SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU

Emil Hilje

UMJETNOST ROMANIKE I GOTIKE

(skripta)

Zadar, 1999.

1

PREDGOVOR

Ova   skripta   namijenjena   su  studentima   povijesti  umjetnosti,   s  ciljem  da   olakšaju 

snalaženje   u   građi   iz   predmeta   Umjetnost   romanike   i   gotike.   Naime,   literatura   za   rad 
velikim je dijelom teško dostupna, pisana raznim jezicima, te često preobimna u odnosu na 
zadani program. Ova skripta nisu literatura za ispit i ne mogu poslužiti kao nadomjestak za 
literaturu, već kao svojevrstan vodič u kojem je odnos prema građi ujednačen i orijentiran 
prema   najznačajnijim   umjetnicima   i   spomenicima.   Predviđeno   je   da   studenti   tijekom 
samostalnog   rada   nadopunjuju   i   nadograđuju   spoznaje   o   djelima   romaničke   i   gotičke 
umjetnosti, o kojima skripta donose tek osnovne naznake i elementarnu faktografiju, te da 
sintezom tih spoznaja ostvare kvalitetan uvid u umjetnička kretanja u Europi i Hrvatskoj u 
vrijeme razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.

Pristup ilustracijama najbolje je izvesti uz pomoć programa ACDSee. Ukoliko ga ne 

posjedujete na svom računalu, na CD-u 1 nalazi se demo verzija, koju možete instalirati i 
koristiti u prvo vrijeme. I pisani dio i ilustracije dopušteno je printati, mijenjati, kopirati, 
proširivati i sažimati, u skladu s potrebama korisnika.

2

background image

POVIJESNI UVJETI

- Prostor: Ustrojstvo europskog prostora u srednjem je vijeku bitno različito od današnjeg 

političkog ustrojstva. Neke karakteristične regije danas su podijeljene između tri ili 
četiri države, no zbog praktičnih ćemo se razloga pokušati što je više moguće držati 
današnjeg ustrojstva.

-  Povećanje   populacije:  Stanovništvo  Zapadne   Europe   udvostručilo  se  između  10.   i  14. 

stoljeća.   Od   14,7   milijuna   oko   600.   godine,   broj   je   stanovnika   do   950.   godine 
narastao na 22,6 milijuna, a do 1348. godine (prije velike kuge) na 54,4 milijuna 
(prema J. C. Russellu).

- Razvoj gradova: Od desetog stoljeća nadalje nekadašnja će se naselja sve više oslobađati 

tutorstva feudalne gospode, a nova naselja, koja se osnivaju pod pokroviteljstvom 
feudalaca, dobivaju povlastice i prava koja privlače stalne grupe obrtnika i trgovaca. 
Slobodni   je   grad   uživao   pravnu   i   vojničku   sigurnost   (zidine   više   ne   štite   samo 
zamkove   nego   i   gradove),   te   je   okupljao   najsposobniji   dio   pučanstva.   Borbom, 
cjenkanjem,  a osobito novcem, gradovi su vremenom stjecali pravo  da održavaju 
redovite   sajmove,   potpadaju   pod   posebni   tržišni   zakon,   pravo   da   kuju   novac   i 
utvrđuju   mjere   i   utege,   da   im   se   sudi   u   lokalnom   sudu   po   lokalnim   propisima 
(gradski statuti), te konačno, i da nose oružje. Slobodni je grad bio izvor bogatstva, 
koje   su  feudalni  gospodari  znali  dobro  iskoristiti,   ali  je   ujedno  samopouzdanje   i 
nezavisnost ljudi koji su se okupljali u komuni predstavljalo prijetnju cijelokupnom 
feudalnom režimu.

- Benediktinci: Samostanski red koji slijedi pravila redovničkog života što ih je sastavio Sv. 

Benedikt   (480-543.)   za   opatiju   u   Monte   Cassinu   (528.),   čime   je   stvorio   novi, 
"zapadni"   oblik   samostanskog   života,   te   ubrzo   postao   uzor   za   brojne   europske 
redovnike i redovnice, koji podižu samostane u pravilu izvan gradova, kao središta 
nekog   posjeda.   Od   10.   stoljeća   samostani   se   počinju   udruživati   u   kongregacije 
(Cluny 910., kamaldulci 1012., vallombrozi 1040., cisterciti 1098., silvestrani 1231., 
celestini   1244.,   olivetanci   1319.)   s   tendencijama   strožeg   centralizma,   osobito   u 
slučaju Clunya, koji je potkraj 11. stoljeća postao stvarno, idejno i organizacijsko 
središte   čitave   "monarhije   redovnika",   okupljenih   u   nekoliko   stotina   samostana. 
Stalna koncentracija materijalnih dobara, stjecanje niza posebnih privilegija unutar 
feudalnog   društva,   kao   i   posebnog   položaja   unutar   same   crkvene   organizacije 
(nezavisnost   u   odnosu   na   biskupe)   omogućili   su   im   zauzimanje   jednog   od 
najistaknutijih mjesta u cjelokupnom životu srednjovjekovne Europe.

4

- Hodočasnici: Pokloničko putovanje do određenog mjesta iz religioznih motiva postalo je u 

srednjem   vijeku   moćno   sredstvo   pokajanja   i   iskupljenja   grijeha.   Tri   su   važna 
odredišta - "Sveti grob" u Jeruzalemu, grobovi apostolskih prvaka u Rimu i grob Sv. 
Jakova u Santiago de Compostela. Hadočašća se odvijaju ili kao organizirani pohodi 
ili kao pojedinačna putovanja, najčešće dugotrajna, a odvijaju se ustaljenim pravcima 
na   kojima   lokalna   prošteništa   (benediktinske   i   katedralne   crkve)   postaju   etape 
putovanja.

- Križari: Ideal ponovnog osvajanja zemaljskog Jeruzalema (oslobođenje "Svetog groba" iz 

ruku nevjernika), ostvarivan je u nizu pokreta od 11. do 13. stoljeća, u kojima se 
miješaju vjerski polet, demografski porast i poziv na pljačku. 

5

background image

-  Polukružni   lukovi:   Nizovi   polukružnih   lukova   najpostojaniji   su   element   romaničke 

arhitekture.   Susrećemo   ih   na   portalima,   prozorima   (monofore,   bifore,   trifore, 
kvadrifore, heksafore), u kolonadama koje odvajaju brodove, te prostor apside od 
deambulatorija,   trijumfalnom   luku,   pojasnicama   svodova,   galerijama,   slijepim 
arkadama koje raščlanjuju vanjštinu, te nizovima slijepih arkadica koje prate korniže 
i zabate.

7

Želiš da pročitaš svih 166 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti