Umetnost ranog srednjeg veka u Vizantiji i Zapadnoj Evropi
Umetnost ranog srednjeg veka u
Vizantiji i Zapadnoj Evropi
Merovinzi
Merovin
š
ka dinastija vlada centralnim
i severnim delom Evrope od druge
polovine 5. veka
. Na severu Afrike tada vladaju Vandali, na prostoru dana
š
nje
Š
panije i juga
Francuske su Vizigoti, na dana
š
njem prostoru Severne Italije su Ostrogoti, pa malo kasnije
Langobardi. A na prostoru Balkana (tada Ilirika) bili su Goti, s tim da
ć
e tuda u 7. veku pro
ć
i
Avari i Sloveni. Od 5. i 6. veka znatno se menja politi
č
ka situacija onoga
š
to znamo kao
Rimsko carstvo. Po
č
inju da se formiraju varvarske grupacije, koje
ć
e vremenom postati
kraljevine,
š
to
ć
e dovesti do raskola carstva. Od Karla Velikog razlikuju se
dva velika
carstva i oba se nazivaju Rimskim
. Posebnu kraljevinu osnova
ć
e
Franci
na
č
elu sa
dinastijom Merovinga.
Osniva
č
dinastije,
Hilderih
, odvojio se od jakog uticaja tada
š
njeg rimskog
namesnika. Sa vladavinom njegovog sina, dolazi do
formiranja kraljevine
. Odvajanje od
rimskog uticaja je proizvelo sukobe varvara sa rimskom vojskom i tom prilikom su Franci
odneli pobedu i,
š
to je jo
š
va
ž
nije, imali su podr
š
ku crkve.
496. godine
dolazi do ujedinjenja
varvarskog plemena Merovinga i crkve. U periodu kada se pojavio Hilderih, Teodorih
(Ostrogot) je vladao severnim delom Italije. Hilderih je zauzeo teritorije koje su dr
ž
ali
Ostrogoti, a sam Justinijan nikada nije do
š
ao do podru
č
ja Franaka. Posle smrti Justinijana, na
severni deo dana
š
nje Italije dolaze Langobardi. Merovinzi su prihvatili hri
šć
anstvo koje je
bilo diktirano iz Rima, ortodoksnu veru. To vreme je, pak, vreme bujanja Arijanske jeresi
(sam Teodorih je bio Arijanac). Time
š
to su
prihvatili ortodoksno hri
šć
anstvo
, kontakt
Merovinga i Rima je osna
ž
io. Hilderih je osvojio teritorije dana
š
nje ju
ž
ne Francuske i
pribli
ž
io se Vizigotima, ali na kraju, nije oti
š
ao dalje od Tuluza.
Po
č
etkom 7.veka, na tronu je bio jo
š
jedan va
ž
an merovin
š
ki kralj –
Dagobert
.
Posle njega je nastupilo doba lenjih kraljeva. To su bili Dagobertovi sinovi koji su bili isuvi
š
e
nesposobni da samostalno vode kraljestvo i to je oformilo put
majordomima
– doma
ć
inima
dvora. Deda i otac Karla Velikog, Karlo Martel i Pipin Mali, bili su majordomi na dvoru
Merovinga i oni su zbog nesposobnosti Merovinga imali priliku da polako preuzmu vlast.
732. godine
odigrala se zna
č
ajna bitka
kod Poatjea
u kojoj su bili pobe
đ
eni Merovinzi.
Nakon toga ja
č
a karolin
š
ka dinastija i
š
iri se.
Frana
č
ko kraljevstvo, odnosno dinastija Merovinga, imala je bliske veze sa
papom, kao i sa ostalim varvarskim narodima, npr. Ostrogotima. Dolazilo je i do brakova
me
đ
u varvarskim plemenima. Vreme nakon vladavine Justinijana obele
ž
eno je i vladavinom
pape Grgura Velikog
, krajem 6.i po
č
etkom 7. veka. Mnogi istra
ž
iva
č
i se sla
ž
u da je sa njim

*
Š
tutgartski psaltir
Mnogi se sla
ž
u da ovaj rukopis predstavlja
sponu izme
đ
u umetnosti
Merovinga i Karolinga
. Ne zna se ta
č
no kada je nastao. U njemu se nalazi slo
ž
enija scena sa
ljudskim figurama – biblijska pri
č
a, ali je obu
č
ena u tada savremeno ruho -
David i Golijat
.
Ruka bo
ž
ja u uglu vr
š
i neku vrstu intervencije.
*
Liksejski inicijal
Liksej je manastir koji su osnovali Irci. Javljaju se hri
šć
anski motivi u vidu ribe
i pauna.
*Santa Maria Antiqua u Rimu
Ovo je jedini primer umetnosti koja je nastala u vreme dinastije Merovinga, ali
im ne pripada. Crkva se nalazi na Rimskom forumu. Jedna je od retkih gra
đ
evina gde se
sticajem okolnosti o
č
uvalo slikarstvo jer je bila zatrpana (pretpostavlja se usled zemljotresa).
U razdoblju 6.i 7. veka iz kog je slabo
š
ta sa
č
uvano, ipak je ostala ova crkva koja nam pru
ž
a
delimi
č
an uvid u razvoj umetnosti tokom ovog perioda. U njoj su na
đ
eni slojevi zidnog
slikarstva iz razli
č
itih razdoblja.Veoma je kompleksna za razumevanje. Najpoznatija je
fresko-ikona Bogorodice i to je ujedno i najstarija slika fresko-
ž
ivopisa na Rimskom forumu
koja je hri
šć
anska. Prikazana je Bogorodica sa Hristom kojoj prilazi an
đ
eo (bila su naslikana
3 an
đ
ela, ali je o
č
uvan samo deo jednog). -> Scena podse
ć
a na predstavu Bogorodice iz crkve
Santa Maria Maggiore, po
š
to je u oba slu
č
aja prikazana kao rimska dama koja sedi na
purpurnom jastuku. Ode
ć
a i presto su bogato ukra
š
eni.
Postoji i sloj
ž
ivopisa koji je stariji od ovog (on se datuje ranije i verovatno je
iz 5. i 6. veka). Kako je koji papa dolazio, tako su dodavani sloj na sloj. Po na
č
inu obrade,
naro
č
ito u predstavama an
đ
ela, prepoznaje se vizantijski uticaj.To je mesto gde su u vreme
Justinijana boravili vizantijski vojnici, a
ž
ivopis su najverovatnije radili Grci.Crkva se sastoji
iz narteksa, i tzv.proskomidije i
đ
akonikona (nije jo
š
razvijena arhitektura kakvu poznajemo).
U proskomidiji je sa
č
uvan
ž
ivopis, mada je dosta o
š
te
ć
en.Sa
č
uvani su detalji an
đ
ela iz
Blagovesti.Datuju se u vreme Justina II. Freske na trijumfalnom luku datuju se 100 godina
kasnije u vreme Martina I. Sa
č
uvana je predstava Solomona sa sve
š
tenicima i decom. Va
ž
no
je da je sve insignirano na gr
č
kom. U narteksu se nalaze ostaci predstava monaha. Ispod se
nalazi oslikana draperija sa krstovima i srcolikim listi
ć
ima.
Ž
ivopis u prezviterijumu je iz
vremena pape Jovana VII. Prikazan je Raspeti Hrist na Golgoti sa jaganjcima, heruvimima,
an
đ
elima, Bogorodicom i Jovanom, gde je sa
č
uvan i deo natpisa. Hrist sa Bogorodicom se
nalazi u samom oltarskom prostoru. Okolo su prikazani svetitelji (kvadratni oreol –
ž
iva
osoba, a mo
ž
da i ktitor) sa nimbovima. Tokom 8.veka se prvi put prikazuje Hristos koji
telesno pati. On se, dodu
š
e, nalazi u nebeskom kontekstu, ali se u to vreme i dogma ustaljuje,
pa se nagla
š
ava telesna patnja koja implicira Vaskrsenje. Ova crkva je zna
č
ajna za Rim, kako
nema mnogo sa
č
uvanog
ž
ivopisa iz ovog perioda.
Irska
Irska je zemlja koja je
poslednja primila hri
šć
anstvo
, zbog
č
ega je specifi
č
na,
najpre po svojoj umetnosti koja predstavlja spoj hri
šć
anskog u
č
enja i varvarskog (megalitska
civilizacija, druidi - potpuno druga
č
ija kultura). Irci su se potpuno samostalno razvijali. Jedna
od karakteristika je
č
injenica da je
crkva
, koja se ovde ra
š
irila bila
vrlo tolerantna
prema
lokalnoj tradiciji i kulturi. O
č
itava se spoj radovskog ure
đ
enja i hri
šć
anstva. Ono
š
to je dobro
je
š
to ovde nije postojala borba oko primata izme
đ
u svetovne i duhovne vlasti. Takvi problemi
ć
e u Evropi eskalirati u 11. i 12. veku. Za ovaj period vezana je Konstantinova darovnica.
