotehnički tuneli



Dovodni i odvodni



Vodostani



Tlačni cjevovodi



Optočni



Vodovodni



Kanalizacioni



Melioracioni

Podzemni objekti specijalne namjene



Podzemne hidrocentrale



Skladišta i garaže



Skloništa



Vojni objekti

Postoje razne vrste podjela i klasifikacije tunela, međutim, ipak je najznačajnija podjela

prema težini građenja u odnosu na karakteristike terena, te tako imamo tri osnovne kategorije:



Lahki tuneli – grade se u čvrstim stijenama



Srednje teški tuneli – grade se u mehkim stijenama



Teški tuneli – grade se u zemljanim materijalaima ili izuzetno lošim i degradiranim
stijenama

Izvođenje radova na izgradnji tunela odvija se uvijek u više faza. Nakon istražnih radova
pristupa se bušenju tunelske cijevi (miniranjem ili uz pomoć hidrauličkih čekića), zatim
najčešće pomoću tunelske oplate odvijaju radovi na obradi tunelske cijevi što predstavlja
veoma poseban i kompleksan zadatak i na kraju izgradnja donjeg i gornjeg stroja
saobraćajnice za koju je tunel namjenjen.

Savremena metoda gradnje tunela

2013

1.1. Podzemne građevine

Tuneli i podzemne građevine razlikuju se po dimenzijama i namjeni. Uobičajeno je da se

pod pojmom

tuneli

podrazumijevaju linijski objekti kod kojih je jedna dimenzija (dužina) u

odnosu na druge dvije (širina i visina) značajno veća, a služe za transport i pristup.

Pod podzemnim prostorijama ipak se podrazumijevaju objekti kod kojih dužina nije toliko

naglašena u odnsu na širinu i visinu. U podzemne objekte možemo ubrojati: sportske, kulturne
i drugi sadržaju u urbanim područijima, podzemna skladišta, strojarnice hidrocentrala.

Inžinjerski principi izgradnje tunela i podzemnih građevina su isti.
Podzemne građevine mogu imati izrazito velike poprečne presjeke pa se moraju primijeniti

posebne metode građenja i projektovanja.

Podzemne prostorije u urbanim sredinama postaju sve složenije i sve većih dimenzija.

Kada govorimo o podzemnim prostorijama u gradovima, obično mislimo na dvije vrste
građevina:



Prostori za skladištenje roba, parkinzi, sportski, kulturni i religiozni objekti, stanice,
metroa. Po dimenzijama ovo su podzemne građevine.



Podzemna infrastruktura, tranzitni sistemi, urbane autoceste, podzemne željeznice,
vodoopskrba, kablovi, kontrola površinskih prometnca, kanalizacija i drugih
građevina na površini. Po dimenzijama, ove građevine spadaju u kategoriju tunela.

Prije su se podzemni prostori koristili za stanovanje. U početku su to bile prirodne šupljine

i spilje. Primjer ranih podzemnih građevina je neolitski rudnik kremena (flint). Jedan od
najinteresntnijih otkrića ranog korištenja podzemnih prostorija je jama izgrađena u vapnencu
Zhoukoudian, gdje su živjeli ljudi prije 200.000 do 700.000 godina.

Morerni razvoj podzemnih građevina koji nisu rudnički, počeo je izgradnjom male

hidrocentrale u pozemnom prostoru na Snoqualmie vodopadima u Washingtonu, SAD na
kraju 19.stoljeća.

Danas se grade podzemne prostorije poprečnog presjeka koji premašuju 800m2 zato što

postoje tehničke mogućnosti i ekonomska opravdanost.

Na slici.1. prikazane su podzemne grđevine: parking u Den Haagu i jedan vid stanovanja u

stijenskim masivima.

Slika.1.Parkiralište i stanovanje u stijenskim masivima

Savremena metoda gradnje tunela

2013

Slika.2. Bušenje pomoću portalne bušilice (bušenje sidara i bušotina za eksploziv)

Bušenje se vrši prema određenoj šemi bušenja sa onolikim brojem bušotina i takvim

rasporedom koji će omogućiti da se sa minimalnom količinom eksploziva dobije što veća
količina izbijenog materijala.Utovar i transport se obavlja brzo, a također provjetravanje i
odvodnjavanje.

Betoniranje (ukoliko se to zahtijeva) vrši se pomoću teleskopske oplate, koja je određene

dužine. Prvo se izbetoniraju temelji i bankine za oslanjanje oplate, zatim se oplata koja je
prethodno sklopljenja provuće ispod namještene oplate u susjednom prstenu.

Oplata se namiješta i skida pomoću hidrauličkih presa. Ugrađivanje betona vrši se pomoću

betonskih pumpi.

Ram pomoću kojeg se prenosi oplata kreće se po šinama i na njemu su ugrađene prese i

ostali uređaji za brzo skidanje i namiještanje oplate.

Ukoliko se ne zahtijeva da površina bude ravna, onda se osiguranje od ispadanja sitnih

komada kamenja, može vršiti pomoću prskanog betona ili matlera.

3.2.

Izbijanje tunela bez podgrađivanja

primjenom podkopa

U čvrstoj stijeni tunel se može izbijati pomoću dva potkopa. Jedan potkop tzv. pionir

potkop, radi se sa strane paralelno sa tunelom na razmaku oko 20 metara. Pionir potkop se
radi ispred tunelskog potkopa i služi za upoznavanje terena, za transport, provjetravanje,
odvodnjavanje, provođenje instalacija i dr.

Tunelski potkop ili potkop za napredovanje je u centru poprečnog profila tunela površine

5-10 m². Iz potkopa se buše nizovi radijalnih bušotina sa naročitog postolja koje je učvrščeno
razuporama. U jednom nizu se buši 20-30 bušotina.

Paljenja mina se vrši električnim putem; jedan niz se pali odjednom a ostali nizovi, u

kratkom vremenskom razmaku pale se milisekundnim upaljačima.

Dobra strana ovog načina je u tome čto se betoniranje može vršiti bez smetnji i da

neposredno prati pročireni dio tunela.

3.3. Izbijanje punog profila sa podgrađivanjem

Zadatak podgrađivanja u tunelu je da zadrži izbijeni dio profila tako dugo bez štetnih

deformacija, dok se ne izradi predviđena stalna konstrukoija koja će obezbjediti konačnu
ravnotežu. Izbijanje u punom profilu predstavlja ekonomičan način izrade tunela, a da bi se
ovo ostvarilo, potrebno je pored odgovarajućih mjere u pogledu podgrađivanja iskoristiti i