Upotreba biomase iz ostataka poljoprivredne proizvodnje kao energenta
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA
SEMINARSKI RAD
Upotreba biomase iz ostataka
poljoprivredne proizvodnje kao energenta
Mentor: Student:
Prof. dr Sasa Igic
Jovana Mitosevic IMA559/2017
Novi Sad, 2017.
sadrzaj
1. uvod........................................................................................................1
1.1 biomasa......................................................................................2
1.2 hemijski sastav biomase............................................................4
1.3 podela otpada...........................................................................5
2. Poljoprivredni otpad ...............................................................................5
3. Poljoprivredna biomasa...........................................................................6
3.1 Ratarstvo ...................................................................................8
3.2. stajnjak .......................................................................................9
3.3 Visegodisnji zasadi.......................................................................10
3.4 primer dobre prakse u Republici Srbiji.......................................11
4. prednosti i nedostaci biomase................................................................15
5. energija iz biomse....................................................................................12
5.1
Pogodnosti korišćenja biomase za proizvodnju el. energije.......13
6. prerada biomase......................................................................................19
7. Zakonska regulativa u Republici Srbiji......................................................20
8. Zakljucak..................................................................................................22
9. Literatura.................................................................................................23
9.1 Slike.............................................................................................24

1.1 Biomasa
Biomasa (eng. biomass) je obnovljiv izvor energije, organska razgradiva materija biljnog ili
životinjskog porekla kao i biološki razgradivi deo industrijskog i gradskog otpada koji se
različitim procesima pretvara u više vidova energije. Ovako dobijena energija prvenstveno se
koristi za proizvodnju električne i toplotne energije. Činjenica da je energija u biomasi hemijske
prirode, to ovu energiju čini konstantnom. U njenoj eksploataciji nema prekida rada, kao kod
solarne energije ili energije vetra.
Direktiva 2001/77/EC daje definiciju biomase: „Biomasa predstavlja biorazgradivi deo
proizvoda, otpada i ostataka u poljoprivredi (uključujući biljne i životinjske supstance), u
šumarstvu i pripadajućoj industriji, kao i biorazgradivi deo industrijskog i gradskog otpada.“ Ova
definicija biomase koja je data u Direktivi na nivou je inicijalne definicije, očekujući da će zemlje
članice za sebe definisati znatno preciznije šta se podrazumeva pod pojmom biomase. Takođe,
ova direktiva preporučuje da se mešavina gradskog otpada ne podrazumeva pod pojmom
„biomase“ za potrebe ove direktive.
Biomasu čine brojni, najrazličitiji proizvodi biljnog i životinjskog svieta kao što su grane,
grančice, kora drveta i piljevina iz šumarstva i drvne industrije, slama, kukuruzovina, stabljike
suncokreta, ostaci pri rezidbi vinove loze i maslina, koštice višanja i kore od jabuka iz
poljoprivrede, životinjski izmet i ostaci iz stočarstva, komunalni i industrijski otpad.
Slika 2: Procentualni udeo OIE po izvorima energije u Srbiji
slika 3: Definisanje biomase
Pod biomasom kao obnovljivim izvorom energije podrazumeva se obično materija sačinjena od
biljne mase, uključujući i proizvode, nusproizvode, otpad i ostatke te biljne mase, ali bez štetnih
i opasnih materija, koje se mogu naći u bojenim i na neki drugi način hemijski tretiranim
drvetom, pri procesima u drvoprerađivačkoj industriji. Prema agregatnom stanju, s uticajem na
način energetskog korišćenja, biomasa se deli na čvrstu, tečnu i gasovitu.
-U čvrstu biomasu ubrajaju se ostaci ratarske proizvodnje, ostaci rezidbe iz voćarstva i
vinogradarstva, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka, a pre svega brzorastućih
šuma, deo selektovanog komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci
primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.
-Pod tečnom biomasom podrazumevaju se tečna biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana
biljna ulja – biodizel i bioetanol.
-Gasovitu biomasu predstavlja biogas, koji može da se proizvede iz životinjskih ekskremenata ili
energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu da posluže i druge otpadne
materije. Gasovitu, pa i tečnu, biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize
čvrste biomase. Biomasa se u prirodi nalazi u većim količinama u odnosu na fosilno gorivo.

načina hiljadama godina. Trenutno ima više nego 14 GW postavljenih kapaciteta kojima je izvor
snage biomasa a pola od toga se nalazi u SAD.
Energetska vrednost biomase je određena njenim hemijskim sastavom i meri se u džulima u 1
gramu goriva (J/g) (najčešće se izražava u MJ/kd ili GJ/t).
1.3 Podela otpada
Generalno, otpad možemo podeliti na kontrolisan i nekontrolisan otpad, ali obe grupacije
zapravo predstavljaju izvore biomase kao što su (Jordanović-Vasić, 2009)
• Drvni otpad (neiskorišćeno i otpadno drvo, ostaci panjeva i klada, poludivlje drveće, itd.),
uzgojno brzorastuće drveće i brzorastuće alge i trave
• Ostaci i otpaci iz poljoprivrede (prirodni tečni stajnjak, slama, lišće, ljuske, oklasak različite
žitarice (šećerna repa, šećerna trska, kukuruz), energetske žitarice (repa, krompir)
• Industrijski otpad (od industrija koje proizvode organski otpad- industrija pića i prehrambena
industrija)
• Gradski otpad (papir, biljni ostaci)
2. Poljoprivredni otpad
Pojam otpada definisan je kao svaka materija ili predmet koji vlasnik odlaže, namerava odložiti
ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada.
Generalno, razlikuju se dve kategorije otpada: opasni i neopasni otpad.
Prema mestu nastanka, razlikuje se kućni otpad, građevinski otpad, industrijski otpad,
poljoprivredni otpad i otpad sa javnih površina. U toku poljoprivredne proizvodnje dolazi do
nastanka različitog otpada, što zavisi od poljoprivredne oblasti, načina proizvodnje, kao i
stepena njenog razvoja. Na osnovu toga, lista poljoprivrednog otpada nije konačna.
U poljoprivredni otpad ubraja se: mašinski otpad, plastika (npr. kontejneri i čaše za proizvodnju
rasada), plastične ambalaže (od pesticida, mineralnih gnojiva i dr.), veterinarski proizvodi,
građevinski otpad, karton i papir, metal, drvo, staklo, gume, pepeo, životinjski otpad i žetveni
ostaci. Sav ovaj otpad treba se zbrinjavati na adekvatan način, što je regulisano zakonskim i
podzakonskim aktima
Upravljanje ovom vrstom otpada je na veoma niskom nivou, jer ne postoji primijenjen
adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz ovih djelatnosti, posebno za zbrinjavanje životinjskih
tkiva koja predstavljaju kako za okruzenje tako i zdravstveni problem. Zakonom o otpadu bilo je
previđeno da se, u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donesu
propisi o: 1) posebnim zahtevima za biorazgradive poljoprivredne otpade; 2) uslovima i
zahtevima za korištenje kanalizacionog mulja u poljoprivredi; 3) uslovima i zahtevima za
životinjski otpad; 4) uslovima i zahtevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i
korištenjem hemikalija u poljoprivredi.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti