Uloga i značaj finansijskog menadžementa u privredi
FAKULTET ZA OBRAZOVANJE DIPLOMIRANIH PRAVNIKA I DIPLOMIRANIH
EKONOMSITA ZA RUKOVODEĆE KADROVE
NOVI SAD
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA
FINANSIJSKI MENADŽMENT
Tema:
ULOGA I ZNAČAJ FINANSIJSKOG
MENADŽMENTA U PRIVREDI
Mentor:
Student:
Prof. dr
Mačužić Jelena
Broj indeksa 0184-13
Novembar, 2014.godine
1.UVOD
Finansijski menadžment, jeste upravljane novčanim poslovima poslovnog subjekta,
(preduzeća, organizacije, institucije itd.). Veliki broj definicija govori isto na malo proširen i
složeni način. Na primer : Finansijski menadžment jeste jedna od esencijalnih ljudskih
aktivnosti savremenog sveta. Kao takav, finansijski menadžment se obično definiše kao
proces kreiranja finansijskih uslova za efikasno postizanje odabranih finansijskih ciljeva.
Kroz ove definicije gledano izvodi se jednostavan zaključak da je cilj svakog finansijskog
menadžera isti, stvaranje profita. Kao i svaka druga operativna funkcija i finansijski
menadžment ima iste poglede, za ostvarivanje vrhunskog cilja preduzeća profit u dugom roku,
jer bez ostvarenja tog cilja ugrožava se ne samo rasti razvoj već i opstanak preduzeća. U
stvari, funkcija finansijskog menadžmenta treba da doprinese povećanju produktivnosti
znanja u oblasti finansija, efektivnost i efikasnost u obavljanju poslova sa što manje
angažovanog kapitala.
Razvoju funkcije finansijskog menadžmenta je u bitnoj meri doprineo i razvoj nauke o
finansijama. Mikrofinansije su tek početkom XX veka počele da se proučavaju kao posebna
naučna disciplina, a do tada su se proučavale u okviru makroekonomije. Narastanjem
finansijskih inovacija, preduzeća su se suočila sa potrebom većih finansijskih sredstava, čime
su otvorena pitanja upravljanja likvidnošću i njenog održanja, kao i optimalnom načinu
finansiranja preduzeća. Pomak se dešava sa velikom ekonomskom krizom 30tih godina
prošlov veka, mada do prve polovine prošlog veka funkcije finansijskog menadžera su bile
veoma skromne i svodile su se na uzimanje sredstava neophodnih za funkcionisanje
preduzeća. O pravom zamahu i razvoju mikrofinansija može se govoriti od sedamdesetih
godina, kada dolazi do daljeg razvoja tehnika i metoda, proliferacije finansijskih posrednika i
finansijskih inovacija, razvoja primarnog i sekundarnog tržišta kapitala, globalizacije svetske
privrede i internacionalizacije i globalizacije finansijskog tržišta.
Poznavanje finansijskih instrumenata, tehnika i troškova je jedan od najvažnijih zadataka top,
ali i funkcionalnih menadžera. Međutim, upravo je ovo glavni nedostatak menadžmenta. Top
menadžeri često zapostavljaju poznavanje finansija i potcenjuju njihov uticaj na dugoročni
uspeh kompanije. Finansijski menadžer mora da poznaje i ekonomsku teoriju i teoriju
finansija, kako bi bio u mogućnosti da donosi smislene sa stanovišta ciljeva preduzeća
finansijske odluke.
Uloga i značaj finansijskog menadžmenta je odavno poznata i priznata u razvijanim zemljama
i menadžeri širom sveta se oslanjaju na upravljanje finansijama prilikom donošenja ključnih
odluka za kompaniju. U zemljama u tranziciji pa i kod nas bitni aspekti finansijskog
menadžmenta postaju vidljivi postepeno prilagođavanjem na zapadni sistem poslovanja.
Proces finansijskog menadžmenta
Finanasijsko
planiranje
Finansijska
organizacija
Izbor
finansijskih
kadrova
Finansijsko
rukovođenje
Finansijska
kontrola
Finansijska komunikacija
2

4. KORELACIONA VEZA SAVREMENOG FINANSIJSKOG TRŽITA I
TERMINSKOG DEVIZNOG TRŽIŠTA…………………………………………….. 17
5.
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………. 18
6. LITERATURA…………………………………………………………………………... 19
1.1.
Pojam finansijskog menadžmenta
Finansijski menadžment se može posmatrati:
kao naučna disciplina
– proučava upravljanje
finansijama u preduzeću, tesno je povezan sa računovodstvom i ekonomijom. Razvio se iz
nauke o finansijama tokom prošlog veka, narocito 20-ih godina. Tada se, sa razvojem
akcionarskih društava i ekspanzijom finansijskih tržišta, pojavio veliki broj naučnih radova iz
ove oblasti.
Kao funkcija preduzeća
– obuhvata aktivnosti preduzeća koje se odnose na sticanje,
finansiranje i upravljanje imovinom, pri cemu je glavni zadatak obezbedenje stalnih izvora
finansiranja. Upravljanje finansijama se vrši preko upravljanja novčanim tokovima;
finansijskom delatnošcu se upravlja na osnovu poznavanja ekonomije, finansijskog prava i sl;
finansijski menadžment obuhvata planiranje, organizaciju, motivaciju, kontrolu i sl.
Finansijski menadžment ima posebno mesto u sistemu menadžmenta, zato što su finansije
tesno povezane sa upravljanjem, tehnologijom, resursima, kadrovima itd. Greške u
finansijskom menadžmentu mogu da dovedu do negativnih posledica u ovim oblastima; s
druge strane, često se izvori finansijskih problema nalaze upravo u ovim oblastima.
U našoj zemlji, kao i u drugim zemljama u tranziciji, finansijski menadžment tek dobija pravi
značaj, dok je u zemljama tržišne privrede odavno postao značajna naučna disciplina i
praktična delatnost.
Od strane mnogih teoretičara nema velikog odstupanja u definisanju funkcija finansijskog
menadžmenta, one bi bile
1. Finansijsko planiranje,
2. Finansijska organizacija,
3. Izbor finansijskih kadrova,
4. Finansijsko rukovođenje i
5. Finansijska kontrola.
Mr. Slavoljub Vujović, „Osnove Finansijskog Menadžmenta“ Beograd 2005. str. 125.
Proces finansijskog menadžmenta
Finansijsko
planiranje
Finansijska
organizacija
Izbor
finansijskih
kadrova
Finansijsko
rukovođenje
Finansijska
kontrola
Finansijsko
odlučivanje
4
Profesor Ristić smatra da ove tako zvane funkcije determinišu proces finansijskog
menadžmenta, koje se grafički mogu prikazati na sledeći način.
1.2. Predmet finansijskog menadžmenta
Predmet finansijskog menadžmenta po tradicionalnom principu bio je problem pribavljanja
kapitala, odnosno pasiva bilansa stanja, što nije davalo odgovor na pitanje da li preduzeće
ulaže kapital u sigurnu alternative. Finansijska funkcija je samo sprovodila odluke, koje su
donosili drugi. Ovaj pristup nije dovoljno obuhvatan. Krajem 50-ih godina, usled naglog
ekonomskog rasta i brzih tehnoloških promena, veliki uspon doživljavaju finansijske
institucije kao što su penzioni fondovi i osiguravajuce organizacije. Zato je porasla i
odgovornost menadžera: prema akcionarima i kreditorima (ulozi), zaposlenima (plate), državi
(porezi), dobavljacima (naplata). Menadžeri su zainteresovani za uspeh preduzeća jer im to
obezbeduje veće plate, a i zato što su često akcionari. Nastala je potreba za korišcenjem
naučnih metoda u donošenju finansijskih odluka i razvijen je savremeni pristup finansijskom
menadžmentu. Za razliku od tradicionalnog pristupa, savremeni pristup finansijskom
menadžmentu polazi od naglog ekonomskog rasta i tehnoloških promena, što je uslovilo da
izuzetno poraste značaj ogovornosti menadžera za uspeh preduzeća. On se pored problema
nabavke kapitala bavi i aktivom i pasivom bilansa stanja.
Finansijski menadžment treba da obezbedi odgovore na tri važna pitanja:
• Koju vrstu sredstava preduzeće treba da pribavi?
• Koliki ukupan obim sredstava preduzeće treba da ima?
• Kako potrebna sredstva treba da budu finansirana?
1.3. Uloga finansija u procesu reprodukcije
Finansije predstavljaju sveukupnost odnosa nastalih u procesu stvaranja novčanih fondova
privrednih subjekata i države, i njihovog korišcenja u cilju reprodukcije, podsticanja i
zadovoljenja socijalnih potreba. Proces reprodukcije se sastoji iz četiri faze: proizvodnje,
razmene, raspodele i potrošnje. Finansijski resursi se stvaraju u stadijumu proizvodnje, kada
nastaje nova vrednost, medutim realno gledano finansijski resurs nastaje samo u stadijumu
razmene, kada se novostvorena vrednost realizuje.
Finansije se dele na tri oblasti: finansije privrednih subjekata, osiguranje i državne finansije.
Unutar svake je moguce izdvajati posebne grupe. Svaka oblast je specificna, ali one zajedno
obrazuju finansijski sistem jedne države. Njihova povezanost se ostvaruje posredstvom
institucija bankarskog sistema.
Prema izvorima stvaranja finansijski resursi dele se na:
a) one koje se obrazuju na osnovu sopstvenih sredstava, deonicarski kapital, akcionarski
kapital i sl.
b) one koji su na finansijskom tržištu rezultat operacija hartijama od vrednosti
c) one koje se ponovo raspodeljuju, budžetske subvencije, naknade osiguranja..
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti