Ugovor o franšizingu
PRAVNI FAKULTET ZA
PRIVREDU I PRAVOSUĐE
SEMINARSKI RAD
UGOVOR O FRANŠIZINGU
AUTOR:
MENTOR:
Aleksnadra Milić 167/11
Prof. dr Ivanka Spasić
Novi Sad
SADRŽAJ:
UVOD
FRANŠIZING – POJAM I ZNAČAJ
ŠTA JE FRANŠIZING?
OBAVEZE DAVAOCA FRANŠIZINGA
OBAVEZE PRIMAOCA FRANŠIZINGA
PRAVNI OSNOVI ZA REGULISANJE UGOVORA O
FRANŠIZINGU
EKONOMSKI KARAKTER FRANŠIZINGA
EKONOMSKI INTERSENA MOTIVACIJA
SUBJEKATA U POLSU FRANŠIZINGA
VRSTE UGOVORA O FRANŠIZINGU
FRANŠIZING KAO STRATEGIJA RASTA MALIH I
SREDNJIH PREDUZEĆA
ZAKLJUČAK

području. Primalac franšize je dužan da nabavlja odgovarajuće sirovine iskljucivo kod davaoca
sistema; da proizvodi po strogo propisanim standardima i upustvima i da ne odstupa od
utvrdenog kvaliteta. U razvoju franšizinga u Evropi najznačajniju ulogu ima Francuska.
Franšizing je metod obavljanja posla. To je metod marketinga ili usluga, koji je usvojen i koji se
koristi u široko raznovrsnim industrijskim oblastima i poslovima. Kao što je ranije istaknuto, rec
franchise izvorno znaci „biti slobodan“. U ovom smislu franšizing pruža ljudima slobodu za
sopstveni menadžment i usmeravanje njihovog sopstvenog poslovanja.
Do 1950. godine ovaj ugovor je bio pretežno zastupljen u oblasti proizvodnje i prometa
automobila, prometa nafte i njenih derivata, da bi do 1950. posebno razvio u domenu brzog
pripremanja hrane (Mc Donald’s).
U Evropi franšizing uvode americke firme Avis i Coca cola.
Godine 1960. osnovano je Medunarodno udruženje za franšizing ( International Associattion for
Franchising-IFA).
FRANŠIZING – POJAM I ZNAČAJ
Poslednjih decenija došlo je do velike ekspanzije franšizinga na domaćem tržištu. Računa
se da samo u SAD više od 550.000 poslovnih jedinica posluje po sistemu franšizinga preko koga
se ostvaruju godišnje prodaje vredne više od 800 milijardi dolara. Franšizing se proširio na veliki
broj privrednih oblasti i sada je ovaj način poslovanja prisutan ne samo u automobilskoj
industriji i servisiranju, proizvodnji i prodaji hrane, ugostiteljstvu, hotelijerstvu,
malotrgovinskom i veletrgovinskom poslovanju, nego i knjigovodstvu, oglašavanju, zubarskim i
medicinskim uslugama, osiguranju itd. Pored Medunarodnog udruženja za franšizing, osnovanog
1960 godine, nikao je i veliki broj franšizing asocijacija (medu kojima su i one u Madarskoj,
Ceškoj, Poljskoj, Bugarskoj i Rumuniji) sa ciljem da se utvrde kodeksi i pravila ponašanja u ovoj
oblasti i zaštite interesi ucesnika.
ŠTA JE FRANŠIZING?
Ugovor o frašizingu je neimenovan ugovor i ne sadrži ga Zakon o obligacionim
odnosima (“Službeni list SFRJ”, broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, “Službeni list SRJ, broj 31/93).
Spada u kategoriju “novih ugovora” koje je inkubirala autonomna privredna praksa u zemljama
SAD i Evrope.
Da bi se razumela suština franšizinga najbolje je komparirati tri defincije franšizinga:
Međunarodnog udruženja za franšizing, američkog pravnog strucnjaka Harolda Browna i Pravilo
Komisije EE od 1988. o franšizingu:
1. Prema definiciji Međunarodnog udruženja za franšizing (IFA) franšizing je:
”Ugovorni odnos
između davaoca i primaoca franšize u kome davalac nudi ili se obavezuje da održi trajan interes
u poslovanju primaoca franšize u takvim oblastima kao što su know-how i obučavanje, dok se
primalac obavezuje da posluje pod zajednickom firmom, spoljnim izgledom ili postupkom koji
pripada davaocu ili ga on kontroliše, kao i da iz svojih izvora uloži osnovni investiconi kapital u
poslovanje.”
2. Američki pravni strucnjak Harold Brown definiše ugovor o franšizingu kao
“usmeni ili
pismeni sporazum za određeno ili neodređeno vreme, kojim jedno lice ustupa drugom licu da
upotrebljava firmu, uslužni znak, ili drugo obeležje, i u okviru koga postoji zajednicki interes u
plasiranju robe ili usluga na veliko, na malo, u zakup ili na drugi nacin pod tom licencom.”
3.
“Sporazum o franšizingu je sporazum kojim jedno preduzeće – franšizant, ustupa drugom -
franšizataru u zamenu za neposrednu ili posrednu finansijsku naknadu, pravo korićenja
franšizinga u cilju marketinga posebne vrste roba i/ili usluga; minimum obaveza koji taj
sporazum mora da sadrži odnosi se na:
- korišćenje zajedničkog imena ili oznaka radnje i jednoobrazno prezentiranje lokala i/ili
sredstava prevoza;
- komunikaciju know-how od strane franšizanta franšizataru;
- kontiniurano dostavljanje franšizanta franšizataru trgovačke i tehničke pomoći za vreme
trajanja sporazuma”
.(Pravila Komisije EEZ od 1988. o franšizingu).

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti