FAKULTET ZA EKOLOGIJU
Banja Luka
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA: BOTANIKA
NAZIV SEMINARSKOG RADA: ULJANA REPICA (
Brassica napus)
- 2 -
1.
UVOD:
Sinonimi za uljanu repicu:
olajna repica, uljevka
; Engleski:
rapeseed,
Švedski
turnips, turnip rooted
,
canola,
cabbage
; Francuski:
colza
; Njemački:
Raps
,
Winterfuterraps
; Ruski:
масличная репа
.
Uljana repica je industrijska biljka i koja se uzgaja radi sjemena koje je bogato uljem(40-49°%) i bjelančevinama
(18-25%), a koje se koristi u ljudskoj i stočnoj ishrani, kao i u tehničke svrhe
za proizvodnju boja, lakova,
maziva, biodizela, kao i za proizvodnju raznih sapuna i u industriji tekstila i kože.
Ranije su repice sadržavale do 50%
eruka kiseline
, koja je štetna za zdravlje a nema hranjivu vrednost. Ova
kiselina oštećuju sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva hemolitsku anemiju. Zato su mnoge zemlje svjeta
zabranile upotrebu i promet životnih namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene
selekcijom imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline. Zbog sve šire primjene ove biljke u
industriji, a pogotovo u proizvodnji biodizela, uljana repica sve više dobiva na važnosti, tako da se danas sve
češće u BIH mogu vidjeti polja zasađena ovom biljnom kulturom.
Por. Brassicaceae
– krstašice
Mnoge krstašice uzgajaju se od najranijih pocetaka ljudske civilizacije, cak i prije 8000 godina (obalna podrucja
sjeverne Europe, nešto kasnije unesene i u Mediteran i istocnu Europu). Prvi brokuli su vjerojatno uzgojeni u
Grckoj i Italiji p. n. e. Najznacajnije povrce i krmne biljke porodice su pojedine svojte roda Brassica, s golemim
brojem varijeteta. Najznačajniji su kupus
(zelje, Brassica oleraceae var. capitata), kelj
(Brassica oleraceae var.
sabauda), kelj pupčar (Brassica oleraceae var. gemmifera DC.), cvjetača (karfiol, Brassica oleraceae var.botrytis),
brokulica (kavulin, Brassica oleraceae var. cymosa Duch.), korabica (Brassica oleraceae var. gongylodes L.),
lisnati kelj (raštan, krmni kelj, stocni kelj, Brassica oleraceae var. acephala DC.), podzemna koraba (stocna
koraba, Brassica napus var. napobrassica (L.) Rchb.), znacajna uljarica
uljna repica
(Brassica napus subsp.
oleifera DC.), postrna repa (bijela repa, Brassica rapa subsp. rapifera Kern.) i kineski kupus (Brassica pekinensis
(Lour.) Rupr. Neke su vrste cesto zacinsko bilje,npr.
gorušica
se dobija iz sjemenki vrsta Brassica juncea i B.
nigra (crna gorušcica) i vrste Sinapis alba (bijela gorušcica), a tu je i hren (Armoracia rusticana P. Gaert.), te
rotkvica (mjesecna rotkvica, Raphanus sativus L. var. radicula DC.) i crna rotkva (zimska rotkva, Raphanus
sativus L. var. niger Mill.). Itd. ….
- 4 -
SISTEMATIKA GORUŠICE (
SINAPIS ARVENSIS)
Gorušica (
Sinapis
arvensis)
dolazi u slobodnoj prirodi u poludivljem stanju no najviše se uzgaja te su za to
pogodna glinasta i ilovasta tla bogata vapnom ili humozna pješčana tla. Prvobitno je nastanjivala
prostore Evrope , odakle se rasprostranila kao korov većim djelom Sjeverne Amerike
.
Postoji više vrsta gorušica
a njihov naziv se mijenja u zavisnosti od boje (
Sinapis nigra, alba, Brassica juncea).
Poljska gorušica je
jednogodišnja biljka visoka 30 do 80 centimetara i čest je korov, naročito u žitima.
Kod nas postoje dvije vrste GORUŠICE, bijela (Sinapis alba) i crna (Brasica nigra). Gorušicu su ljudi od davnina
upotrebljavali kao lijek, hranu i začin. Gorušica je jedna od najstarijih i najčešće upotrebljavanih začina. Kao
začin se upotrebljavaju njene sjemenke. Okus gorušice je ljutkast i sličan rotkvici. Velike količine gorušice se
upotrebljavaju u industriji i proizvodnji senfa koji se pravi od ostataka gorušice poslije cijeđenja njezina ulja.
Ovo je isto tako i proizvod kojeg bi i Bosna i Hercegovina mogla da proizvodi, a ne da uvozi
.
Carstvo
Plantae
Red
Brassicales
Porodica
Brassicaceae
Rod
Sinapis
Vrsta
Sinapis arvensis, nigra, alba
- 5 -
3. MORFOLOGIJA
ULJANE REPICE (
Brassica napus)
Korijen
im je vretenast i slabe je usisne moći. Najintenzivniji rast korijena odvija se na početku vegetacije. S
jeseni brzo raste i dostiže u dubinu od 50 do 60 cm. Između pravog korijena i lisnog korijena nalazi se vrata
korijena, iz koga izbijaju bočni korijenovi. U jesen počinje da deblja i u njemu se gomila razervna hrana.
Stablo
je zeljasto, uspravno i razgranato, na presjeku okruglo. U visinu može da izraste 100 do 150 cm, pa i
više, već prema sorti i uslovima u kojima uspjeva. Razlike između kupusne uljane repice i ogrštice u
morfološkom pogledu su što u kupusne uljane repice stablo i listovi su plavičastozeleni, bočne cvijetne drške
izbijaju iz stabla pod nešto većim uglom, a vršno listovi svojom osnovom obuhvata stablo do polovine njegove
debljine. U ogrštice su stablo i listovi su zeleni i manje-više maljavi, bočne cvijetne drške izbijaju iz stabla pod
nešto manjim (oštrijim) uglom, dok vršni list svojim donjim dijelom obuhvata stablo potpuno.
Listovi
ovih biljaka izbijaju po cijeloj dužini stabla, oni su manje-više usječeni i sjedeći. U ogrštice listovi su tanji,
maljavi, travnastozeleni, a u kupusne uljane repice deblji, glatki, plavičasto zeleni. Kod ogrštice, vršni listovi
svojom osnovom potpuno obuhvataju stablo. Ozime forme do ulaska u zimu stvaraju rozetu. Cvijetno stablo se
pojavljuje tek u proljeće.
Cvijetna formula familije Brassicaceae K
2+2
C
4
A
2+4
G
(2) .
Cvijetovi
kupusne uljane repice su u grozdolikoj a
cvijetovi ogrštice u štitolikoj cvasti. Oni se sastoje od 4 zelena čašična listića, 4 žuta krunična listića različitih
nijansi, te od 6 prašnika (4 su duža, a 2 kraća) i tučka. Oprašivanje je ksenogamo i autogamo. Pri ksenogamom
oprašivanju, glavnu ulogu imaju insekti, naročito pčele, stoga su uljane repice i važne biljke za pčelinju pašu.
Cvijetanje traje 25-30 dana. Ozime forme počinju da cvijetaju u proljeće, 25-30 dana poslije početka vegetacije,
a jare nešto kasnije. Zbog dugog perioda cvijetanja, uljane repice sazrijevaju dosta neravnomjerno.
