UNIVERZITET „UNION-NIKOLA TESLA“ BEOGRAD

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

SMER: BEZBEDNOST

PREDMET: SISTEMI BEZBEDNOSTI

SEMINARSKI RAD

UGROŽAVANJE BEZBEDNOSTI 

NASTAVNIK

                                               

STUDENT

prof.dr BOŽIDAR FORCA

                        Alisan Turković

  

Novi Pazar, oktobar 2016.

background image

4

I POJAM UGROŽAVANJA BEZBEDNOSTI

Problemi   određenja   ugrožavanja   bezbednosti   slični   su   problemima   definisanja 

bezbednosti, jer je reč o komplementarnim i dijametralnim kategorijama. Uopšteno, ugrožavanje 

bezbednosti (ne-bezbednost) je suprotnost – antipod bezbednosti. Reč je o svim pojavama i 

procesima koje su destruktivne po referentne vrednosti i interese jer onemogućavaju ili otežavaju 

njihovo   dostizanje,   postojanje   (održanje   i   opstanak),   uživanje   i   razvoj,   kao   i   o   nastalim 

posledicama.

1

Ugrožavanje bezbednosti se u raznim naukama i sferama prirodne i društvene stvarnosti 

različito   tumači   i   određuje.

2

  U   sociološkom   i   kriminološkom   smislu,   pojave   nebezbednosti 

ljudskog porekla određuju se kao socijalne devijacije, zločini i delinkvencija.

Socijalne   devijacije   obuhvataju   ponašanja   ljudi   koja   u   značajnijoj   meri   odstupaju   od 

društvenih normi i izazivaju neodobravanje. Zločin je pojedinačno kriminalno ponašanje kojim 

se krši krivični zakon i manifestuje se činjenjem ili nečinjenjem. Delinkvencija je ukupnost u 

pravnom   poretku   zabranjenih   dela   –   delikata   (krivična   dela,   prekršaji,   privredni   prestupi   i 

disciplinske krivice).

Krivično  delo  je svako  delo  koje je  zakonom predviđeno  kao  krivično  delo,  koje  je 

protivpravno i koje je skrivljeno. Nema krivičnog dela ukoliko je isključena protivpravnost ili 

krivica, iako postoje sva obeležja krivičnog dela određena zakonom. Može se izvršiti činjenjem 

(preduzimanjem   radnje   koja   je   zabranjena   i   proizvodi   štetnu   posledicu)   i/ili   nečinjenjem 

(propuštanjem da se preduzme određeno činjenje na koje obavezuje zakon). Nečinjenjem može 

biti   učinjeno   i   krivično   delo   koje   je   zakonom   određeno   kao   činjenje,   ukoliko   je   učinilac 

propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja tog krivičnog dela.

3

Prekršaji su povrede javnog poretka utvrđene zakonom ili drugim propisima, za koje su 

propisane prekršajne kazne i zaštitne mere. Ove pojave su društveno štetne, jer remete određenu 

1

 

Božidar Forca, 

Sistemi bezbednosti, 

Beograd 2015. god., str. 87. 

2

 Ibid.

3

 Ibid. str. 88.

5

društvenu disciplinu.

4

  Njima se ugrožava javna bezbednost, odnosno bezbednost pojedinca i 

društva i, u određenoj meri, bezbednost države. Izvršilac prekršaja može da bude fizičko lice, 

pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu.

Privredni   prestupi   su   društveno   štetne   povrede   propisa   o   privrednom   i   finansijskom 

poslovanju koje su prouzrokovale ili su mogle uzrokovati teže posledice, a propisom nadležnog 

organa   inkriminisani   su   kao   privredni   prestupi.   Izvršilac   privrednih   prestupa   može   da   bude 

pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu. Njima se ugrožava ekonomska bezbednost zemlje, 

odnosno   privredni   i   finansijski   odnosi   nacionalnih   i   nadnacionalnih   subjekata,   a   posredno   i 

egzistencijalna bezbednost ljudi.

5

Disciplinske   krivice   su   povrede   internih   propisa   kojima   pravna   lica   (organizacije   i 

institucije)   normiraju   pravila   ponašanja   zaposlenih.   Čine   ih   pojedinci   koji   zbog   toga   snose 

disciplinsku odgovornost i disciplinsku sankciju.

Očigledno   je   da   sve   devijantne   pojave   nisu   istovremeno   i   zločini   (npr.,   oblici 

samougrožavanja ljudi poput alkoholizma, narkomanije, samopovređivanja, samoubistva), kao i 

da   je   pojam   zločina   uži   od   pojma   delinkvencije.   Osim   toga,   određene   krivičnopravne 

inkriminacije negde se ne doživljavaju kao devijantne: iako je ubistvo u svakoj modernoj državi 

inkriminisano kao krivično delo, u nekim sredinama krvna osveta je i dalje moralno dopustivo, 

pa i obavezujuće sredstvo društvene regulacije. To je čini legitimnim, ali ne i legalnim činom. 

Dalje,   pojam   ugrožavanja   bezbednosti   ljudskog   porekla   je   širi   pojam   od   pojma 

delinkvencije, jer obuhvata i postupke lica koja nisu odgovorna (npr., ubistvo koje je učinio 

duševni bolesnik), ali i destrukcije znatno šireg obima (npr., politički, ekonomski i vojni pritisci 

na   državu).   Najzad,   ovim   određenjem   zanemaruju   se   destrukcije   prirodnog   i   tehničko-

tehnološkog porekla.

Doktrina i teorija odbrane i civilne zaštite svako ugrožavanje ljudi, materijalnih dobara i 

životne sredine svrstava u:

6

4

 Ibid.

5

 

Ljubomir Stajić, 

Osnovi bezbednosti sa osnovama istraživanja bezbednosnih pojava

, Beograd 2005. god., str. 90.

6

 

Božidar Forca, 

Sistemi bezbednosti, 

Beograd 2015. god., str. 92.

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti