Univerzitet “Union Nikola Tesla,, - Beograd 

Fakultet za pravo, bezbednost i menadžment “Konstantin Veliki,, - Niš 

  

 

Seminarski rad iz predmeta:  

Međunarodno ugovorno pravo 

 

Tema:  

UGOVOR O PREVOZU ROBE U 

MEĐUNARODNOM ŽELEZNIČKOM 

SAOBRAĆAJU 

 

 

 

Mentor:                                                                                           Student, broj indeksa:   

Prof.Dr. Zoran Cvetković                                                              Selena Jovanović, PR-7-P/16 

 

Niš, April 2020. 

Ugovor o medjunarodnom prevozu robe u železničkom saobraćaju 

 

 

 

 

SADRŽAJ 

 

1. UVOD..................................................................................................................................................3 

2. POJAM MEDJUNARODNIH UGOVORA........................................................................................4 

3. PRAVO MEDJUNARODNIH UGOVORA.......................................................................................4 

4. UGOVOR O PREVOZU ROBE U MEĐUNARODNOM ŽELEZNIČKOM SAOBRAĆAJU.........5 

4.1. Opšte napomene...................................................................................................................5 

4.2. Izvori prava o međunarodnom prevozu robe železnicom....................................................5 

4.3. Vrste ugovora o prevozu robe medjunarodnom železnicom...............................................5 

4.4. Ugovor o prevozu robe medjunarodnom železnicom.........................................................6 

4.5. Tovarni list..........................................................................................................................7 

4.6. Obaveze i dužnosti železnice..............................................................................................7 

4.7. Prava i dužnosti pošiljaoca..................................................................................................9 

4.8. Prava i dužnosti prevozioca.................................................................................................9 

4.9. Prava i dužnosti primaoca.................................................................................................10 

4.10. Odgovornost železnice....................................................................................................11 

4.11. Pravo raspolaganja robom u toku prevoza......................................................................12 

4.12.Izmene ugovora oprevozu robe medjunarodnom železnicom..........................................13 

4.13. Odšteta.............................................................................................................................14 

4.14. Prestanak ugovora o prevozu robe u železničkom saobraćaju........................................15 

5. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................17 

6. LITERATURA..................................................................................................................................18 

 
 

 

 

 

 

 

 

 

background image

Ugovor o medjunarodnom prevozu robe u železničkom saobraćaju 

 

 

2.

 

POJAM MEDJUNARODNIH UGOVORA 

 

Međunarodni  ugovor je  svaki  sporazum  sklopljen  između  dva  ili  više subjekata 

međunarodnog prava, koji je uređen međunarodnim pravom, bilo da je sadržan u jedinstvenoj ispravi 
ili u više međusobno povezanih isprava, bez ozbira na njegov poseban naziv. Treba svakako naglasiti 
da  svaki  međunarodni  ugovor,  ratifikovan  odnosno  potvrđen  od  strane  zakonodavnih  tela  država 
ugovornica,  po  svojoj  pravnoj  snazi  jeste  iznad  zakona  i  podzakonskih  akata,  mada  je  to  u  praksi 
ponekad i sporno usled toga što nisu sve zemlje spremne na takvo odricanje od suvereniteta. 

Međunarodni  ugovori  mogu  nositi  razne  nazive,  kao  što  su: 

ugovor,  konvencija,  protokol, 

pakt, akt, sporazum, memorandum, povelja, statut, konkordat

. 

Kao što je rečeno, međunarodni ugovor može se sklapati između dva 

(bilateralni ugovor)

 ili 

više 

(multilateralni ugovor) 

subjekta međunarodnog prava

1

 - tj. država, međunarodnih organizacija 

ostalih  subjekata  međunarodnog  prava.  Međutim,  kod  međunarodnih  ugovora  razlikuje  se  trenutak 
potpisivanja  od  strane  subjekata  međunarodnog  prava  (najčešće  država  ugovornica)  od  trenutka 
stupanja na snagu toga ugovora. To zavisi od ratifikacije odnosno od razmene isprava i usvajanju od 
strane  parlamenata  država  potpisnica.  Tek  njihovom  potvrdom  međunarodni  ugovor  je  preuzet  u 
unutrašnji  pravni  sistem  svake  od  država  ugovornica,  i  kao  takav  stupa  na  snagu  i  počinje  njegova 
primena. 

 

3.

 

PRAVO MEDJUNARODNIH UGOVORA 

 

Pravo  međunarodnih  ugovora grana  je  unutar  opšteg međunarodnog  prava koja  obuhvata 

propise,  pravne  običaje  i  načela  koji  se  odnose  na međunarodne  ugovore.  Pravila  međunarodnog 
prava danas su u najvećoj meri kodifikovana. Opšta kodifikacija propisa o međunarodnim ugovorima 
izvršena je u okviru Ujedinjenih nacija, usvajanjem sledećih konvencija: 

 

Bečka  konvencija  o  pravu  međunarodnih  ugovora,  usvojena  je  u Beču 22. 
Maja 
1969., a stupila je na snagu 27. Januara 1980. godine.; 

2

 

 

Bečka  konvencija  o  sukcesiji  država  u  pogledu  međunarodnih  ugovora,  usvojena je 
23.  Avgusta 1978. godine.  Konvencija  iz  1978.  i  bavi  se  specifičnim 
problemima sukcesije  država,  a  u  njoj  postoji  veza  s Bečkom  konvencijom  iz  1969. 
godine s korištenim terminima i definicijama. 

