Diplomski rad                                                                                         

Ugovor o 

kupoprodaji

                                 

___________________________________________________________________________ 

I  UVODNA RAZMATRANJA

Ugovore u provredi bi smo mogli definisati kao „ugovore“ koje preduzeća i 

druga pravna lica koja obavljaju privrednu delatnost, kao imaoci radnji i 

drugi   pojedinci   koji   u   vidu   registrovanog   zanijmanja   obavljaju   neku 

privrednu delatnost, zaključuju medju sobom, u obavljanju delatnosti koje 

predstavljaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim delatnostima.

Ovakva zakonska definicija uključuje i subjektivne kriterijume (svi ugovori 

koji medjusobno zaključuju privredni subjekti, bez obzira na to da li su to 

pravna   ili   fizička   lica)   i   objektivne   kriterijume   (potrebno   je   da   se   radi   o 

ugovoru   koji   su   privredni   subjekti   zaključili   u   okviru   delatnosti   koje 

sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim delatnosti).

1

Ugovor   se   smatra   zaključenim   kada   su   se   straneke   saglasile   o   bitnim 

elementima ugovora. Bitni sastojci ugovora procenjuju se prema vrsti pravnog 

posla, osnosno prema ugovoru koji stranke zaključuju.

Prema našem Zakonu o obligacionim odnosima „u zasnivanju obligacionih 

odnosa i ostvarivanju prava i obaveza  iz tih odnosa učesnici su dužni da se 

pridržavaju načela savesnosti i poštenja“.   Imperativnost ovog načela o čijoj 

primeni sud mora da vodi računa po službenoj dužnosti, jasno su izrazile  i 

opšte izanse za promet robom. Pored toga od svakog učesnik u obligcionom 

odnosu   iz   ugovor   u   privredi   zahteva   se   da   prilikom   izvršenja   ugovornih 

obaveza   pokazuje   pažnju   dobrog   privrednika,   kao   i   pažnju   dobrog 

domaćina.Ali kada je u pitanju izvršenje obaveza iz profesionalne delatnosti, 

učesnici treba da postupaju sa pojačanom pažnjom prema pravilima struke i 

običajima-pažnjom dobrog stručnjaka.

1

 Prof. dr Vasiljević, M.,Poslovno pravo,Beograd,

1

             

  

        Diplomski rad                                                                                         

Ugovor o 

kupoprodaji

                                 

___________________________________________________________________________ 

II OPŠTE KARAKTERISTIKE UGOVORA O PRODAJI

1. Pojam

 

                 Ugovor o prodaji je   takav ugovor kojim se jedna strana – prodavac, kao 

subjekat ugovora u privredi, obavezuje da stvar (robu) koju prodaje isporuči 

(preda) drugoj ugovornoj strani – kupcu, sa istim svojstvom i da mu prenese 

pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati ugovorenu cenu u 

novcu i preuzme stvar. Osim prava svojine predmet prodaje mogu biti i druga 

prava.

       2. Bitni elementi

 

         Iz same definicije proizilaze bitni elementi

 

koje ovaj ugovor treba da sadrzi. 

Odredjenje

 

stvari

    koju   prodavac     prodaje   kupcu.   To   je   bitan   element 

ugovora po prirodi posla.  Ugovor o prodaji najčešće sadrži I 

odredjenje cene 

koju je kupac dužan da plati prodavcu. Ipak, često se dešava da zbog brzine 

zaključivanja ugovora ( putem telefona, telefaksa) cena u ugovoru izostane.  U 

ovom slučaju  kada cena nije odredjena ili se na osnovu elemenata ugovora ne 

može odrediti  ugovor o prodaji u privredi, za razliku od gradjanske prodaje, 

je ipak punovažan.

2

             

  

background image

        Diplomski rad                                                                                         

Ugovor o 

kupoprodaji

                                 

___________________________________________________________________________ 

pokretne   stvari   koje   su   u   slobodnom   prometu   (izuzetno   u   ograničenom 

prometu). Pored pokretnosti predmet prodaje mogu biti i nepokretnosti. Sporno 

je da li razne vrste energije kao što su električna energije, gas, plin, nafta 

predstavljaju robu? U pojam robe ne ulaze ni hartije od vrednosti, ni moneta, 

mada predstavčjaju telesne pokretne stvari.

2

Prodavac treba da je vlasnik stvri koju prodaje. Medjutim naše pravo za razliku 

od drugih dozvoljava i prodaju tudje stvari, s tim da ukoliko prodavac proda 

stvar   sa   pravnim   smetnjama   (evikcijom),   kupac     ima   pravo   da   trži   raskid 

ugovora i naknadu pričinjene štete.  Predmet ugovora je uglavnom stvar koja 

postoji u momentu zaključenja ugovora, ali nije isključena mogućnost da se 

može ugovoriti i prodaja buduće stvari (npr. odevna kolekcija koja tek treba da 

se proizvede za predstojeću sezonu).

2)

Generične stvari kao predmet prodaje

 

– Generične stvari se kod ovog 

ugovora njčešće odredjuju po rodu, vrsti, količini i kvalitetu.

Vrsta robe mora u ugovoru biti jasno i precizno odredjena s tim što se ne 

isključuje mogućnost da se može odrediti i više vrsta robe.

Za razliku od vrste, količina robe može da bude u ugovoru precizno odredjena 

(zapremina, težina, broj komada) ili okvirno ( „od...   do“) U slučaju okvirnog 

odredjivanja   može   da   se   isporuči   bilo   koja   količina   u   okviru   predvidjenih 

granica .

Ugovorne strane mogu da ugovore količinu robe i upotrebom nekih trgovoačkih 

termina   sa   uobičajenim   značenjem.   Tako   na   primer   izraz   „vagon“     ako 

ugovorom nije bliže odredjeno, označava deset hiljada  kilograma.

Kvalitet robe može da bude odredjen na razne načine. Ugovorne strane kod 

ovog ugovora imaju slobodu da odrede kvalitet robe koja je prdmet prodavčeve 

obaveze, sem u dva slučaja:

a) kada postoje imperativni javnopravni propisi o kvalitetu (slučaj sa životnim 

namirnicama)  i

b) kada postoje tzv.obavezni standardi (npr. standard JUS za tehničku robu)

U oba slučaja radi se o imperativnim pravilima o kvalitetu pa ih se ugovorne 

strane moraju pridržavati.

3

2

 Prof.dr Vasiljević, M., Kompanijsko i tgovinsko pravo, Beograd, 2008.god.

3

 Prof.dr Vasiljević, M., op.cit.

4

             

  

        Diplomski rad                                                                                         

Ugovor o 

kupoprodaji

                                 

___________________________________________________________________________ 

3)

Individualna stvar kao predmet prodaje

 -  Odredjivanje individualnao 

odredjene stvari u ugovoru o prodaji vrši se njenim preciznim označenjem 

tj.označenjem na način na koji se može jasno razlikovati od drugih sličnih 

stvari.   Individualno   odredjena   stvar   može   da   bude   i   unikat,   ali   i 

individualizirana generična stvar.

      Nepreciziranje individualnih stvari kao predmeta ugovora o prodaji čini ovaj 

ugovor nevažećim, budući da nedostaje bitan element.

4)

Prava kao predmet prodaje

  -   pored stvari, predmet ugovora o prodaji 

mogu da budu i prenosiva imovinska prava. Od stvarnih prava pored svojine 

predmet   prodaje   mogu   da   budu   stvarne   službenosti   (zajedno   sa   povlasnim 

dobrom),   a   od   ličnih   službenosti   pravo   plodouživanja   (za   života 

plodouživaoca). Predmet prodaje može biti i zaloga, ali po pravilu odvojeno od 

duga. Mogu se prenositi i autorska  i pronalazačka prava, kao i tražbena prava-

potraživanja. Način prodaje potraživanja zavisan je od toga da li su izražena u 

hartijama od vrednosti ili ne, kao i u kojim hartijama o vrednosti su izražena 

(cesija, indosiranje, tradicija)

PREDMET KUPČEVE OBAVEZE

  1) Kupovna cena i ugovor o prodaji u privredi  

  -     Kupovna cena kao 

predmet

         kupčeve obaveze stoji u istoj ravni sa osnovnom obavezom prodavca da 

isporuči odredjenu robu.Odredjenje pojma cene nezavisno je od načaina njenog 

plaćanja:   u   gotovnini,   hartijama   od   vrednosti,   putem   dokumentarnog 

akreditiva, prebacivanjem s računa kupca na račun prodavca (virmanisanje) 

itd. Svaka kupovna cena mora da ispunjava odredjene osobine:

kupovna cena mora da bude izražena u novcu, po čemu se ovaj ugovor 

i razlikuje od ugovora o trampi (razmeni). Medjutim do spora može 

doći   ukoliko   se   deo   kupčeve   obaveze   sastoji   u   novcu   a   deo   je 

nenovčanog   karaktera.   Ovakvih   slučajeva   ima   kod   tzv.delimičnih 

kompenzacionih poslova (razmena robe za robu nejednake vrednosti, 

5

             

  

background image

        Diplomski rad                                                                                         

Ugovor o 

kupoprodaji

                                 

___________________________________________________________________________ 

kupovna  cena je odrediva kada je propisana od nadležnog organa, budući 

da   tada   ugovorne   strane   ne   mogu   svojom   voljom   menjati   tu   cenu,   već 

moraju da prinmene upravo takvu cenu,

kupovna cena je odrediva kada je ugovoreno da će kupac da plati tekuću 

cenu.   Kada   je   ugovorena   tekuća   cena,   kupac   duguje   cenu   utvrdjenu 

zvaničnom evidencijom na tržištu u mestu prodavca a u vreme kada je 

trebalo da usledi ispunjenje, ukoliko ovakve cene nema, kupac duguje cenu 

koja se utvrdjuje na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima 

tržišta utvrdjuje cena,

kupovna cena je odrediva kada je njeno odredjivanje povereno trećem licu, a 

ako to lice iz bilo kog razloga ne odredi cenu, a ugovarači se naknadno ne 

sporazumeju   o   ceni   ili   ne   raskinu   ugovor   smatraće   s   da   je   ugovorena 

razumna cena

kupovna cena je odrediva i onda kada je ugovorena i kao orjentaciona cena, 

jer prema našoj sudskoj praksi, u ovom slučaju cena će u konačnom iznosu 

biti utvrdjena u zavisnosti od okolnosti koje su ugovorne strane imale u vidu 

prilikom zaključenja ugovora

IV OBAVEZE PRODAVCA

    

1)   Obaveza predaje-isporuke

Osnovana   obaveza   prodavca,   koja   proizilazi   iz   samog   pojma   prodaje,   je 

obaveza predaje stvari kupcu u svojinu. Akt predaje obuhvata skup radnji 

koje je prodavac, prema ugovoru ili prirodi posla dužan da izvrši kako bi se 

kupcu omogućila državina stvari. U svim pravnim sistemima gde državina 

ima   obligaciono   pravno   dejstvo,   kakav   je   naš   sistem,   osnovna   obaveza 

prodavca sastoji se u predaji stvari (ili isporuci) a ne u prenosu svojine, iako 

je istina da sama predaja ima najčešće stvarnopravno dejstvo Ipak, može se 

reći da je za poslovni svet bitniji momenat prelaska rizika s prodavca na 

kupca. Pa samim tim u odredjenim slučajevima iako je predaja sa stvarno 

pravnim dejstvom izvršena, rizik će ostati na prodavca ( i obrnuto). Ovakva 

situacija može nastati u sledećim slučajevima:

7

             

  

Želiš da pročitaš svih 40 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti