UNIVERZITET EDUCONS
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
MASTER STUDIJ
SREMSKA KAMENICA
Vojvode Putnika bb

Predmet 

: „RAČUNOVODSTVENE PREVARE“

PRISTUPNI RAD

Naslov rada: „ULOGA FORENZIČKOG RAČUNOVODSTVA U IDENTIFIKACIJI 
RAČUNOVODSTVENIH PREVARA”
 
 
 

Profesor                                                                                            Student: 

Prof. dr. Slobodan Vidaković                                                          Dajić Tanja

 

Sremska   Kamenica , 2011.g.

Sadržaj

UVOD……………………………………………………………………………….3
 
1.

   

PRIVREDNI KRIMINAL…………………………………………………….….4

1.1.

      

Geneza naučnog proučavanja privrednog kriminala…………………………..4

1.2.

      

Osnovni razlozi za privredni kriminal u računovodstvu……………………....4

1.3.

      

Otkrivanje privrednog kriminala u računovodstvu……………………………5

1.4.

      

Smanjivanje privrednog kriminala u računovodstvu………………………….6

 
2.

   

NETAČNI FINANSIJSKI IZVEŠTAJI – KAO POSLEDICA GREŠAKA I

PREVARA…………………………………………………………………………...7
 
3.

   

OSNOVNI OBLICI MANIPULISANJA U RAČUNOVODSTVU……………..10

 
4.

   

ODGOVORNOST ZA PREVARE U FINANSIJSKOM IZVEŠTAVANJU……13

 
5.

   

FORENZIČKO RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVENE PREVARE..15

5.1. Osnovni pojmovi o forenzičkom (istražiteljskom) računovodstvu………….….16
5.2.  Angažovanje i zadaci forenzičkog računovođe………………………………...17
 
6.

   

DOMETI I OGRANIČENJA EKSTERNE REVIZIJE U OTKRIVANJU 

RAČUNOVODSTVENIH PREVARA……………………………………………..18
6.1.

      

Pojam prevara, obmana i nepravilnosti……………………………………….18

6.2.

      

Glavni uzroci i tipovi finansijskih prevara……………………………………19

6.3.

      

Međunarodni standardi revizije protiv finansijskih prevara……………….….22

 
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………….25
 
LITERATURA………………………………………………………………………26
 
 
 

2

background image

UVOD

Cilj svakog preduzeća, odnosno svakog pravnog lica, jeste da uspešno posluje. Uspešnost 
poslovanja se najbolje može sagledati iz finansijskih izveštaja, pod uslovom da finansijski 
izveštaji predstavljaju verodostojnu sliku prinosnog položaja i imovinske situacije preduzeća.

Kada se vremenom ustanovi postojanje grešaka ili vršenje kriminalnih radnji postavlja se 
pitanje: Ko je  odgovoran za njihov nastanak i neobelodanjivanje? U uslovima kada se vrši 
revizija finansijskih izveštaja, jedan deo javnosti bi smatrao da su odgovorni revizori.

Pošto su greške i kriminalne radnje počinjene najčešće od strane lica u preduzeću, mada se iz 
njigovog   činjenja   niko   ne   može   apsolutno   isključiti,   drugi   bi   smatrali   da   treba   kazniti 
počinioce,

 

odnosno

 

najodgovornije

 

ljude

 

u

 

preduzeću.

Suština svih uspešnih pronevera sastoji se u tome što pošteni ljudi ne treba da sumnjaju da se 
to dešava. Prevaranti biraju vreme i oružje za svoje nečasne radnje. Prevaranti imaju i vreme 
i motivaciju da obrate pažnju na detalje, dok oni koji ih kontrolišu tu privilegiju menaju.

Kriminalna   radnja   može   biti   izvršena   od   strane   osoblja   organizacije   ili   nekog   van   nje. 
Kontrole u najvećem broju organizacije koriste se da zaštite resurse organizacije, što znatno 
otežava posao spoljnih kriminalaca, pa se smatra da je izvršenje kriminalnih radnji od strane 
osoblja organizacije znatno veće, s obzirom da oni poznaju i kontrolne procedure i način rada 
organizacije.