Me
đ
utim, svega toga u Irskoj nije bilo.
Hri
šć
anstvo u Irsku sti
ž
e zahvaljuju
ć
i
Sv. Patriku
u
drugoj polovini 5.veka
.
To je vreme kad se polako ustanovljava dinastija Merovinga i kada Teodoroih vlada iz
Ravene. U prvim vekovima hri
šć
anstva (do 7. veka), ono se
š
irilo i name
š
talo na svojim
pozicijama. Od 8. i 9. veka umetnost se ustanovljava, a do tada se kroje i vladaju razli
č
iti
stilovi. Patrik je bio specifi
č
an, jer je prilikom
š
irenja hri
šć
anstva uveo mona
š
ka pravila, koja
su zapravo
iz egipatskog mona
š
tva
. To je o
č
ekivano, jer se mona
š
tvo upravo i razvilo u
Egiptu. (Sv. Antomije, Sv. Tahomije, Sv. Vasilije Veliki). I dalje je diskutabilno koja je to vrsta
mona
š
kih pravila. To su bila
stroga asketska pravila
, ali je problem da li su bila bliska
benediktinskim ili su zasebna pravila koja je Patrik usvojio i preneo u Irsku.
Mona
š
tvo
je u
Irskoj bilo dugotrajno i utica
ć
e na
š
irenje mona
š
tva i u Engleskoj i u Zapadnoj Evropi. Irski
monasi su smatrali da je jedan uslov, tj.pravilo njihovog
ž
ivota odlazak u druge zemlje gde
ć
e
š
iriti hri
šć
anstvo. Bili su u potrazi za „savremenim
ž
ivotom“, a to je bilo otu
đ
enje od
sopstvene zemlje,
š
to su oni smatrali vidom askeze i pokore. Tako
đ
e su se odricali od svega
š
to je bilo materijalno. Vrhunac podvi
ž
ni
š
tva je za njih, dakle, bio odlazak u druge zemlje.
Jedan od razloga takvog pona
š
anja ima veze sa tzv.
lutala
č
kim duhom
(Wanderlust) - vrsta
odricanja od svega zemaljskog. Upravo tako po
č
inje putovanje velikih irskih monaha. Prvo su
pre
š
li na podru
č
je dana
š
nje
Š
kotske, zbog blizine i pristupa
č
nosti (Irci su se nazivali Shoti, pa
se ta oblast zapravo po njima zove
Š
kotska). Potom su se spu
š
tali du
ž
Engleske do Francuske,
pa su pre
š
li u
Š
vajcarsku i severnu
Š
paniju.
Jedan od najzna
č
ajnijih irskih monaha je bio
Sv. Kolumba
, koji je
ž
iveo do
kraja 6. veka. On je oti
š
ao najpre u manastir Jona na Hebridima, pa je osnovao manastir
Liksej
(
Š
vajcarska), pa manastir
Bobi
(Sev. Italija). Prihvatao je u potpunosti benediktinska
pravila koja su podrazumevala da monasi delom rade, delom provode vreme u molitvi, a
delom u spavanju -> princip
ora et labora
. U po
č
etku je to bio vrlo strog sistem pona
š
anja.
Cilj tih putovanja i osnivanja manastira je bio da se po svim krajevima gde nema hri
šć
anstva
ono ra
š
iri i da se pokrsti nehristijanizovani stanovni
š
tvo. Velikog udela u pokr
š
tavanju je imao

Nakon Dagoberta, u periodu s kraja 7. i po
č
etka 8. veka nastupa vreme “lenjih
kraljeva” iz dinastije Merovinga, koji su bili nezainteresovani za vladavinu, pa su je prepustili
majordomima. Jedan od majordoma bio je
Pipin od Heristela,
koji se smatra za
č
etnikom
karolin
š
ke dinastije, a njegov vanbra
č
ni sin bio je
Karlo Martel
, deda Karla Velikog. Sin
Karla Martela bio je
Pipin Mali
, otac Karla Velikog.
732.
godine odigrala se
bitka kod
Poatjea
kada se vojska predvo
đ
ena Pipinom Malim susrela sa Arabljanima i pobedila. Ta
bitka je klju
č
na, jer je prakti
č
no dovela Karolinge na vlast. Arabljani su pre
š
li sa teritorije
Male Azije, preko severne Afrike, do
Š
panije, ka Francuskoj. Hri
šć
ani su to smatrali velikim
problemom, jer su ih druga
č
ije percipirali od ostalih varvara. Arabljani su pripadnici potpuno
druga
č
ije veroispovesti, i bili su realna opasnost. Karolinzi su ih spre
č
ili da dalje prodiru u
Evropu, pa se znalo da je ona ta koja
ć
e predvoditi novo Rimsko carstvo.
Pipin Mali
posle
toga dobija
titulu kralja
koju
ć
e naslediti Karlo Veliki. U to vreme javio se problem
Konstantinove darovnice
- papa Silvester (prvi rimski papa, zapravo je bio rimski episkop),
navodno je ovom darovnicom Konstantin Veliki predao papi carske insignije (Hlamidu i
dijademu), a dao mu je i grad Rim, sve zemlje i gradove dana
š
nje Italije i
č
itave zapadne
Evrope. (476. godine de
š
ava se pad Rima i tada se centar iz Rima preme
š
ta u Milano).
Karlo
Veliki
je postao
kralj 771.
godine. On je, kao i njegov otac, postao vrlo uspe
š
an ratnik.
Karolinzi su generalno bilo veliki ratnici i vojskovo
đ
e. Karakteristi
č
no je da oni nisu imali
glavni grad, ve
ć
vi
š
e centara
i svi su bili Karlovi dvorovi. Car se
š
etao po
č
itavoj teritoriji u
zavisnosti od opasnosti. Karolinzi su se najvi
š
e borili protiv Langobarda (oni na podru
č
je
severne Italije dolaze posle Justinijana, a nit izme
đ
u Istoka i Zapada prekidaju Avari i
Sloveni). Posle pada Rima, centri se preme
š
taju u Milano i u Carigrad. Justinijan je bio veliki
vladar, je on sve vra
ć
a kako je bilo. Ali nakon njegove smrti usledili su napadi varvara i tada
je stradalo sve
š
to je bilo na Balkanu (Mi ne znamo sa sigurno
šć
u gde je bila Justiniana
Prima). Svi varvari su se stacionirali na Zapadu i delili su teritorije. Nakon toga Arabljani
napadaju i isti
č
e se jedna dinastija koja uspeva da ih savlada.
800. godine prvi put se
dobijaju 2 egala
, tj. dva cara koju su ravno pravna po mo
ć
i da povrate Rimsko carstvo.
Razlika izme
đ
u kralja i cara - kralja kruni
š
e episkop, dok cara kruni
š
e papa. Carstvo mo
ž
e
imati vi
š
e kraljevstva. Papi je Sv. Petar dao prava (Sveti Petar je dobio klju
č
eve Raja,
odnosno crkve (na zemlji)). Papa doslovno sedi na stolici Sv. Petra i on je glavni. Situacija
koja se oformila u tom periodu traja
ć
e do kraja Srednjeg veka, pa i du
ž
e.
800. godina je klju
č
na
. Langobardi su imali pretenzije na Rim, a da bi se
za
š
titio, papa pravi dogovor sa Karlom Velikim. Karlo
ć
e braniti papsku dr
ž
avu, a zauzvrat
ć
e
dobiti carsku krunu. Prvi put u istoriji hri
šć
anstva postoje dva centra – Rim i Carigrad i oni su
u konstantnoj sva
đ
i oko toga ko ima primat. Da bi se re
š
ila ta sva
đ
a, bio je ponu
đ
en brak
izme
đ
u carice Irine (koja je vladala Carigradom) i Karla Velikog.Sin carice Irine, Konstantin,
bio je i fizi
č
ki i mentalno zaostalo i nije bio sposoban da vlada. Oko 800.godine u Vizantiji je
bilo izra
ž
eno ikonoborstvo. Svrha braka izme
đ
u Irine i Karla Velikog bila je da se formira
jedinstveno carstvo. Pregovori su dugo trajali, ali na kraju dogovor nije bio postignut i taj
brak se nije dogodio (a smatra se da je jedan od razloga upravo bilo ikonoborstvo). Od tog
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti