Umetnost ranog srednjeg veka u 

Vizantiji i  Zapadnoj Evropi 

Merovinzi 

 

Merovin

š

ka  dinastija  vlada  centralnim 

i  severnim  delom  Evrope  od  druge 

polovine 5. veka

. Na severu Afrike tada vladaju Vandali, na prostoru dana

š

nje 

Š

panije i juga 

Francuske  su Vizigoti,  na  dana

š

njem  prostoru  Severne  Italije  su  Ostrogoti,  pa  malo  kasnije 

Langobardi. A na prostoru Balkana (tada Ilirika) bili su Goti, s tim da 

ć

e tuda u 7. veku pro

ć

Avari  i  Sloveni.  Od  5.  i  6.  veka  znatno  se  menja  politi

č

ka  situacija  onoga 

š

to  znamo  kao 

Rimsko  carstvo.  Po

č

inju  da  se  formiraju  varvarske  grupacije,  koje 

ć

e  vremenom  postati 

kraljevine, 

š

to 

ć

e  dovesti  do  raskola  carstva.  Od  Karla  Velikog  razlikuju  se 

dva  velika 

carstva  i  oba  se  nazivaju  Rimskim

.  Posebnu  kraljevinu  osnova

ć

Franci

  na 

č

elu  sa 

dinastijom Merovinga. 

 

Osniva

č

  dinastije, 

Hilderih

,  odvojio  se  od  jakog  uticaja  tada

š

njeg  rimskog 

namesnika.  Sa  vladavinom  njegovog  sina,  dolazi  do 

formiranja  kraljevine

.  Odvajanje  od 

rimskog  uticaja  je  proizvelo  sukobe  varvara  sa  rimskom  vojskom  i  tom  prilikom  su  Franci 
odneli pobedu i, 

š

to je jo

š

 va

ž

nije, imali su podr

š

ku crkve. 

496. godine

 dolazi do ujedinjenja 

varvarskog  plemena  Merovinga  i  crkve.  U  periodu  kada  se  pojavio  Hilderih,  Teodorih 
(Ostrogot)  je  vladao  severnim  delom  Italije.  Hilderih  je  zauzeo  teritorije  koje  su  dr

ž

ali 

Ostrogoti, a sam Justinijan nikada nije do

š

ao do podru

č

ja Franaka. Posle smrti Justinijana, na 

severni  deo  dana

š

nje  Italije  dolaze  Langobardi.  Merovinzi  su  prihvatili  hri

šć

anstvo  koje  je 

bilo  diktirano  iz  Rima,  ortodoksnu  veru.  To  vreme  je,  pak,  vreme  bujanja Arijanske  jeresi 
(sam  Teodorih  je  bio  Arijanac).  Time 

š

to  su 

prihvatili  ortodoksno  hri

šć

anstvo

,  kontakt 

Merovinga  i  Rima  je  osna

ž

io.  Hilderih  je  osvojio  teritorije  dana

š

nje  ju

ž

ne  Francuske  i 

pribli

ž

io se Vizigotima, ali na kraju, nije oti

š

ao dalje od Tuluza. 

 

Po

č

etkom 7.veka, na tronu je bio jo

š

 jedan va

ž

an merovin

š

ki kralj – 

Dagobert

Posle njega je nastupilo doba lenjih kraljeva. To su bili Dagobertovi sinovi koji su bili isuvi

š

nesposobni da samostalno vode kraljestvo i to je oformilo put 

majordomima

 – doma

ć

inima 

dvora.  Deda  i  otac  Karla  Velikog,  Karlo  Martel  i  Pipin  Mali,  bili  su  majordomi  na  dvoru 
Merovinga  i  oni  su  zbog  nesposobnosti  Merovinga  imali  priliku  da  polako  preuzmu  vlast. 

732.  godine

  odigrala  se  zna

č

ajna  bitka 

kod  Poatjea

  u  kojoj  su  bili  pobe

đ

eni  Merovinzi. 

Nakon toga ja

č

a karolin

š

ka dinastija i 

š

iri se. 