Sprečavanje i otkrivanje kriminalnih radnji i grešaka treba da bude osnovni zadatak svih onih 
koji na bilo koji  način učestvuju u kreiranju finansijskih  izveštaja.  Uloga revizora je sa 
otkrivajući kriminalne radnje i greške spreče njihovo dalje činjenje.

4

1.

   

PRIVREDNI KRIMINAL

Veliki broj privrednih nepravilnosti kriminalnog karaktera se pojavio već krajem 19. 

veka, u uslovima pune ekspanzije industrijske proizvodnje, velike akumulacije novca i 
imovine, nastajanja velikih kapitalističkih društava, širenja svetske trgovine i naglog 
porasta   broja   stanovnika.   Počeci   sistematskog   i   naučnog   proučavanja   privrednog 
kriminala posebno su uočljivi u SAD-u.

Na   području   privrednog   kriminala,  

Edwin   Shutherland

  (1883-1950)   predstavlja 

začetnika naučnog proučavanja privrednog kriminala. 

Shutherland

 je, ujedno, prvi koji 

je   1939.   godine   progovorio   o   privrednom   kriminalu   ili   kako   ga   u   SAD-u   nazivaju 
kriminalu belih kragni (eng. 

White-collar Crime

).

Po sličnim istraživanjima na području pronevera, isticao se i 

Donald R. Creesey

 (1919-

1987), poznat po svom trouglu prevara (eng.  

Fraud Triangle

, nem.  

Betrugs-Dreieck

), 

ističući   da   je   prevara   rezultat   prilika   (eng.  

opportunity

),   pritisaka   (eng.  

pressure

)   i 

racionalizacije (eng. 

rationalization

).

Joseph.   T.   Wells

,   poslednjih   godina   redovno   na   spisku   100   najuticajnijih   osoba   na 

finansijskom   i   računovodstvenom   području   u   SAD-u,   osnivač   je   i   predsednik 
američkog   Udruženja   veštaka   za   istragu   privrednog   kriminala   (eng.  

Association   of 

Certifies Fraud Examiners - ACFE

).

W.

 

Steve Albrecht

, isto tako pionir na području istraživanja privrednog kriminaliteta u 

SAD-u, ističe  da privredni revizori, poreski savetnici  i knjigovođe nemaju dovoljno 
znanja   da   bi   se   sa   uspehom   mogli   baviti   otkrivanjem   i   sprečavanjem   savremenog 
privrednog kriminala. Veštaku za privredni kriminal neophodno je znanje iz sledećih 
obrazovnih   područja:   računovodstvo,   pravo,   metodika   rada   veštaka   i   kriminologija. 

Albrecht 

je imao veliki uticaj na zasnivanje obrazovnog programa za zvanje veštaka za 

istragu   privrednog   kriminala   (eng.  

Certified   Fraund   Examiner   -   CFE

;   nem. 

Wirtshaftskriminalitats-ermittler

).

1.2. Osnovni uzroci za privredni kriminal u računovodstvu

Osnovni uzroci za privredni kriminal u računovodstvu su:

poslovno-organizacioni nered;

neadekvatno interno nadziranje;

neverodostojni računovodstveni izveštaji. 

Savremeno preduzeće predstavlja sve kompleksniji, dinamičniji i zapleteniji poslovni 
sistem, koji prožimaju brojne interne i eksterne okolnosti, te brojni uticajni faktori, što 
rezultira rastućim rizicima.

Međunarodni   računovodstveni   standardi,   koji   su   važeći   okvir   za   sastavljanje 
finansijskih izveštaja, predstavljaju računovodstvo bazirano na principima. Oni sadrže 
značajan   broj   alternativnih   računovodstvenih   postupaka   i   menadžmentu   daju 
mogućnost   da   putem   izbora   između   više   dozvoljenih   metoda   i   računovodstvenim 
procenama oblikuje periodični rezultat u željenom pravcu. Šarolikost i veliki broj ovih 
postupaka iznedrio je veliki broj izraza, kojima se u stručnoj literaturi opisuju ovakve 
pojave kao što su friziranje bilansa, kreativno računovodstvo, prevare sa finansijskim 
izveštajima, hokus-pokus računovodstvo, uglačavanje rezultata.

5

background image

„Osobe od poverenja postaju prekršitelji od poverenja kada sebe smatraju osobom sa 
finansijskim problemima koji se ne mogu podeliti sa drugima, koji su svesni da se ovaj 
problem može tajno rešiti zloupotrebom položaja od finansijskog poverenja; koje su u 
stanju   da   u   toj   situaciji   na   sopstveno   ponašanje   primene   verbalizacije   koje   im 
omogućavaju da izmene svoje viđenje sebe kao osobe od poverenja, sa viđenjem sebe 
kao korisnika poverenih sredstava imovine."

2

Vrh   trougla,   po   nekim   autorima,   definiše   se   kao   motiv,   ako   je   u   pitanju   lažno 
finansijsko izveštavanje i mogu ga činiti:

Ugroženost     finansijske     stabilnosti     ili     profitabilnosti,     zbog     ekonomskih, 

industrijskih ili operativnih okolnosti;

Prekomeran pritisak na menadžment da izmiri dugove;

Materijalna ugroženost lične dobiti.

Ilustracija 1 - Trougao nezakonitih radnji (Fraud Triangle)

1.4. Smanjivanje privrednog kriminala u računovodstvu

Svi   oblici   privrednog   kriminala   uključujući   korupciju,   pranje   novca,   poreske   utaje, 
zloupotrebe   prava   manjinskih   ulagača,   investicione   prevare   i   sl.   u   sebi   sadrže 
falsikifovanje   dokumentacije   i   fabrikovanje   lažnih   finansijskih   izveštaja,   tako   da 
kontrolori poslovanja i finansijskih izveštaja treba da poznaju tehnike zloupotreba u 
računovodstvu, kako bi iste mogli da prepoznaju i nedozvoljene radnje otkriju. 

Učestalim   pojavama   prevara,   prema   praksi   razvijenih   zemljama,   doprinose   sledeći 
faktori   i   to:

ekonomski   ciklusi

  -   u   uslovima   recisionih   kriza,   kada   se   dolazi   do 

smanjenja trgovine i prihoda, javljaju se velike „manipulacije" sa profitima banaka i 
korporacija;

neadekvatni kontrolni sistemi

  - kontrole u bankama i preduzećima, koje 

ne  obuhvataju   redovan  pregled  poslovanja,  mogu  dovesti  do  toga  da  se te  slabosti 
eksploatišu za organizovanje;

korporativne reorganizacije

 - često nisu efikasne i slabe 

kontrolu, a proces redukcija i zakašnjenja izaziva ozbiljne posledice u organizacionoj 
strukturi   i   podstiče   klimu   za   prevare,   naročito   od   menadžmenta   srednjeg   nivoa,   iz 
bojaznosti da ne bi izgubili svoje pozicije;

trend zaposlenosti

  - ukoliko u korporaciji 

postoji osećaj nesigurnosti radnog mesta gubi se korporativna lojalnost i zaposleni će 
manje   više   podnositi   lažne   izveštaje;

korporativni   pritisci

  -   kompanije   sa   strogim 

isticanjem performansi su više osetljive i podložene prevarama;

tehnološki napredak

 - 

kada   dođe   do   toga   da   se   vrši   transfer   fondova   u   međunarodnim   okvirima,   teže   je 
otkriti   prevare;

industrijske   relacije

  -   prevare   odgovaraju   industriji   (na   primer, 

2

 Donald R. Cressey, Other People's Money: A Study in the Social Psyhology of Embezzlement,

Wadsworth Publishing Company, 1972.

7

Želiš da pročitaš svih 28 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti