DIPLOMSKI STUDIJ
UPRAVLJANJE POMOĆU CILJEVA
(engl. Managment by objectives - MBO)
SEMINARSKI RAD
DIPLOMSKI STUDIJ
UPRAVLJANJE POMOĆU CILJEVA
(engl. Managment by objectives - MBO)
SEMINARSKI RAD
Predmet: MENADŽMENT
Mentor: Izv.prof.dr.sc. Dominika Crnjac Milić
Tim:
1.
Viktor Golemović – voditelj tima
2.
Blaž Adrić
3.
Hrvoje Buljević
4.
Dario Dostal
5.
Krešimir Duspara
Osijek, travanj 2015.
1
1
UVOD
U posljednjih dvadeset do trideset godina upravljanje pomoću ciljeva je steklo veliku
popularnost. Upravljanje pomoću ciljeva je jedan od modernih pristupa upravljanju. Pristup je
uveo Peter Drucker godine 1954. u svojoj knjizi praksa upravljanja. Kasnije su razni autori kao
što su: George S. Odiorne, Edward Schleh, Carrol, Toshi i Douglas McGregor daljnje razradili
ovaj koncept. Poslovno poduzeće treba princip upravljanja koji će uzeti u obzir kompletnu
snagu i odgovornost pojedinca, a u isto vrijeme pružiti zajednički smjer vizije i truda,
uspostaviti timski rad i uskladiti ciljeve pojedinca sa ciljevima organizacije [1].
U drugom poglavlju obrađeni su ciljevi koji predstavljaju temelj prilikom primjene
metode upravljanja pomoću ciljeva unutar nekog poduzeća. Unutar ovog poglavlja detaljnije je
obrađeno što su to ciljevi, kakva im je hijerarhija, koji su kriteriji za postavljanje te na kraju
koja je ukupna korist od samog postavljanja ciljeva.
Nadalje, treće poglavlje predstavlja uvod u glavnu temu ovog seminarskog rada a to je
upravljanje pomoću ciljeva – engl. MBO. Unutar poglavlja definiraj je MBO te navedene
njegove osnovne karakteristike i značajke.
U četvrtom poglavlju detaljnije se ulazi u sam proces MBO-a te se pomnije objašnjava
svaki njegov sastavni dio. Također, unutar poglavlja navedene su prednosti i mana upravljanja
pomoću ciljeva.
Peto poglavlje daje opis novog pristupa kod upravljanje pomoću ciljeva tzv. SAMBO
(System Approach Managment By Objectives).
Posljednje šesto poglavlje opisuje MBO u praksi. Navedene su neke poznatije
kompanije koje primjenjuju MBO u svom sustavu upravljanja.
3
Prvi pojam je
namjera
on je otvoren, eksploratoran i samoodrediv te se ne izvodi ni iz
kakvog višeg pojma. Pokazuje razloge postojanja poduzeća ili koji je zadatak poduzeća ( npr.
„Naš je cilj opstanak“).
Drugi pojam je
usmjerenje
, ono definira smjer cilja, ali ne definira opseg cilja (npr. „
Naš cilj je rast“), odnosno definira samo pravac akcije, ali ne određuje njezin domet pa stoga
spada u neku vrstu putokaza. Omogućava razgraničenje između onoga sto je trebalo postići i
onoga što se postiglo do sada ali ne daje odgovor na pitanje
koliko.
Treći pojam je
rezultat
definira rezultat koji se želi postići pa samim time je zatvoren i
izvana određen uporabom određenih kriterija (npr.“ Naš cilj je ostvarenje stope rasta
proizvodnje od 6% u narednoj godini“). Kad se ovako definira cilj možemo racionalnije odrediti
potrebne resurse i akcije, te oblikovat organizacijsku strukturu i mjere koje treba kreirati.
Također kod ovakvoga definiranja cilja vrlo je lako definirati ukupne i pojedinačne zadatke
nekog poduzeća.
Cilj se definira kao rezultat koji se želi postići: to je željeno buduće stanje koje
se očekuje da će poduzeće ostvariti u određenom vremenskom razdoblju
.
Kako navedeni pojmovi cilja imaju različite implikacije, stoga Newman (1972, 10-11)
ističe da „ na bilo kojoj razini, cilj namjere dovodi do dva problema- provođenje cilja u
odgovarajuću akciju, i osnove za odluku o alokaciji resursa. Usvajanje namjere, kod ove vrste
cilja, obično se lakše postiže; rasprave i konflikti se javljaju u vezi zadataka kojeg bi trebalo
izvršiti i u vezi potrebnih resursa. U drugoj krajnosti, cilj definiran izrazom rezultata dovodi do
racionalne identifikacije zadataka i neophodnih resursa ako su ti zadaci izvodivi. Logiku
povezanosti između resursa, zadataka i ciljeva obično je lako prepoznati; rasprave i sukobi se
obično javljaju oko samih ciljeva- da li su to rezultati kojima treba težiti? – i oko različitih
pogleda na adekvatnost resursa“.
Nakon što je izvršeno pojmovno razgraničenje cilja, postavlja se pitanje da li poduzeće
ima jedan ili više ciljeva. Kada je riječ o broju ciljeva tada u teoriji dolazi do različitih stavova,
ali u osnovi prevladava shvaćanje o dva osnovna cilja- opstanak i razvoj (progres).
Newman prvi cilj naziva
proizvodni cilj
a drugi
kapacitetni cilj
. Proizvodni cilj dovodi
do zadatka koje treba izvršiti da bi se ostvario rezultat poduzeća, dok kapacitetni cilj dovodi do
zadatka koje treba izvršiti da bi se koristile, održavale i razvijale sposobnosti poduzeća. Za
uspješnu identifikaciju ovih ciljeva i njihovih implikacija neophodno je uvidjeti da bez obzira
na to koji je razlog postojanja nekog poduzeća njegove su aktivnosti uvijek orijentirane na