 

Frana

č

ko  kraljevstvo,  odnosno  dinastija  Merovinga,  imala  je  bliske  veze  sa 

papom,  kao  i  sa  ostalim  varvarskim  narodima,  npr.  Ostrogotima.  Dolazilo  je  i  do  brakova 
me

đ

u varvarskim plemenima. Vreme nakon vladavine Justinijana obele

ž

eno je i vladavinom 

pape Grgura Velikog

, krajem 6.i po

č

etkom 7. veka. Mnogi istra

ž

iva

č

i se sla

ž

u da je sa njim 

background image

*

Š

tutgartski psaltir

 

 

Mnogi  se  sla

ž

u  da  ovaj  rukopis  predstavlja 

sponu  izme

đ

u  umetnosti 

Merovinga i Karolinga

. Ne zna se ta

č

no kada je nastao. U njemu se nalazi slo

ž

enija scena sa 

ljudskim figurama – biblijska pri

č

a, ali je obu

č

ena u tada savremeno ruho - 

David i Golijat

Ruka bo

ž

ja u uglu vr

š

i neku vrstu intervencije. 

*

Liksejski inicijal

 

 

Liksej je manastir koji su osnovali Irci. Javljaju se hri

šć

anski motivi u vidu ribe 

i pauna. 

*Santa Maria Antiqua u Rimu 

 

Ovo je jedini primer umetnosti koja je nastala u vreme dinastije Merovinga, ali 

im  ne  pripada.  Crkva  se  nalazi  na  Rimskom  forumu.  Jedna  je  od  retkih  gra

đ

evina  gde  se 

sticajem okolnosti o

č

uvalo slikarstvo jer je bila zatrpana (pretpostavlja se usled zemljotresa). 

U razdoblju 6.i 7. veka iz kog je slabo 

š

ta sa

č

uvano, ipak je ostala ova crkva koja nam pru

ž

delimi

č

an  uvid  u  razvoj  umetnosti  tokom  ovog  perioda.  U  njoj  su  na

đ

eni  slojevi  zidnog 

slikarstva  iz  razli

č

itih  razdoblja.Veoma  je  kompleksna  za  razumevanje.  Najpoznatija  je 

fresko-ikona Bogorodice i to je ujedno i najstarija slika fresko-

ž

ivopisa na Rimskom forumu 

koja je hri

šć

anska. Prikazana je Bogorodica sa Hristom kojoj prilazi an

đ

eo (bila su naslikana 

3 an

đ

ela, ali je o

č

uvan samo deo jednog). -> Scena podse

ć

a na predstavu Bogorodice iz crkve 

Santa  Maria  Maggiore,  po

š

to  je  u  oba  slu

č

aja  prikazana  kao  rimska  dama  koja  sedi  na 

purpurnom jastuku. Ode

ć

a i presto su bogato ukra

š

eni. 

 

Postoji i sloj 

ž

ivopisa koji je stariji od ovog (on se datuje ranije i verovatno je 

iz 5. i 6. veka). Kako je koji papa dolazio, tako su dodavani sloj na sloj. Po na

č

inu obrade, 

naro

č

ito  u  predstavama  an

đ

ela,  prepoznaje  se  vizantijski  uticaj.To  je  mesto  gde  su  u  vreme 

Justinijana boravili vizantijski vojnici, a 

ž

ivopis su najverovatnije radili Grci.Crkva se sastoji 

iz narteksa, i tzv.proskomidije i 

đ

akonikona (nije jo

š

 razvijena arhitektura kakvu poznajemo). 

U  proskomidiji  je  sa

č

uvan 

ž

ivopis,  mada  je  dosta  o

š

te

ć

en.Sa

č

uvani  su  detalji  an

đ

ela  iz 

Blagovesti.Datuju  se  u  vreme  Justina  II.  Freske  na  trijumfalnom  luku  datuju  se  100  godina 
kasnije u vreme Martina I. Sa

č

uvana je predstava Solomona sa sve

š

tenicima i decom. Va

ž

no 

je da je sve insignirano na gr

č

kom. U narteksu se nalaze ostaci predstava monaha. Ispod se 

nalazi  oslikana  draperija  sa  krstovima  i  srcolikim  listi

ć

ima. 

