STRUČNI RADOVI IZVAN TEME
464
Mato Bartoluci
Sanela Škorić
ULOGA MENADŽMENTA U SPORTSKOJ REKREACIJI
1. UVOD
Ključnu ulogu u postizanju uspjeha poslovnih organizacija ima menadžment,
odnosno menadžeri različitih profila, jer istima treba znati efikasno upravljati.
Navedeno vrijedi za organizacije u svim djelatnostima pa tako i sportu i sportskog
rekreaciji. Osnovni je cilj ovog rada ukazati na ulogu menadžmenta te njegovih
nositelja u području sportske rekreacije. Iako se u Hrvatskoj pod pojmom sporta
podrazumijevaju sva njegova područja: sport u području edukacije, natjecateljski
sport svih vrsta i kategorija, sportska rekreacija i kineziterapija, ipak je svako
područje specifično i relativno samostalno (vidi Bartoluci, 2003. : 38 - 40). To se
odnosi i na sportsku rekreaciju koja obuhvaća najširu populaciju sudionika u sportu.
Kako je organiziran sustav sportske rekreacije te koja je uloga menadžmenta u
upravljanju sportskom rekreacijom govori se u nastavku rada.
2. DEFINIRANJE MENADŽMENTA U SPORTU
Brojne su definicije i pristupi izučavanju menadžmenta (engl.
Management
)
koji su se dakako mijenjali kroz povijest (više o povijesnom razvoju menadžmenta
vidi u Weihrich i Koontz, 1994. : 26 - 56). Primjerice Drucker (u Srića, 1994. : 12
i 14) menadžment definira kao “svaku djelatnost koja u jednoj organizaciji spaja
ljude različitih znanja i vještina” radi ostvarivanja određenih poslovnih ciljeva.
Ipak, “
najčešća definicija menadžmenta u ekonomskoj teoriji govori da je to proces
koordiniranja faktora poslovanja, radi postizanja određenih ciljeva
.” (Bartoluci,
2003. : 147). Svim je definicijama zajedničko poimanje menadžmenta kao aktivnosti
koja je usmjerena prema ispunjenju nekih, unaprijed određenih ciljeva. Menadžment
ima značajnu ulogu u gospodarskim, ali i društvenim djelatnostima kao što su
obrazovanje, zdravstvo, kultura, sport i dr., te se “odnosi na male i velike organizacije,
profitna i neprofitna poduzeća, na proizvodnju i pružanje usluga” (Weihrich i Koontz,
1994. :5). Kako je sport u Hrvatskoj društvena djelatnost u definiranju sportskog
menadžmenta pojavit će se specifičnost u smislu postavljanja ciljeva ovog procesa.
Tako bi se sportski menadžment mogao definirati kao “proces organiziranja i
upravljanja sportom ili sportskom organizacijom radi ostvarivanja sportskih i drugih
ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa” (Bartoluci, 2002. : 813). Iz
ovakve je definicije moguće zaključiti kako se aktivnost sportskog menadžmenta
17. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE
465
ostvaruje na dvije razine:
globalnoj
(upravljanje sportom na razini države, regije,
županije, grada) i
mikro
razini (upravljanje samom sportskom organizacijom) (prema
Bartoluci, 2003. : 154). Svaka razina ima određene specifičnosti djelovanja o čemu
ovise i funkcije menadžmenta i menadžera.
Menadžment je aktivnost koja se provodi uz pomoć drugih ljudi i to pod
vodstvom osobe koja se naziva menadžer.
Manager
(engl.) se kao međunarodni
pojam, prevodi kao upravitelj, posrednik, organizator, priređivač (osobito sportskih
priredbi), poduzetnik, ravnatelj, direktor, rukovoditelj i sl. (Klaić, 1987. : 868).
Neovisno o vrsti djelatnosti u kojoj djeluje, posao menadžera obuhvaća funkcije
koje se odnose na područja
međuljudskih odnosa, informacija
(kontrolna funkcija,
funkcija prijenosa informacija i funkcija posrednika),
donošenja odluka
(Sikavica,
Galetić, Osmanagić-Bedenik, 1994. : 121). Iz ovako složenih funkcija uočljivo je da
menadžer mora biti osoba s izuzetnim znanjem, organizacijskim sposobnostima,
umijećem za donošenje odluka i odgovornošću. Menadžera u sportu možemo
definirati kao “
organizatora, upravljača nekom sportsko-poslovnom organizacijom
kojoj je cilj ostvarenje određenih sportskih i poslovnih rezultata
” (Bartoluci, 2003.
: 155). Menadžer u sportu po prvi je puta u Hrvatskoj definiran i novim Zakonom o
športu i to kao “osoba koja je prema pravilima nacionalnog saveza ovlaštena obavljati
poslove posredovanja prelaska športaša iz jednoga športskog kluba u drugi športski
klub” (NN 71/06). Smatramo kako time nisu definirane sve funkcije i odgovornost
menadžera u sportu jer su one mnogo šire, kao što je djelomično već i prikazano.
3. ORGANIZACIJA HRVATSKOG SPORTA
Zakonom o športu iz 2006. godine u Hrvatskoj nije definiran pojam športa
već djelatnosti koje on obuhvaća, i to “sudjelovanje u športskom natjecanju,
športska priprema, športska rekreacija, športska poduka, organiziranje i vođenje
športskog natjecanja, upravljanje i održavanje športskih građevina te organizirane
izvannastavne školske športske aktivnosti i studentske športske aktivnosti” (NN
71/06). Najviše stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu športa u Republici
Hrvatskoj je Nacionalno vijeće za šport koje je za svoj rad odgovorno Hrvatskom
saboru (NN 71/06). Najsloženije područje sporta odnosi se na natjecateljski sport
koji obuhvaća aktivnosti športskog natjecanja, športske pripreme te organiziranje i
vođenje športskog natjecanja. Natjecateljski je sport organiziran u obliku piramide na
čijem je vrhu Hrvatski olimpijski odbor, slijede nacionalni sportski savezi, sportski
savezi zajednice sportskih udruga i saveza županija i grada Zagreba, zajednice
sportskih udruga gradova i općina te u konačnici sportski klubovi i udruge (vidi
Bartoluci, 2003. : 152). I druga područja sporta imaju sličnu organizacijsku shemu,
odnosno na globalnoj se razini športske udruge i društva iz pojedinih područja
mogu udruživati u saveze na razini gradova, općina, županija i Grada Zagreba te
