EKONOMSKA ŠKOLA
xxx
ZAVRŠNI RAD
ULOGA SINDIKATA U ZAŠTITI PRAVA RADNIKA
U Rijeci, svibanj 2017.
Ljetni rok, školske godine 2016./2017.
Smjer: Upravni referent
2. Rad i izvori radnog prava
Rad je izuzetno važna ljudska sposobnost, on je svrsishodno i svjesno organizirana djelatnost.
Cilj mu je postizanje nekog korisnog učinka koji zadovoljava osobne ili kolektivne potrebe.
Također, rad može predstavljati i potrošnju ljudske radne snage (npr. mozga, mišića ili
živaca) kako bi se u nekom vremenu ostvario zadani cilj. Rad kao takav je sredstvo razmijene
još od najranijih civilizacija.
Ljudi su intelektualna bića koja mogu samostalno razmišljati i donositi svoje zaključke, zato
rad ima presudnu ulogu u ljudskim životima. Radom ljudi razvijaju svoje sposobnosti,
dobivaju iskustvo, osmišljavaju nove poslove i nova alate, a sve kako bi svijet oko sebe što
više prilagodili svojim potrebama.
Kako se razvijalo čovječanstvo razvija se i rad. Na početku je rad bio temeljna potreba i dio
svakodnevnog života jer je obuhvaćao skupljanje hrane u obliku lova. Također, bio je i
slobodnog izvora. Kasnije je došlo do pojave prisilnog rada kada su prvi robovi bili
iskorištavani za potrebe gradnje (npr. piramide, hramovi, brane, kanali).
U takvom načinu rada najteži poslovi bili su namijenjeni robovima, a sam rad se shvaćao kao
nužno zlo. Od antike pa dugi niz stoljeća prisilni rad je postojao, rad je bio predmet prisile
kojeg su morali obavljati potlačeni po zapovijedi svojih gospodara. Tek početkom 20. stoljeća
prisilni rad je ukinut, pa tako više nije bilo kmetova, sluga ili robova.
Sa razvojem tehnologije i smanjene potrebe za ljudskom radom snagom on je postao sve
manje stvar prisile, a sve više stvar slobodnog izvora. Odnos između poslodavca i
posloprimca postao je sasvim normalna stvar u životu radnika. Takav radni odnos se obavlja
za određenu novčanu ili robnu naknadu, za plaću. S vremenom rad dobiva sve više pravnih
akata, normi, te se razvija posebna pravna grana po nazivom „radno pravo“. Radno pravo ima
za zadatak regulirati način kako se obavlja neki posao i tko je za što odgovoran u radnom
procesu. Tako je došlo do situacije da posao više nije kazna, nego nagrada.
Vrlo brzo se rad počeo prihvaćat kao bit ljudske egzistencije, presudan faktor koji određuje
sudbinu osobe ili čitave zajednice. Cijeli taj odnos nadređenog i podređenom okupira pažnju
4
mnogih filozofa. Tako njemački filozof Hegel prikazuje odnos gospodara i sluge gdje dolazi
do zaključka da je sluga prividno u lošijem položaju jer radi za svog gospodara, ali on postaje
zapravo stvarni odnos njihovih odnosa. Naime, gospodar u konačnici postaje ovisan o slugi i
na taj način sluga postaje gospodar njihovog odnosa.
Rad je s vremenom postao čak i predmet medicinskog proučavanja, čak i razvoja cijele jedne
grane medicine pod nazivom fiziologija rada. Ona tvrdi da je svaki rad povezan s izvjesnom
potrošnjom energije i hranjivih tvari potrebnih za funkcioniranje ljudskog tijela.
Proučavanjem su zaključili da ljudsko tijelo tijekom teškog fizičkog rada potroši od 3.500 do
5.000 kalorija na dan. Ukoliko čovjek uzima manje količine kalorija o toga dolazi do
iscrpljenosti i razvoja bolesti. Također, procjenjuju radnu sposobnost ljudi na 3-5 desetljeća
života.
2.1. Izvori radnog prava
Da bismo dali odgovor na pitanje što su izvori radnog prava, moramo poznavati strukturu
prava. Potrebno je poznavati elemente pravnog poretka (pravne norme, pravne akte, pravne
vrijednosti), kao i odnose unutar pojedinih kategorija, te odnose između samih kategorija.
Pravna norma i pravni akti osnovni su čimbenici normativnog dijela pravnog poretka. O
njihovim osobinama ovisi i sam faktični dio pravnog poretka, jer o njihovoj konzistentnosti
ovisi i mogućnost ponašanja subjekata kao i učinkovitost prava uopće.
U pogledu podjele izvora radnoga prava uobičajeno ih je klasificirat na
1
:
1. unutrašnje izvore radnog prava;
2. međunarodne izvore radnog prava.
Zajedničko im je da obuhvaćaju domaće i međunarodne izvore te da imaju značajku opće
klasifikacije izvora radnog prava. Imajući to u vidu, dijele se izvori radnog prava na
pravne
akte
(formalne izvore) i
stvarne akte
(materijalne izvore).
1
Herman, V., Ćupurdija, M.: Osnove radnog prava, Pravni fakultet Osijek, Osijek, 2011
5