 

Bečka  konvencija  o  pravu  međunarodnih  ugovora  između  država  i  međunarodnih 
organizacija  ili  između  međunarodnih  organizacija 
usvojena  je 21.  Marta 1986.

 

godine.  Ova  Konvencija  nije  na  snazi,  jer  je  za  njeno  stupanje  na  snagu  potrebno 
polaganje 35 isprava o ratifikaciji država. Iako Konvencija ima 40 stranaka, dosad ju 
je ratifikovalo samo 28 država (od avgusta 2006.). 

 

                                                           

1

 

M. Starčević, Medjunarodno privredno pravo, Beograd,  2007, str. 20. 

2

 

Detaljnije, V. Hadži-Vidanović, M. Milanović, Medjunarodno javno pravo, Zbirka dokumenata, Beograd, 

2005, str. 14-33. 

Ugovor o medjunarodnom prevozu robe u železničkom saobraćaju 

 

 

4.

 

UGOVOR O PREVOZU ROBE U MEĐUNARODNOM ŽELEZNIČKOM 

SAOBRAĆAJU 

4.1.Opšte napomene  

Međunarodni  prevoz  železnicom  je  najpotpunije  uređen  međunarodnim  ugovorima,  što  je 

normalna  posledica  najdužeg  perioda  razvoja  i  trajanja,  kao  i  značaja  železničkog  prevoza  robe  i 
putnika.  

Ugovorom o međunarodnom železničkom transportu se železnica obavezuje da preveze robu 

ili  putnike,  uz  naknadu,  od  otpremne  do  uputne  železničke  stanice  s  tim  da  se  prevoz  odvija  na 
teritoriji  od  bar  dve  države.  Pri  tome  nije  nužno  da  otpremna  i  uputna  stanica  budu  u  dve  države, 
mada je to najčešći slučaj. Međunarodni prevoz je i onaj u kome se makar u tranzitu koristi teritorija 
druge države.  

Uslov  da  se  neki  prevoz  robe  smatra  međunarodnim  je  da  je  roba  predata  na  prevoz  po 

međunarodnom tovarnom listu koji podrazumeva prevoz od otpravne do usputne stanice. Pored toga, 
roba  mora  da  se  prevozi  preko  teritorija  država  koje  su  članice  Međunarodne  konvencije  o 
međunarodnim prevozima železnicom (COTIF) od 1980. godine.

3

 Prevoz mora da se vrši na prugama 

koje su navedene u spisku pruga koji vodi Centralni biro za međunarodne prevoze na železnicama. 

4.2.Izvori prava o međunarodnom prevozu robe železnicom  

Međunarodni železnički saobraćaj je prvi put uređen Međunarodnom konvencijom o prevozu 

robe železnicom od 1890. godine (CIM). Ova konvencija je više puta menjana i dopunjavana. Danas 
je  prevoz  putnika  i  robe  železnicom  uglavnom  uređen  Konvencijom  o  međunarodnim  prevozima 
železnicama  (COTIF)

4

.  Ta  konvencija  ima  dva  dodatka:  Jednoobrazna  pravila  o  ugovoru  o 

međunarodnom  železničkom  prevozu  putnika  i  prtljaga  i  Jednoobrazna  pravila  o  ugovoru  o 
međunarodnom prevozu robe železnicama.  

Srbija  je  članioca  ove  konvencije,  po  osnovu  sukcesije,  jer  je  Konvenciju  ratifikovala 

Jugoslavija. Treba napomenuti da su Konvenciju ratifikovale sve evropske države, ali to nije učinila 
Rusija,  pa  se  između  Srbije  i  Rusije  primenjuju  posebni  sporazumi.  Jedan  od  razloga  izostajanja 
Rusije iz članstva u Konvenciji je tehničke prirode, jer su ruske pruge znatno veće širine od pruga u 
drugim evropskim državama.  

4.3.Vrste ugovora o prevozu robe medjunarodnom železnicom 

Ugovor o prevozu robe železnicom  može se podeliti prema različitim kriterijumima. Prema 

području  prevoza:  međunarodni  (prevoz  preko  teritorije  bar  dve  države,  prevoz  sa  direktnim 
međunarodnim  tovarnim  listom,  prevoz  preko  teritorija  država  koje  su  članice  međunarodnih 
konvencija koje regulišu železnički prevoz, prevoz preko registrovanih međunarodnih pruga; kod ove 
vrste  prevoza  primenjuju  se  odgovarajuće  međunarodne  konvencije  a,  izuzetno,  kod  graničnih 
prevoza dve države i kod tranzitnih prevoza preko treće države ako su otpravna i uputna stanica na 
području iste države, može se pod određenim uslovima primenjivati unutrašnje/domaće pravo, iako je 

                                                           

3

 

M. Starčević, Medjunarodno privredno pravo, Beograd,  2007, str. 133

 

4

Vidi,

 

Uredba o ratifikaciji Konvencije o medjunarodnim prevozima železnicama (COTIF), Sl. Glasnik RS br. 

102/07 – dr. propis 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti