INTERNACIONALNI UNIVERZITET BRČKO
UČITELJSKI FAKULTET
PSIHOLOGIJA
UTICAJ IGRE U SOCIJALIZACIJI U NIŽIM RAZREDIMA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Kandidat:
Prof.dr Refik Ćatić Adelisa Džonlić 04252/14
Brčko, novembar 2018.
SADRŽAJ:
UVOD ………………………………………………………………….….. 3
1. OSOBNOSTI RAZVOJA ŠKOLSKOG UZRASTA ……………….…. 4
1.1. Fizički razvoj školske djece ……………………………………….… 4
1.2. Psihički razvoj školske djece ……………………………………....... 4
1.3. Karakteristike djece rane školske dobi …………………….…..... 5
1.3.1. Piagetova teorija kognitivnog razvoja ………………………... 5
1.3.2. Sullivanova teorija psihosocijalnog razvoja ……………….….. 6
1.3.3. Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja ………………….... 6
2. IGRA KAO FAKTOR ………………………………………………… 7
2.1. Uzrast školskog doba ……………………………………………… 7
2.2. Zašto se djeca igraju ………………………………………………. 8
2.3. Igrovni testovi kojima se mjeri dječiji razvoj ……………………… 8
2.4. Značaj dječije igre za razvoj dječije ličnosti ………………………. 9
2.5. Značaj dječije igre u ukupnom psihičkom životu djeteta ……….… 11
2.6. Razvoj socijalnih odnosa kod djece …………………………….…. 11
2.7. Faktori socijalizacije …………………………………………….… 12
2.8. Vrste socijalizacije ………………………………………………… 13
2.9. Igre nekad i sad ……………………………………………………. 14
2.10. Mediji i socijalizacija ……….…………………...……………….. 15
3. STRATEGIJE IGARA U NASTAVI …………………………………. 17
3.1. Igra kao terapija ………………………………….…………………. 17
3.2. Simboličko značenje igračaka ……………………………………… 18
3.3. Vrste igara koje se mogu koristiti u nastavi ………………...……… 18
3.4. Igra kao instrument razvoja ………………………………………… 19
3.5. Primjeri igara koje je moguće koristiti u nastavi …………………… 20
4. ISTRAŽIVAČKI RAD ………………...……………………………... 21
4.1. Značaj istraživanja ………………………………………………… 21
4.2. Cilj istraživanja …………………………………………………….. 22
4.3. Zadaci istraživanja …………………………………………….…… 22
4.4. Hipoteza ……………………………………………………….…… 22
4.5. Podhipoteza ………………………………………………………… 23
4.6. Metode istraživanja ………………………………………………... 23
1
Uvod
Pravac i ritam sazrijevanja ličnosti su određeni njenim biološkim nasljeđem i
okolinom. Dijete počinje da sazrijeva unutar relativno uskog porodičnog
kruga, što nesumnjivo ostavlja trajni uticaj na čovjeka. Iako je ono naviklo
da poštuje neku vrstu autoriteta unutar porodice, dijete po prvi put upoznaje
stvarni društveni autoritet untar škole.
Za dijete, to je prva prava društvena grupa, jer je ono ne bira nego mu je već
nametnuta. Tu počinje prvi pravi stepen socijalizacije. Iako se socijalizacija
odvija u toku čitavog života, definitivno najjači uticaj na kasnije čovjekovo
uklapanje u društvo ima prijelaz iz porodice u školu. Pod socijalizacijom se
ne misli samo na usvajanje pozitivnih, već i negativnih uticaja.
Dijete ne dolazi u školu u obliku „tabula rasa“, kako se često vjeruje, nego je
već predučeno određenim stvarima, koje škola kao društvena grupa, koja
funkcioniše prema tačno utvrđenim pravilima, ponekad ne odobrava. Škola
će i kasnije da utiče na njihov socijalni i ekonomski status.
Da bi čovjek mogao funkcionisati u društvenoj zajednici, on mora uskladiti
svoje ponašanje sa društveno prihvatljivim standardima. Primjer prihvatanja
takvih pravila nalazimo u elementima dječije igre, gdje djeca igraju
poštujući već utvrđena pravila. Socijalizacija školske djece se odvija kroz
kontakte s drugom djecom. Po mišljenju pedagoga, igra za dijete je isto što i
rad za odraslog čovjeka. Igra prije svega ima pedagoški značaj, jer kroz igru
odrasli mogu da pouče djecu na njima privlačan i atraktivan način. Kroz igru
naročito treba razvijati emocionalne, komunikacijske i moralne elemente
kroz poštivanje pravila fair playa. U mom diplomskom radu pokušati ću
detaljnije analizirati elemente igre kao jednog od sredstava socijalizacije
djeteta. Provešću i istraživački rad kojim ću provjeriti teoretski postavljene
zadatke svog diplomskog rada.
3
1. OSOBENOSTI RAZVOJA ŠKOLSKOG UZRASTA
1.1. Fizički razvoj školske djece
Elharun Selimović kaže da se ne može diskutovati o nekim naglim i
uočljivijim promjenama u pogledu fizičkog izgleda kod djece u ranom
školskom dobu.
Jedna od promjena jeste svakako gubitak mliječnih zubi i njihova zamjena
pravim zubima, što doprinosi njihovom odraslijem izgledu. Njihov rast i
razvoj je manje-više konstantan. Kod djevojčica se primjećuje značajnije
povećanje tjelesne težine i visine negdje oko desete godine. Muški u ovom
pogledu kasne za djevojčicama otprilike dvije godine. Da se primjetiti da su
današnja djeca u odnosu na djecu prije pedesetak godina puno teža i visočija,
čemu doprinose povoljniji životni uslovi.
U njihovom motornom razvoju dolazi do usavršavanja pokreta, oni postaju
okretniji i precizniji. U ovom periodu jako je korisno omogućiti djetetu
bavljenje nekom vrstom sporta. Takođe je bitno da provedu barem tri sata na
svježem vazduhu.
1.2. Psihički razvoj školske djece
Ovaj period u razvoju čovjekove psihe se naziva „naivnim realizmom“, zbog
toga što dijete počinje sve više da uočava vanjske elemente u pogledu
prostora, veličine, oblika i boje. Dijete se okreće prema svijetu onakvom
kakav on zaista jeste i počinje posmatrati njegove pojedinačne elemente. Što
se tiče kognitivnog razvoja, razvijaju se: konzervacija, decentracija i
reverzibilnosti. Konverzacija je spoznaja o tome da se kvantitativna svojstva
nekog predmeta ili skupa predmeta ne mijenjaju s promjenama vanjskog
izgleda. Konzervacija i reverzibilnost u ovom slučaju su Piagetovi termini.
Pod drugim terminom on podrazumijeva dječiju sposobnost da uoči grešku,
te da je ispravi.
Pod decentracijom Piaget podrazumijeva dječiju sposobnost da se
istovremeno koncentriše na sve strane nekog problema.
Djeca pokazuju spremnost da svjesno upotrebljavaju jezik, uživaju u
korištenju zagonetki, igre riječima, metafora i sl. Djeca su sposobna da se
pismeno izražavaju putem sastava, pismenih radova i sl. Takođe mogu učiti
po jedan strani jezik.
4
1.3.2. Sullivanova teorija psihosocijalnog razvoja
Sullivan u svojoj teoriji psihosocijalnog razvoja ne odbacuje značaj nasljeđa,
ali daje akcenat na ljudske odnose u razvoju čovjekove ličnosti. O tome on
kaže: „ Nasljeđe i sazrijevanje obezbjeđuju biološku građu za razvoj ličnosti,
tj.za razvoj predispozicija, sposobnosti i sklonosti; dok kultura koja operira
preko sustava i interpersonalnih odnosa, čini vidljivim sposobnosti i
ostvarenja izvođenja pomoću kojih osoba postiže cilj smanjivanja napetosti i
zadovoljenja potreba.“
Sullivan takođe naglašava da formiranje ličnosti nije završeno u ranom
razvoju, nego se nastavlja čitav život i mijenja se u skladu sa situacijama u
kojima se čovjek nađe. On je poredao te situacije i načine na koje čovjek
reaguje na njih u nekoliko stadija, a jedan od stadija se odnosi na uzrast
školskog doba, što je dio teme mog diplomskog rada.
On ovaj stadij naziva stadijom dječaštva. Ono što je karakteristično za ovaj
stadij jeste prihvatanje autoriteta izvan porodice (škole), te vježbanje
sposobnosti saradnje s drugima. Ono što po Sullivanu ima odlučujuću ulogu
u ovoj fazi za razvoj čovjeka jeste početak razmišljanja o budućem
usmjerenju. Naime, djeca u ovom periodu već maštaju o tome šta bi mogli
biti u životu. S tim u vezi on kaže: „ Netko je orijentiran u životu onoliko
koliko je uspio da formulira podatke sljedeće vrste: objedinjavajuće
tendencije koje obično karakteriziraju nečije međusobne odnose; okolnosti
koje su pogodne za njihovo zadovoljavanje i od strepnje relativno slobodno
pražnjenje; manje- više udaljene ciljeve za koje će biti spreman da bi im se
približio, da odloži aktuelne mogućnosti zadovoljstva ili jačanje svog
ugleda.“
Djeca mogu razlikovati maštu od stvarnosti. Sami vrše nadzor svoje pažnje i
u mogućnosti su da usmjere pažnju na sadržaje koji njih zanimaju.
1.3.3. Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja
Erikson razvoj ljudske ličnosti dijeli u osam faza. Po njemu ulazak u svaku
od faza je karakterističan za svakog čovjeka i ne može biti strogo određen.
Jedna od tih faza jeste faza produktivnost-inferiornost, koja otprilike nastupa
od sedme i traje sve do dvanaeste godine starosti. Po Eriksonu, ne može se
ući u novu fazu života ukoliko se nije riješila kriza iz prethodne faze. On je
na osnovu načina rješavanja tih kriza podijelio razvoj ličnosti u osam faza.
Kad prestane jedna faza , to ne znači da je ona zatvoreni list u razvoju
ličnosti, nego same posljedice rješavanja nekih problema ostaju integralni
dio ljudske ličnosti.
6
