SVEUCILIŠTE U SPLITU
FAKULTET
PRIRODOSLOVNO-MATEMATICKIH ZNANOSTI
I ODGOJNIH PODRUCJA
DIPLOMSKI RAD
SPLIT 1998
SADRŽAJ
1.
UVOD
1.1.
Spoznajni obrasci i poucavanje fizike
1.2.
Zašto istraživati razumijevanje zvuka
1.3.
Što je akustika
1.4.
Što je zvuk
1.5.
Što se o zvuku može nauciti u školi
2.
METODE I POSTUPCI
2.1.
Sastavljanje testova
2.2.
Testiranje
3. REZULTATI
4. PROSUDBA
4.1. Spontane predodžbe
4.1.1. Prvi "zakon" spontane akustike
4.1.1.1. Zvuk se rasprostire kao cestica
Zvuk nema valna svojstva
4.1.2. Spontane predodžbe oblikovane cesticnom predodžbom o
širenju zvuka
4.1.2.1. Materijalne prepreke ometaju prolaz zvuka
4.1.2.2. Brzina zvuka ovisi o njegovoj jakosti
4.1.2.3. Brzina zvuka ovisi o gibanju izvora zvuka
4.1.2.4. Zvuk se poput udaljenog predmeta može opaziti u daljini
4.1.3. Spontane predodžbe oblikovane lošim transferom znanja
4.1.3.1. Elektroizolatori loše provode i zvuk
4.1.3.2. Energija zvuka nije opcenito transformabilna
4.1.4. Spontane predodžbe oblikovane odnosno osnažene školskim
znanjem
4.1.4.1. Tvari to brže provode zvuk što su gušce
4.1.4.2. Brzina zvuka ovisi o njegovoj frekvenciji
5
4.1.4.3. Vjetar utjece na frekvenciju zvuka koju prima opažac
4.2.
Poteškoce u razumijevanju zvukovnih pojava
4.2.1.
Dopplerov efekt
4.2.2.
Utjecaj amplitude i frekvencije na visinu i intenzitet zvuka
4.2.3.
Utjecaj razlicitih parametara na frekvenciju zvuka
4.2.4.
Odnos brzine zvuka, brzine svjetlosti i brzine tijela
4.2.5.
Nerazumijevanje pojava povezanih sa zvukom
4.3.
Poteškoce u razumijevanju pojmova i odnosa
4.4.
Ucenicki osvrti
4.5.
Prijedlozi za daljnje istraživanje
5.
ZAKLJUCAK
5.1.
Problem postoji
5.2.
Promjena pristupa poucavanju fizike
5.3.
Tijek spoznaje u nastavi
5.4
Modularni pristup
6. ZAHVALE
7. POPIS KORIŠTENE LITERATURE
Dodatak A:
Potpun tablicni prikaz tocnosti odgovora
Dodatak B:
Tocni odgovori na pitanja iz testova
Dodatak C:
Temeljna inacica testa
7
1. UVOD
1.1. SPOZNAJNI OBRASCI I POUCAVANJE FIZIKE
Kod ljudi postoji snažna sklonost da organiziraju svoja iskustva i opažanja u
spoznajne obrasce (mentalne modele) koji se odnose na pojedine teme. O osobinama tih
obrazaca i danas se živo raspravlja i usprkos pokušajima da se izgradi opce reprezentativni
sustav za mentalne modele, od do danas nacinjenih, nijedan nije široko prihvacen.
Medutim neki zakljucci su jasni. Ogranicavajuci se na njih, danas znamo da mentalni
obrasci imaju slijedece osobine:
1.
Sastoje se od tvrdnji, predodžbi, pravila o postupanju i stavova o tome kada i kako ih
treba koristiti.
2.
Mogu sadržavati proturjecne elemente.
3.
Mogu biti nepotpuni.
4.
Osoba cesto ne poznaje nacine "pokretanja" postupaka koji postoje u njenim mentalnim
obrascima, odnosno nije ih svjesna.
5.
Elementi mentalnih obrazaca nemaju jasne granice. Slicni elementi mogu se pomiješati.
6.
Mentalni obrasci teže minimalizaciji trošenja umne energije. Ljudi ce cesto dodatno fizicki
djelovati, ponekad poduzimati teške i zahtjevne poslove koji iziskuju i mnogo vremena,
da bi izbjegli malo ozbiljnog promišljanja.
Odavde možemo zakljuciti da se mentalni obrasci oblikuju na posve razlicit nacin od
onog najcešce prihvacenog u poucavanju fizike.
Mi obicno podrazumijevamo da naši ucenici nešto ili znaju ili ne znaju. Pogled na
mentalne obrasce koji su uoceni kod ucenika namece drukciji stav.
Naime, kod ucenika mogu posto jati proturjecni elementi u razmišljanju odnosno
zakljucivanju, a da oni nisu svjesni tih proturjecnosti.
Iz poznavanja sklonosti uma ka oblikovanju mentalnih obrazaca te njihovih
svojstava, prirodno slijede brojni zakljucci važni za razumijevanje poucavanja fizike.
Ono što najprije treba shvatiti jest da ono što trebamo pružiti uceniku nije
jednostavno "sadržaj", vec je potrebno izgraditi njihovo razumijevanje tog sadržaja unutar
jasnog, tocnog i ucinkovitog mentalnog obrasca.
Medu metodicarima prirodnih znanosti opcenito je prihvaceno da ucenici vec prije
formalnog obrazovanja imaju predodžbe o gradivu koje su razlicite od onih u strucnjaka a
koje pri poucavanju valja uociti i razotkriti.
Takve predodžbe nazivaju se razlicito: predpredodžbe, alternativne predodžbe,
krive predodžbe (miskoncepcije), spontane predodžbe, no u vezi s njihovim bitnim odlikama
autori su složni.
One su:
1.
spontane, samonikle;
2.
cvrsto ukorjenjene, postojane, spoznajne tvorevine;
3.
razlicite od predodžbi strucnjaka;
4.
one u temeljnom smislu utjecu na ucenikovo razumijevanje prirodnih pojava i
znanstvenog objašnjenja istih;
5.
moraju se nadici, izbjeci ili otkloniti da bi ucenici postigli razumijevanje strucnjaka.