Ž

ivopis  u  prezviterijumu  je  iz 

vremena pape Jovana VII. Prikazan je Raspeti Hrist na Golgoti sa jaganjcima, heruvimima, 
an

đ

elima,  Bogorodicom  i  Jovanom,  gde  je  sa

č

uvan  i  deo  natpisa.  Hrist  sa  Bogorodicom  se 

nalazi  u  samom  oltarskom  prostoru.  Okolo  su  prikazani  svetitelji  (kvadratni  oreol  – 

ž

iva 

osoba,  a  mo

ž

da  i  ktitor)  sa  nimbovima.  Tokom  8.veka  se  prvi  put  prikazuje  Hristos  koji 

telesno pati. On se, dodu

š

e, nalazi u nebeskom kontekstu, ali se u to vreme i dogma ustaljuje, 

pa se nagla

š

ava telesna patnja koja implicira Vaskrsenje. Ova crkva je zna

č

ajna za Rim, kako 

nema mnogo sa

č

uvanog 

ž

ivopisa iz ovog perioda.

 

Irska

 

 

Irska je zemlja koja je 

poslednja primila hri

šć

anstvo

, zbog 

č

ega je specifi

č

na, 

najpre po svojoj umetnosti koja predstavlja spoj hri

šć

anskog u

č

enja i varvarskog (megalitska 

civilizacija, druidi - potpuno druga

č

ija kultura). Irci su se potpuno samostalno razvijali. Jedna 

od  karakteristika  je 

č

injenica  da  je 

crkva

,  koja  se  ovde  ra

š

irila  bila 

vrlo  tolerantna

  prema 

lokalnoj tradiciji i kulturi. O

č

itava se spoj radovskog ure

đ

enja i hri

šć

anstva. Ono 

š

to je dobro 

je 

š

to ovde nije postojala borba oko primata izme

đ

u svetovne i duhovne vlasti. Takvi problemi 

ć

e u Evropi eskalirati u 11. i 12. veku.   Za ovaj period vezana je Konstantinova darovnica. 

Me

đ

utim, svega toga u Irskoj nije bilo. 

 

Hri

šć

anstvo u Irsku sti

ž

e zahvaljuju

ć

Sv. Patriku

 u 

drugoj polovini 5.veka

To  je  vreme  kad  se  polako  ustanovljava  dinastija  Merovinga  i  kada  Teodoroih  vlada  iz 
Ravene.  U  prvim  vekovima  hri

šć

anstva  (do  7.  veka),  ono  se 

š

irilo  i  name

š

talo  na  svojim 

pozicijama.  Od  8.  i  9.  veka  umetnost  se  ustanovljava,  a  do  tada  se  kroje  i  vladaju  razli

č

iti 

stilovi. Patrik je bio specifi

č

an, jer je prilikom 

š

irenja hri

šć

anstva uveo mona

š

ka pravila, koja 

su  zapravo 

iz  egipatskog  mona

š

tva

.  To  je  o

č

ekivano,  jer  se  mona

š

tvo  upravo  i  razvilo  u 

Egiptu. (Sv. Antomije, Sv. Tahomije, Sv. Vasilije Veliki). I dalje je diskutabilno koja je to vrsta 
mona

š

kih  pravila.  To  su  bila 

stroga  asketska  pravila

,  ali  je  problem  da  li  su  bila  bliska 

benediktinskim ili su zasebna pravila koja je Patrik usvojio i preneo u Irsku. 

Mona

š

tvo

 je u 

Irskoj bilo dugotrajno i utica

ć

e na 

š

irenje mona

š

tva i u Engleskoj i u Zapadnoj Evropi. Irski 

monasi su smatrali da je jedan uslov, tj.pravilo njihovog 

ž

ivota odlazak u druge zemlje gde 

ć

š

iriti  hri

šć

anstvo.  Bili  su  u  potrazi  za  „savremenim 

ž

ivotom“,  a  to  je  bilo  otu

đ

enje  od  

sopstvene zemlje, 

š

to su oni smatrali vidom askeze i pokore. Tako

đ

e su se odricali od svega 

š

to  je  bilo  materijalno. Vrhunac  podvi

ž

ni

š

tva  je  za  njih,  dakle,  bio  odlazak  u  druge  zemlje. 

Jedan od razloga takvog pona

š

anja ima veze sa tzv. 

lutala

č

kim duhom

 (Wanderlust) - vrsta 

odricanja od svega zemaljskog. Upravo tako po

č

inje putovanje velikih irskih monaha. Prvo su 

pre

š

li na podru

č

je dana

š

nje 

Š

kotske, zbog blizine i pristupa

č

nosti (Irci su se nazivali Shoti, pa 

se ta oblast zapravo po njima zove 

Š

kotska). Potom su se spu

š

tali du

ž

 Engleske do Francuske, 

pa su pre

š

li u 

Š

vajcarsku i severnu 

Š

paniju. 

 

Jedan  od  najzna

č

ajnijih  irskih  monaha  je  bio 

Sv.  Kolumba

,  koji  je 

ž

iveo  do 

kraja  6.  veka.  On  je  oti

š

ao  najpre  u  manastir  Jona  na  Hebridima,  pa  je  osnovao  manastir 

Liksej 

(

Š

vajcarska), pa manastir 

Bobi

 (Sev. Italija). Prihvatao je u potpunosti benediktinska 

pravila  koja  su  podrazumevala  da  monasi  delom  rade,  delom  provode  vreme  u  molitvi,  a 
delom u spavanju -> princip 

ora et labora

. U po

č

etku je to bio vrlo strog sistem pona

š

anja. 

Cilj tih putovanja i osnivanja manastira je bio da se po svim krajevima gde nema hri

šć

anstva 

ono ra

š

iri i da se pokrsti nehristijanizovani stanovni

š

tvo. Velikog udela u pokr

š

tavanju je imao 

background image

 

Nakon Dagoberta, u periodu s kraja 7. i po

č

etka 8. veka nastupa vreme “lenjih 

kraljeva” iz dinastije Merovinga, koji su bili nezainteresovani za vladavinu, pa su je prepustili 
majordomima.  Jedan  od  majordoma  bio  je 

Pipin  od  Heristela,

  koji  se  smatra  za

č

etnikom 

karolin

š

ke  dinastije,  a  njegov  vanbra

č

ni  sin  bio  je 

Karlo  Martel

,  deda  Karla  Velikog.  Sin 

Karla  Martela  bio  je 

Pipin  Mali

,  otac  Karla  Velikog. 

732.

  godine  odigrala  se 

bitka  kod 

Poatjea

  kada  se  vojska  predvo

đ

ena  Pipinom  Malim  susrela  sa  Arabljanima  i  pobedila.  Ta 

bitka  je  klju

č

na,  jer  je  prakti

č

no  dovela  Karolinge  na  vlast. Arabljani  su  pre

š

li  sa  teritorije 

Male Azije, preko severne Afrike, do 

Š

panije, ka Francuskoj. Hri

šć

ani su to smatrali velikim 

problemom, jer su ih druga

č

ije percipirali od ostalih varvara. Arabljani su pripadnici potpuno 

druga

č

ije  veroispovesti,  i  bili  su  realna  opasnost.  Karolinzi  su  ih  spre

č

ili  da  dalje  prodiru  u 

Evropu, pa se znalo da je ona ta koja 

ć

e predvoditi novo Rimsko carstvo. 

Pipin Mali

 posle 

toga  dobija 

titulu  kralja

  koju 

ć

e  naslediti  Karlo  Veliki.  U  to  vreme  javio  se  problem 

Konstantinove darovnice

 - papa Silvester (prvi rimski papa, zapravo je bio rimski episkop), 

navodno  je  ovom  darovnicom  Konstantin  Veliki  predao  papi  carske  insignije  (Hlamidu  i 
dijademu),  a  dao  mu  je  i  grad  Rim,  sve  zemlje  i  gradove  dana

š

nje  Italije  i 

č

itave  zapadne 

Evrope. (476. godine de

š

ava se pad Rima i tada se centar iz Rima preme

š

ta u Milano). 

Karlo 

Veliki

  je  postao 

kralj  771. 

godine.  On  je,  kao  i  njegov  otac,  postao  vrlo  uspe

š

an  ratnik. 

Karolinzi  su  generalno  bilo  veliki  ratnici  i  vojskovo

đ

e.  Karakteristi

č

no  je  da  oni  nisu  imali 

glavni grad, ve

ć

 

vi

š

e centara

 i svi su bili Karlovi dvorovi. Car se 

š

etao po 

č

itavoj teritoriji u 

zavisnosti  od  opasnosti.  Karolinzi  su  se  najvi

š

e  borili  protiv  Langobarda  (oni  na  podru

č

je 

severne  Italije  dolaze  posle  Justinijana,  a  nit  izme

đ

u  Istoka  i  Zapada  prekidaju  Avari  i 

Sloveni). Posle pada Rima, centri se preme

š

taju u Milano i u Carigrad. Justinijan je bio veliki 

vladar, je on sve vra

ć

a kako je bilo. Ali nakon njegove smrti usledili su napadi varvara i tada 

je  stradalo  sve 

š

to  je  bilo  na  Balkanu  (Mi  ne  znamo  sa  sigurno

šć

u  gde  je  bila  Justiniana 

Prima).  Svi  varvari  su  se  stacionirali  na  Zapadu  i  delili  su  teritorije.  Nakon  toga Arabljani 
napadaju  i  isti

č

e  se  jedna  dinastija  koja  uspeva  da  ih  savlada. 

800.  godine  prvi  put  se 

dobijaju  2  egala

,  tj.  dva  cara  koju  su  ravno  pravna  po  mo

ć

i  da  povrate  Rimsko  carstvo. 

Razlika  izme

đ

u  kralja  i  cara  -  kralja  kruni

š

e  episkop,  dok  cara  kruni

š

e  papa.  Carstvo  mo

ž

imati  vi

š

e  kraljevstva.  Papi  je  Sv.  Petar  dao  prava  (Sveti  Petar  je  dobio  klju

č

eve  Raja, 

odnosno crkve (na zemlji)). Papa doslovno sedi na stolici Sv. Petra i on je glavni. Situacija 
koja se oformila u tom periodu traja

ć

e do kraja Srednjeg veka, pa i du

ž

e. 

 

800.  godina  je  klju

č

na

.  Langobardi  su  imali  pretenzije  na  Rim,  a  da  bi  se 

za

š

titio, papa pravi dogovor sa Karlom Velikim. Karlo 

ć

e braniti papsku dr

ž

avu, a zauzvrat 

ć

dobiti carsku krunu. Prvi put u istoriji hri

šć

anstva postoje dva centra – Rim i Carigrad i oni su 

u  konstantnoj  sva

đ

i  oko  toga  ko  ima  primat.  Da  bi  se  re

š

ila  ta  sva

đ

a,  bio  je  ponu

đ

en  brak 

izme

đ

u carice Irine (koja je vladala Carigradom) i Karla Velikog.Sin carice Irine, Konstantin, 

bio je i fizi

č

ki i mentalno zaostalo i nije bio sposoban da vlada. Oko 800.godine u Vizantiji je 

bilo  izra

ž

eno  ikonoborstvo.  Svrha  braka  izme

đ

u  Irine  i  Karla  Velikog  bila  je  da  se  formira 

jedinstveno  carstvo.  Pregovori  su  dugo  trajali,  ali  na  kraju  dogovor  nije  bio  postignut  i  taj 
brak se nije dogodio (a smatra se da je jedan od razloga upravo bilo ikonoborstvo). Od tog 

Želiš da pročitaš svih 40 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti