Ako   finansijski   rizik   definišemo   kao   nestalnost   ili   nestabilnost   prinosa,   koja   dovodi   do
neočekivanih   novčano   -   vrijednosnih   gubitaka,   onda   možemo   tvrditi   da   veća   nestalnost
uzrokuje veći rizik. Visina te nestabilnosti prinosa je, neposredno ili posredno, uslovljena
uticajem   promjenjivih   veličina   koje   se   nazivaju   faktorima   rizika.   Faktori   rizika   se   mogu
grupisati u nekoliko kategorija: tržišni rizik, kreditni rizik, rizik likvidnosti, operativni rizik,
pravno-regulativni rizik, poslovni rizik, strategijski rizik i rizik reputacije. Sa teorijske tačke
gledišta, što su rizici u poslovanju preduzeća detaljnije raščlanjeni, postoje veći izgledi da će
preduzeće u većoj mjeri ih moći izbjeći ili ublažiti njihovo djelovanje. U praksi, međutim,
uspješnost   ostvarenja   prethodne   tvrdnje   je   ograničena   sposobnošću   menadžmenta   firme,
primijenjenom tehnologijom, kao i troškovima i raspoloživošću internih i tržišnih informacija.

1.1. Tržišni rizik

Tržišni rizik (Market risk) predstavlja rizik promjena tržišnih cijena i odnosa razmjene, koji
dovode do sniženja vrijednosti pojedine finansijske imovine i njihovih paketa (portfelja).
Tržišni rizik se nadalje može dekomponovati na dvije glavne komponente: komponentu općeg
tržišnog rizika (koja vrijedi za sve učesnike na tržištu) i komponentu specifičnog tržišnog
rizika (koja vrijedi za pojedinačne transakcije). Detaljnije analizirajući tržišni rizik, možemo
konstatirati da postoje četiri njegova glavna oblika:

- Rizik kamatne stope

- Rizik cijene vlastitog kapitala

- Rizik deviznog tečaja

- Rizik promjene cijene roba

• Rizik kamatne stope (Interest-rate risk). Najprostiji oblik rizika kamatne stope je slučaj kada
dugoročne obveznice gube vrijednost uslijed povećanja tržišne kamatne stope.

• Rizik cijene vlastitog kapitala (Equity price risk). To je rizik koji se vezuje za nestabilnost
cijena običnih dionica. On može biti određen djelovanjem makroekonomskih faktora
(sistemski rizik) ili karakteristikama pojedinačnih poslova ili preduzeća (pojedinačni rizik).

• Rizik deviznog kursa (Foreign exchange risk). Neželjene promjene paritetnog odnosa stranih
valuta u odnosu na domaću valutu mogu prouzročiti znatne gubitke u vanjskotrgovinskim
transakcijama. Primjerice, nerealno visok kurs dolara u odnosu na euro, nepovoljno utiče na
izvoz proizvoda američke privrede u Evropu.

• Rizik promjena cijena roba (Commodity price risk). Cijeni roba, pored ponude i potražnje na
tržištu, zavise i od godišnjih doba, vrste robe, načina transportiranja i skladištenja. Sa
sigurnošću se može reći da postoji različita cjenovna stabilnost tzv. „Tvrdih“ roba (plemenitih
i drugih važnijih metala), u odnosu na „meke“ robe (žito, kavu, šećer) ili energente (naftu,

plin, električnu energiju, toplinu). U svakom slučaju, zaštitom od promjene cijene robe koja je
input u procesu proizvodnje, preduzeće može svoje troškove učiniti stabilnim, a time da
optimizira svoju politiku cijena i svoje prihode i eventualnu dobit.

1.2. Kreditni rizik

Kreditni rizik (Credit risk) je rizik promjene kreditne sposobnosti klijenata (kupaca ili
dužnika), koji može uticati na promjenu vrijednosti finansijske imovine povjerilac (preduzeća
ili banke). Ekstremni slučaj kreditnog rizika predstavlja tzv. neplaćanje, kada klijent nikako
ne može ili ne želi ispuniti svoje obveze. Blaži slučaj kreditnog rizika jeste situacija kada
klijent, iz određenih razloga, može ispuniti samo dio svojih obveza. Tom prilikom, dužnik, od
strane nadležne rejting agencija obično biva degradiran na niži stepen kreditnog boniteta.
Visina gubitka nastalog uslijed kreditnog rizika, određuje se na temelju tržišne ili sadašnje
vrijednosti nepokrivene imovine i uglavnom je manja od njezine knjigovodstvene ili
nominalne vrijednosti.

1.3. Rizik likvidnosti

Pod rizikom likvidnosti (Liquidity risk), podrazumijeva se kako rizik likvidnosti plaćanja
(Funding liquidity risk), tako i rizik likvidnosti imovine (Asset liquidity risk). Rizik
likvidnosti plaćanja vezuje se za pogoršanje sposobnosti preduzeća da uredno isplaćuje svoje
obaveze iz poslovanja, kao i da nadoknađuje povlačenja (otkup) dionica od svojih bivših
dioničara. Rizik likvidnosti imovine, često skraćeno nazivan rizik likvidnosti, jeste situacija
kad preduzeće ne može u cijelosti naplatiti svoja potraživanja. Nije rijedak slučaj u domaćoj
praksi da ova vrsta tržišnog rizika dovodi do ozbiljnog umanjenja finansijske sposobnosti
preduzeća. Koliko ste samo puta na pitanje: - „Kako ide posao?“, Dobijali odgovor – „Radi
se, prodaja ide nekako, ali naplata nikako!“.

1.4. Operativni rizik

Operativni   rizik   (Operational   risk)   je   specifična   vrsta   finansijskog   rizika.   Odnosi   se   na
potencijalne   gubitke   vrijednosti   zbog   neodgovarajuće   organizacije,   lošeg   upravljanja,
pogrešne kontrole, prevara, krađa i ljudskih pogrešaka. Operativni rizik obično podrazumijeva
smišljenu prijevaru, kad, na primjer, prodavač ili druga odgovorna zaposleno lice hotimično
falsifikuje ili podcjenjuje vrijednosti pri nekoj transakciji. Tehnološki rizik, prvenstveno rizik
računarskog   sistema,   takođe   spada   u   važnu   kategoriju   operativnog   rizika.   Rizik   ljudskog
faktora   je   poseban   oblik   operativnog   rizika.   On   se   odnosi   na   štete   koje   nastaju   uslijed
nehotičnih pogrešaka zaposlenih, kao što su slučajni pritisak neželjenog dugmeta na tastaturi
uključenog   računare,   nepovratno   oštećenje   fajlova   i   drugih   elektroničkih   dokumenata,   ili
unošenje pogrešnih vrijednosti ulaznih parametara u postojeće programske modele. Dobro
organizovana   interna   i   eksterna   kontrola   su   nezamjenjivo   sredstvo   za   prevenciju   od
operativnih rizika.