SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA
PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ FIZIOTERAPIJE
UM, TIJELO I DRUŠTVO
Seminarski rad
Studentica: Iva Košuljandić
Profesorica: doc. dr. sc. Iva Rinčić
Rijeka, listopad 2015.
1
1. UVOD
Još u doba antičke Grčke, ljudi su pridavali veliku važnost utjecaju uma nad
tijelom. Smatrali su da postoji jaka poveznica između duhovne i tjelesne stvarnosti te
su i liječenje usmjeravali u tom pravcu. Tijekom povijesti, teorije i razmišljanja o toj
povezanosti počela su se mijenjati te je ljudski duh bio poprilično zapušten. Trebale su
godine kako bi se prvotni način razmišljanja opet povratio, no unatoč tome moderni
znanstvenici i stručnjaci ponekad sumnjaju u moć uma te joj ne pridaju dovoljno
pažnje ili ju ne koriste u tretmanima.
Osnivačica pokreta samopomoći, Louise Hay, te začetnica ideje o pozitivnom
stavu kao alatu kojim možemo promijeniti svoju stvarnost pa tako i zdravstveno stanje
o toj temi piše u svome djelu „Kako izliječiti duh i tijelo“. Hay (2015:98) je napisala:
„Vjerujem da mi stvaramo takozvane "bolesti" u svojem tijelu. Kao i sve u našemu
životu, i tijelo je ogledalo naših unutarnjih misli i uvjerenja. Tijelo nam uvijek govori i
šalje poruke. Kad bismo barem imali vremena saslušati ga! Svaka stanica u vašem
tijelu odgovara na svaku vašu misao ili riječ. Kontinuirani način razmišljanja i
izražavanja stvara ponašanje, pokrete i držanje tijela, a i bolesti. Osoba koja stalno ima
mračno lice, nije ga sigurno stvorila radosnim mislima. Tijela i lica starijih ljudi
pokazuju nam sasvim jasno kakav je način razmišljanja prevladavao u njihovom
životu. Kako ćete vi izgledati kada ostarite?“.
S obzirom na određeni stupanj skepticizma o mogućosti utjecaja uma na fizičko
zdravlje, vrlo je malo istraživačkih radova napravljeno na tu temu, a posebno na
našem području. U prvom poglavlju ovog seminarskog rada dana je definicija
psihosomatike, povijesni tijek razvoja psihosomatske medicine te je prikazan utjecaj
psihičkog stanja na fizičko. Drugo poglavlje obrađuje pojavu placebo i nocebo efekta
te prihvaćanje stručnjaka tog fenomena dok je posljednje poglavlje usmjereno na
podjelu i liječenje psihosomatskih bolesti.
2
2. PSIHOSOMATIKA
Nakon dugogodišnje nezainteresiranosti klasične medicine za povezanost između
ljudske psihe i tijela, u novije doba, brojnim studijama se došlo do saznanja kako ta
veza ima visok nivo značajnosti. Tek 1930-ih godina počela se razvijati
psihosomatika
1
koja je definirana kao „znanstveni stav u medicini, dijagnostici i
terapiji, kojim se prihvaća da psihički sustav, emocije, osobito psihološki neugodni
doživljaji, sukobi i neriješeni međuljudski odnosi, mogu izazvati tjelesne poremećaje i
tjelesnu bolest“
2
.
Primjer utjecaja čovjekovog unutarnjeg stanja na tijelo može se pronaći u situaciji
kada student treba izložiti svoju prezentaciju pred profesorom i kolegama, međutim on
se ne osjeća ugodno u situacijama gdje je u centru pažnje. Tada se pojavljuju emocije
kao što je sram, neugoda i nervoza, te se tjelesno ispoljavaju kao crvenilo u obrazima,
znojne ruke, ubrzano kucanje srca i podrhtavanje glasa.
2.1.Povijest psihosomatske medicine
Prije nego li su započela istraživanja o odnosu tjelesnog i duševnog te dok je
medicina bila još poprilično nerazvijena, čovjek je prepoznao neraskidivu vezu
između ta dva elementa. Grčki filozof Sokrat (470.–300. g. pr. n. e.) uvjeravao je kako
se tijelo ne može izliječiti ako prije toga ne liječimo dušu. Međutim, s napretkom
medicine, sve više pažnje se počelo pridavati tjelesnom dok se psihičko stanje
stavljalo u drugi plan. Takav stav je u 17. stoljeću nadjačao pogled na organizam kao
na jednu cjelinu i to zahvaljujući Renéu Descartesu koji je iznio tvrdnju da su um i
tijelo potpuno odvojeni, izgrađeni od različitih tvari te da kao takvi djeluju po
različitim zakonitostima i pravilima. Smatrao je kako se tijelo i psiha moraju
istraživati različitim metodama. Tijelo, kao materijalni objekt, trebalo bi se podložiti
znanstvenom istraživanju dok bi se um trebao istražiti introspektivno jer je objekt
„više“ vrijednosti (Gregurek i Braš, 2009. prema Turp, 2001).
Johann Christian August Heinroth (1773.–1843.) krajem 18. st. najprije uvodi
pojam psihosomatski, a nakon toga i pojam somatopsihički. Time je htio pokazati
1
Grč.
psyche
(duh, duša) i
soma
(tijelo)
2
Dostupno na: Psihosomatika,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Psihosomatika
, pristupljeno 11. listopada
2015.
