FAKULTET ZA OBRAZOVANJE DIPLOMIRANIH PRAVNIKA I DIPLOMIRANIH 

EKONOMSITA ZA RUKOVODEĆE KADROVE

NOVI SAD

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA

FINANSIJSKI MENADŽMENT

Tema:

ULOGA I ZNAČAJ FINANSIJSKOG 

MENADŽMENTA U PRIVREDI

Mentor: 

Student:

Prof. dr

Mačužić Jelena

Broj indeksa 0184-13

 Novembar, 2014.godine

1.UVOD

Finansijski   menadžment,   jeste   upravljane   novčanim   poslovima   poslovnog   subjekta, 
(preduzeća, organizacije, institucije itd.). Veliki broj definicija govori isto na malo proširen i 
složeni   način.   Na   primer   :   Finansijski   menadžment   jeste   jedna   od   esencijalnih   ljudskih 
aktivnosti   savremenog   sveta.   Kao   takav,   finansijski   menadžment   se   obično   definiše   kao 
proces   kreiranja finansijskih uslova za efikasno postizanje odabranih finansijskih ciljeva. 
Kroz ove definicije gledano izvodi se jednostavan zaključak da je cilj svakog finansijskog 
menadžera   isti,   stvaranje   profita.   Kao   i   svaka   druga   operativna   funkcija   i   finansijski 
menadžment ima iste poglede, za ostvarivanje vrhunskog cilja preduzeća profit u dugom roku, 
jer bez ostvarenja tog cilja ugrožava se ne samo rasti razvoj već i opstanak preduzeća. U 
stvari,   funkcija   finansijskog   menadžmenta   treba   da   doprinese   povećanju   produktivnosti 
znanja   u   oblasti   finansija,   efektivnost   i   efikasnost   u   obavljanju   poslova   sa   što   manje 
angažovanog kapitala. 

Razvoju   funkcije   finansijskog   menadžmenta   je   u   bitnoj   meri   doprineo   i   razvoj   nauke   o 
finansijama. Mikrofinansije su tek početkom XX veka počele da se proučavaju kao posebna 
naučna   disciplina,   a   do   tada   su   se   proučavale   u   okviru   makroekonomije.   Narastanjem 
finansijskih inovacija, preduzeća su se suočila sa potrebom većih finansijskih sredstava, čime 
su   otvorena   pitanja   upravljanja   likvidnošću   i   njenog   održanja,   kao   i   optimalnom   načinu 
finansiranja   preduzeća.   Pomak   se   dešava   sa   velikom   ekonomskom   krizom   30tih   godina 
prošlov veka, mada do prve polovine prošlog veka funkcije finansijskog menadžera su bile 
veoma   skromne   i   svodile   su   se   na   uzimanje   sredstava   neophodnih   za   funkcionisanje 
preduzeća. O pravom zamahu i razvoju mikrofinansija može se govoriti od sedamdesetih 
godina, kada dolazi do daljeg razvoja tehnika i metoda, proliferacije finansijskih posrednika i 
finansijskih inovacija, razvoja primarnog i sekundarnog tržišta kapitala, globalizacije svetske 
privrede i internacionalizacije i globalizacije finansijskog tržišta. 

Poznavanje finansijskih instrumenata, tehnika i troškova je jedan od najvažnijih zadataka top, 
ali i funkcionalnih menadžera. Međutim, upravo je ovo glavni nedostatak menadžmenta. Top 
menadžeri često zapostavljaju poznavanje finansija i potcenjuju njihov uticaj na dugoročni 
uspeh   kompanije.   Finansijski   menadžer   mora   da   poznaje   i   ekonomsku   teoriju   i   teoriju 
finansija,   kako   bi   bio   u   mogućnosti   da   donosi   smislene   sa   stanovišta   ciljeva   preduzeća 
finansijske odluke.

Uloga i značaj finansijskog menadžmenta je odavno poznata i priznata u razvijanim zemljama 
i menadžeri širom sveta se oslanjaju na upravljanje finansijama prilikom donošenja ključnih 
odluka     za   kompaniju.   U   zemljama   u   tranziciji   pa   i   kod   nas   bitni   aspekti   finansijskog 
menadžmenta postaju vidljivi postepeno prilagođavanjem na zapadni sistem poslovanja.

                       Proces finansijskog menadžmenta

Finanasijsko
  planiranje

 Finansijska
organizacija

    Izbor
 finansijskih
   kadrova

 Finansijsko
rukovođenje

Finansijska
  kontrola

                                  Finansijska komunikacija

2

background image

4. KORELACIONA   VEZA   SAVREMENOG   FINANSIJSKOG   TRŽITA   I 

TERMINSKOG DEVIZNOG TRŽIŠTA…………………………………………….. 17

5.

 

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………. 18

6. LITERATURA…………………………………………………………………………... 19

1.1.

Pojam finansijskog menadžmenta

Finansijski menadžment se može posmatrati:  

kao naučna disciplina 

– proučava upravljanje 

finansijama u preduzeću, tesno je povezan sa računovodstvom i ekonomijom. Razvio se iz 
nauke   o   finansijama   tokom   prošlog   veka,   narocito   20-ih   godina.   Tada   se,   sa   razvojem 
akcionarskih društava i ekspanzijom finansijskih tržišta, pojavio veliki broj naučnih radova iz 
ove oblasti.

Kao   funkcija   preduzeća 

–   obuhvata   aktivnosti   preduzeća   koje   se   odnose   na   sticanje, 

finansiranje i upravljanje imovinom, pri cemu je glavni zadatak obezbedenje stalnih izvora 
finansiranja.   Upravljanje   finansijama   se   vrši   preko   upravljanja   novčanim   tokovima; 
finansijskom delatnošcu se upravlja na osnovu poznavanja ekonomije, finansijskog prava i sl; 
finansijski   menadžment   obuhvata   planiranje,   organizaciju,   motivaciju,   kontrolu   i   sl.
Finansijski menadžment ima posebno mesto u sistemu menadžmenta, zato što su finansije 
tesno   povezane   sa   upravljanjem,   tehnologijom,   resursima,   kadrovima   itd.   Greške   u 
finansijskom menadžmentu mogu da dovedu do negativnih posledica u ovim oblastima; s 
druge   strane,   često   se   izvori   finansijskih   problema   nalaze   upravo   u   ovim   oblastima.
U našoj zemlji, kao i u drugim zemljama u tranziciji, finansijski menadžment tek dobija pravi 
značaj,   dok   je   u   zemljama   tržišne   privrede   odavno   postao   značajna   naučna   disciplina   i 
praktična delatnost.
Od strane mnogih teoretičara nema velikog odstupanja u definisanju funkcija finansijskog 
menadžmenta, one bi bile

1

:

1. Finansijsko planiranje, 
2. Finansijska organizacija, 
3. Izbor finansijskih kadrova, 
4. Finansijsko rukovođenje i 
5. Finansijska kontrola.

1

 Mr. Slavoljub Vujović, „Osnove Finansijskog Menadžmenta“ Beograd 2005. str. 125.

       Proces finansijskog menadžmenta

Finansijsko 
  planiranje

 Finansijska 
organizacija

   Izbor 
finansijskih 
   kadrova

 Finansijsko 
rukovođenje

Finansijska 
   kontrola

 Finansijsko 
 odlučivanje

4

Profesor   Ristić   smatra   da   ove   tako   zvane   funkcije   determinišu   proces   finansijskog 
menadžmenta, koje se grafički mogu prikazati na sledeći način. 

1.2. Predmet finansijskog menadžmenta

Predmet finansijskog menadžmenta po tradicionalnom principu bio je problem pribavljanja 
kapitala, odnosno pasiva bilansa stanja, što nije davalo odgovor na pitanje da li preduzeće 
ulaže kapital u sigurnu alternative. Finansijska funkcija je samo sprovodila odluke, koje su 
donosili drugi. Ovaj pristup nije dovoljno obuhvatan. Krajem 50-ih godina, usled naglog 
ekonomskog   rasta   i   brzih   tehnoloških   promena,   veliki   uspon   doživljavaju   finansijske 
institucije   kao   što   su   penzioni   fondovi   i   osiguravajuce   organizacije.   Zato   je   porasla   i 
odgovornost menadžera: prema akcionarima i kreditorima (ulozi), zaposlenima (plate), državi 
(porezi), dobavljacima (naplata). Menadžeri su zainteresovani za uspeh preduzeća jer im to 
obezbeduje veće plate, a i zato što su često akcionari. Nastala je potreba za korišcenjem 
naučnih metoda u donošenju finansijskih odluka i razvijen je savremeni pristup finansijskom 
menadžmentu.   Za   razliku   od   tradicionalnog   pristupa,   savremeni   pristup   finansijskom 
menadžmentu polazi od naglog ekonomskog rasta i tehnoloških promena, što je uslovilo da 
izuzetno poraste značaj ogovornosti menadžera za uspeh preduzeća. On se pored problema 
nabavke kapitala bavi i aktivom i pasivom bilansa stanja. 

Finansijski menadžment treba da obezbedi odgovore na tri važna pitanja:
• Koju vrstu sredstava preduzeće treba da pribavi?
• Koliki ukupan obim sredstava preduzeće treba da ima?
• Kako potrebna sredstva treba da budu finansirana?

1.3. Uloga finansija u procesu reprodukcije

Finansije predstavljaju sveukupnost odnosa nastalih u procesu stvaranja novčanih fondova 
privrednih   subjekata   i   države,   i   njihovog   korišcenja   u   cilju   reprodukcije,   podsticanja   i 
zadovoljenja socijalnih potreba. Proces reprodukcije se sastoji iz četiri faze: proizvodnje, 
razmene, raspodele i potrošnje. Finansijski resursi se stvaraju u stadijumu proizvodnje, kada 
nastaje nova vrednost, medutim realno gledano finansijski resurs nastaje samo u stadijumu 
razmene, kada se novostvorena vrednost realizuje. 

Finansije se dele na tri oblasti: finansije privrednih subjekata, osiguranje i državne finansije. 
Unutar svake je moguce izdvajati posebne grupe. Svaka oblast je specificna, ali one zajedno 
obrazuju   finansijski   sistem   jedne   države.   Njihova   povezanost   se   ostvaruje   posredstvom 
institucija bankarskog sistema. 

Prema izvorima stvaranja finansijski resursi dele se na:
a) one koje se obrazuju na osnovu sopstvenih sredstava, deonicarski kapital, akcionarski 
kapital i sl. 
b) one koji su na finansijskom tržištu rezultat operacija hartijama od vrednosti
c) one koje se ponovo raspodeljuju, budžetske subvencije, naknade osiguranja..

5

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti