Fakultet za poslovne studije i pravo 

 

 

SEMINARSKI RAD 

 

Privredno Pravo 

Ugovori o Turističkim Uslugama 

 

 

 

 

 

          Profesor:                                                                              Student: 

Prof. Danica Smiljanić                                                          Martin Stojković 

                                                                                          Smer - Pravo, Grupa - 19 

                                                                                            Broj Indeka I0746 – 15 

 

 

Datum izrade: 18.08.2017  

Školska 2016/2017. godina 

background image

 

2.

 

Vrste Ugovora 

 

Najčešća privredna organizacija iz oblasti ugostiteljstva koja stupa u ugovorni odnos sa 
turističkom agencijom jeste hotel. Najčešći ugovori su : 

 – agencijski ugovor o hotelskim uslugama ili ugovor o zatraženoj i potvrđenoj rezrvaciji;

 

– ugovor o zakupu hotelskih kapaciteta (ugovor o fiksnom zakupu);

 

– ugovor o alotmanu ili ugovor o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta. 

 

2.1

 

 Ugovor o zatraženoj i potvrđenoj rezervaciji 

 

Ugovorom o zatraženoj i potvrđenoj rezervaciji (ugovorom o hotelskim uslugama) hotelijer 

se obavezuje da će na zahtev turističke agencije za njene klijente – korisnike usluga rezervisati 
smeštaj, ishranu i druge usluge po ugovorenim cenama i da će platiti proviziju, a agencija se 
obavezuje da pružene usluge plati neposredno, a ako usluge direktno plaća korisnik, obavezuje 
se da izda turističku uputnicu (voucher). 

Jedna od 

karakteristika ovog ugovora jeste da on ne sadrži rizik ni za jednu 

ugovornu stranu

, jer agencija ne šalje turiste u hotel dok ne dobije potvrđenu rezervaciju, 

odnosno hotel ne potvrđuje rezervaciju, ako nema slobodnog mesta. 

Dakle, ugovor o rezervaciji nastaje kad turistička agencija, na osnovu cenovnika 

hotelskih usluga, rezerviše određeni kapacitet smeštaja kod hotelskog preduzeća. Kad agencija 
primi potvrdu hotela o rezervaciji, tada ona izdaje “voucher” korisniku hotelskih usluga i 
upućuje ga u hotel. Hotelijer odobrava turističkoj agenciji proviziju za posredovanje, i to od 
iznosa računa koje hotelsko preduzeće izdaje klijentu za obračun troškova usluge (noćenje, 
ishrana…). Hotelijer se tim ugovorom obavezuje da se pridržava cena u važećim cenovnicima i 
da na njih odobrava uobičajenu proviziju. 

 

2.2

 

 Ugovor o zakupu hotelskog kapaciteta 

 

Ugovorom o zakupu hotelskog kapaciteta hotelijer se obavezuje da turističkoj agenciji  stavi, 

na duže vreme, na upotrebu određeni ugostiteljski objekat (u celini ili delimično), s osobljem, 
radi smeštaja i pružanja drugih ugostiteljskih usluga klijentima agencije. Agencija se obavezuje 
da plati ugovorenu naknadu – zakupninu. 

Predmet ovog ugovora nije samo ugostiteljski 

objekat, već i sva oprema i osoblje koje pruža usluge.

 

To je jedan od najstarijih ugovornih odnosa između hotelijera i agencije, iako se na 

savremenom turističkom tržištu mnogo češće koriste drugi ugovori između partnera. 

Ugovor o 

zakupu hotelskog kapaciteta mnogo se koristi kada na određenoj lokaciji, traženoj na 

 

tržištu, nema dovoljnog smeštajnog kapaciteta, pa se agencijna tako želi obezbediti.

 Ovde je 

bitan ekonomski odnos agencije i hotelijera, u kome 

agencija preuzima sav rizik poslovanja

Ona se obavezuje da plati zakupninu koja je nezavisna od stepena iskorišćenosti smeštajnih 
kapaciteta (zakupljenih kapaciteta). Drugim rečima, osnovna obaveza koja za agenciju proizilazi 
iz tog ugovora jeste obaveza plaćanja, a ne obaveza popunjenja kapaciteta. Zbog tog razloga je 
ovaj ugovor povoljniji za ugostitelja. Ugovor se obično sklapa na određeni period najčešće u 
glavnoj turističkoj sezoni. 

Osnovna obaveza koju po tom ugovoru preuzima hotelijer jeste stavljanje objekata na 

upotrebu turističkoj agenciji “u ispravnom stanju”. S druge strane, osnovna obaveza turističke 
agencije prema tom ugovoru jeste plaćanje nakade hotelijeru za zakupljeni objekat, bez obzira na 
to da li je uspela da ga plasira na tržište.  

Smatra se da su stranke zaključile ugovor o turističkim i ugostiteljskim uslugama ako su se 

na bilo koji način sporazumele o bitnim sastojcima ugovora a to su: odredbe o vrsti i obimu 
usluga, o ceni usluga i vremenu njihovog korišćenja.

 

Zaključivanje ugovora o turističkim i ugostiteljskim uslugama ne podleže formi, osim ako je 

zakonom drukčije određeno. Za ugovor koji nije zaključen u pismenoj formi svaka stranka može 
tražiti od druge stranke pismenu potvrdu. 

Ako nije drukčije ugovoreno, smatra se da je ugovorena ona cena koja važi u ugostiteljskom 

objektu u vreme početka korišćenja usluga i koja je objavljena na način određen propisima i 
ovim uzansama. 

 

2.3

 

 Ugovor o Alotmanu 

 

Ugovorom o alotmanu hotelijer se obavezuje da u toku određenog vremena stavi na 

raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja u određenom objektu, pruži ugostiteljske 
usluge osobama koje uputi agencija i plati joj određenu proviziju, a ova se obavezuje da nastoji 
da ih popuni, odnosno da obavesti u utvrđenim rokovima da to nije u mogućnosti, kao i da plati 
cenu pruženih usluga ukoliko je koristila angažovane hotelske kapacitete. 

Turistička agencija je dužna pravovremeno, u ugovorenom roku da otkaže 

kapacitete koje ne može popuniti. U protivnom, hotelsko preduzeće ima pravo da naplati 
agenciji ugovorene penale.

 Hotelsko preduzeće može slobodno da koristi ugovorene kapacitete 

samo kad ih turistička agencija otkaže ili ako prođe rok predviđen za otkaz. 

Ugovor o alotmanu postoji samo u turizmu, i najčešće se koristi u praksi.

  

Osnovni elementi ovog ugovora su:

 

– naziv ugovornih strana 
– termin rezervacije 
– raspodela rezervacija u određenom terminu (detalji o sobama) 
– cene usluga prema sezonama 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti