1.POJAM UPRAVLJANJA

Upravljanje istrazivanjem I razvojem

 u epohi naucno-tehnickog progresa sastoji se u 

definisanju I medjusobnom povezivanju sledecih 

pojimova

:upravljanje , razvoj, 

israzivanje I nucno-tehnicki progres.

Upravljanje IR

 predstavlja najvazniji podskup 

celokupnog upravljanja poslovnim sistemima, jer je to nuznost opstanka u promenljivom 
okruzenju.

Pojam upravljanja

 kako u opstem tako I u smislu istrazivanja I razvoja sadrzi 

osnovni cilj

:kako I cime upseno I kontinuirano voditi nove obrazovne osobe,nosioce 

razvojnih mogucnosti,kako voditi unutrasnje procese,promene organizacije koja uci, teziti 
stalnoj inovaciji procesa  uz odrzavanje stabilne strukture u dinamicnom okruzenju. 

Stabilna organizacija

 je organizacija koja je uspesna kak na untrasnjoj integraciji, tako I 

na spoljasnoj integraciji sa dinamicnim trzistem.Odnos spojasnjeg I unutrasnjeg 
marketinga predstavlja meru  uspesnosti organizacije:

Da bi jedna organizacija efektivno I efikasno funkcionisala , ona mora da identifikuje I 
obavlja menadzment brojnim povezanim aktivnostima.

Aktivnost 

koja koristi resurse I 

kojom se obavlja menadzment da bi se transforimali ulazni elementi u izlazne, smatra se 

procesom

.Cesto izlasni element jednog procesa direktno cni ulazni element sledeceg 

procesa.

2.POJAM RAZVOJA

Razvoj

 

podrazumeva

 promenu polozaja sistema (preduzeca) u prostoru I vremenu,koja 

ga dovodi u bolje stanje, sto predstavlja jedan od osnovnih ekonomskih ciljeva svakog 
poslovnog I organizacionog sistema.

Razvoj

 podrazumeva promene u preduzecu koje 

donose poboljsanje buduceg funkconisanj, izmenu strukture buduce proizvodnje I 
poslovanja uopste.U praksi se cesto ne pravi razlika izmedju 

razvoja

 I 

rasta

, vec se cesto 

izrazavaju samo povecanjem vrednosti ostvarene proizvodnje.Medjutim, povecanje 
vrednosti ostvarene proizvodnje prikazuje rast.

Razvoj

 je kompleksniji od rasta I on bi 

obuhvatio pored povecanja vrednosti proizvodnje, poboljsanje proizvodne tehnike, 
tehnologije I poboljsanje upravljanja u svim oblastima poslovanja,poboljsanje 
proizvodnog programa itd. 

Rast

 obuhvata kvantitativno povecanje obima poslovanja, tj. 

kvantitativne promene koje ne predvidjaju bitnije izmene postojecih tehnicko-tehnoloskih 
I drugih osnova poslovnih sistema.Kod rasta je akcenat na kvantitativnim , a kod razvoja 
na kvalitativnim promenama.

Pojam

 

razvoj

 obicno se vezuje za sisteme koji imaju 

sposobnost da evoluiraju tokom vremena, prelazeci tako u sve vise nivoe I stanja.Razvoj 
se moze definisati kao integralan I kontinualan proces transformacije sistema iz 
postojeceg stanja u novo stanje vise efikasnosti.To je proces stalnih promena,celovitog I 
neprekitdnog prilagodjavanja.

Razvoj

 

podrazumeva

 pored kvantitativnog povecanja 

obima poslovanja I kvalitativno prosirivanje, poboljsanje I inoviranje postojece 
proizvodnje I poslovanja uopste, tj. kvalitativne promene koje se obezbedjuju uvodjenjem 
novih poslovnih aktivnosti.

background image

5.FAZE NAUCNO-TEHNICKOG PROGRESA

Naucno-tehnicki progres 

u najrasprostanjenoj podeli ima tri komponente kao 

sukcesivne 

faze

 u procesu njegovog javljanja tj.: 

1)

 pronalazenje (inovacija); 

2

) prva 

aplikacija pronalaska (inovacija); 

3)

 sirenje pronalaska (imitacija,difuzija); Pored ove 

postoji veci broj detaljnih podela naucno-tehnickog progresa pojedine faze.Jedna od njih 
je podela na sledecih 

sest faza

1)

 bazicna naucna istrazivanja; 

2)

 primenjena 

istrazivanja; 

3)

 pronalazastvo; 

4)

 razvoj (eksperimentalno-razvojna istrazivanja); 

5)

 prva 

primena pronalaska (inovacija); 

6) 

difuzija.Svaku fazu progresa realizuju 

pojedinci,odnosno organizacije, doprinoseci na taj nacin pospesivanju naucno-
tehnoloskog razvoja I jacanju rpivredjivanja u celini.Organizacija, odnosno pojedinac 
koji nosi prvu fazu tehnickog progresa naziva se 

pronalazacem

, tj. inovatorom (

inovator 

je osoba ili preduzece koje je prvo uvelo novi proizvod, imitator je osoba ili preduzece 
koje je uvelo neki izum posle njegove prve aplikacije).Brzina razvoja naucno-tehnickog 
progresa zavisi od toga u kojoj  se meri angazje nauka, znanje, sposobnost ljudi.Odatle 
proizilazi zahtev, da je nuzno uspostavljati cvrstu spregu izmedju naucno-tehnickog 
progresa I obrazovanog sistema. Intenzivan razvoj visokih tehnologija zahteva 
reformisanje obrazvonog sistema kako bi se obezbedili kadrovi sposobni za inovacionu-
naucno-istrazivacku strategiju razvoja.

6.ZNACAJ NAUCNO-ISTRAZIVACKOG RADA

Znacaj

 savremene nauke jasno se ogleda u vezi sanjenim celokupnim delovanjem na 

drustvo.Naucno-istrazivacki rad pocinje inputima.

Inputi

 naucno istrazivacke delatnosti 

 kadar, sredstva,transfer tehnologije I naucne informacije) u procesu invencije stvaraju 

ideje, teorije,otkrica patente,metode I informacije, iz cega proizilaze novi 
proizvodi,procesi, usavrsavanja, unapredjenja koji spadaju u proces inovacije.

Proces 

inovacije

 moze se nastaviti procesom difuzije koji obuhvata prenos znanja izmedju 

preduzeca;prenos tehnologije izmedju grana I medjunarodna difuzija.Medjutim sam 
proces inovacije utice na privredni razvoj (rast produktivnosti,smanjenje troskova, 
podizanje kvaliteta proizvoda I procesa , povecanje akumulacije).

Privredni razvoj

 utice 

na samo drustvo I njegov prosperitet (rast zivotnog standarda,nova znanja,nove potrebe, 
kultura zivljenja).

Drustveni prosperitet

 povezan je I poboljsava druge inpute naucno 

istrazivacke delatnosti.

7.DEFINISANJE,PODELA I MODELI NAUCNO-ISTRAZIVACKOG RADA

Najznacajnija komponenta nauke je 

istrazivanje.

Veliki znacaj procesa istrazivanja 

zahteva posebno sagledavanje prirode.Istrazivanje predstavlja primenu ljudske 
inteligencije I iskustva u organizovanom I sistematizovanom naucnom resavanju 
pojedinih problema.Istrazivanje najcesce 

podrazumeva

1)

 sistemsku primenu 

covekovog razuma na proucavanju problema cije resenje nije do tada bilo poznato; 

2) 

plansko traganje ili kriticko ispitivanje radi otkrivanja novog znanja, sa ciljem da to 
znanje bude korisno. 

Istrazivanje

 je proces kojim se dolazi do nekog novog znjana o 

svetu oko nas I/ili mogucnoscu resenja poroblema kojeg smo uocili

.Naucno istrazivanje 

se razlikuje od ostalih istraizvanja po tome sto je problemm kojim se bavi u domenu 

zakona logike I zdravog razuma.

Principe

 naucno-istrazivackog rada postavio je Dekart u 

XVI veku I oni su I dans aktuelni, a to su:

1)(

princip evidencije

 (tacno je samo ono sto se moze dokazati),

2)(

princip analize

 ( svaki problem treba rasclaniti na  sastvne delove da bi se doslo 

do parcijalnih resenja)

3)(

princip sinteze

 (delove treba povezati u vece celine uocavanjem zavisnosti medju 

njima, sve dok se ne oguvhati ceo sistem-problem I dok se ne nadju resenja)

4)(

princip kontrlole

 (preispitivati ceo postupak radi utvrdjivanja svih relevantnih 

faktora I pronalazanje najboljih resenja).

Prema usvojenoj klasifikaciji istrazivacko-razvojne aktivnosti se dele u 

tri kategorije

:

1)Fundamentalna

 (osnovna) istrazivanja definisu se kao istrazivanja sa ciljem sticanja 

novog znanja I razumevanja univerzuma.Ova istrazivanja mogu se podeliti na slobodna I 
usmerena

. a)Slobodna fundamentalna istrazivanja

 su prvenstveno izvor novih znanja I 

pretpsotavki 

efikasnog odvijanja svih vrsta naucnog istrazivanja.b)Usmerena 

fundamentalna

 istraizvanja imaju za cilj prosirenje znanja u strogo ogranicenoj naucnoj 

oblasti. 

2) Primenjena istrazivanja

 su takodje kreativan nacin dolazenja do novih 

znanja, ali su usmerena ka sticanju koristi primenom saznanja tj. usmerena su u pravcu 
zadovoljenja konkretnih potreba.U sklopu primenjenih istrazivanja treba pomenuti I 
karakter pronalazastva.

Pronalazastvo

 je usmereno na odredjeni proizvod,ili postupak a 

rezultat toga je izum. 

3) Eksperimentalno razvojna istrazivanja

 su ona vrsta 

istrazivanja koja se izvode sa ciljem stvaranja novih proizvoda,procesa, sistema, 
usluga.Ona su locirana u preduzecima I na njihovo finansiranje odlazi 75% ukupnih 
troskova.

8.INDIKATORI NAUCNO-ISTRAZIVACKOG RADA

Indikatori 

koji odredjuju stepen razvijenosti naucno-istrazivacke aktivnosti drustva su:

1.Istrazivacki koeficijent-visina I struktura ulaganja u naucno-istrazivacki rad

 – 

Opste prihvacena ocena odnosa drustva prema naucnom I tehnoloskom razvoju jedne 
zemlje je visina (procenat) izdvajanja iz bruto nacionalnog dohodka za naucno 
istrazivacki rad.Nemacka investira 607US$/ stanovniku,Francuska 509US$/stanovniku, 
Spanija 137US$/stanovniku itd.Cesto se iznosi I pokazatelj:iznos finansijskih sredstava 
po glavi stanovnika zemlje, odnosno I po istraizvacu, koji investira u istrazivanje.Izvori 
finansiranja naucnog I tehnickg razvoja u evropskim zemljama zasnovani su na 

tri 

sektora

: drzavnom budzetu, poslovnom sektoru I donacijama.Jedan vid finansiranja je 

osnovno finansiranje same institucije sto podrazumeva rezijske troskove,deo istrazivacke 
opreme,infrastrukturnu opremu itd.Institucionalno finansiranje predstavlja globalno I 
dugorocno sprovodjenje politike u oblasti nauke I tehnologije.

2. Broj istrazivaca odnosno velicina I struktura istrazivacke populacije

 – Ovo je 

vazan indikator koji odredjuje stepen razvijenosti istrazivacke populacije, a meri se 
njenim ucescem na 10.000 stanovnika ili na 1000 zaposlenih, tj.strukturnom raspodelom: 
brjom istrazivaca na fakultetima, istrazivackim institutima I privrednim organizacijama. 
Interesantno je pomenuti da na primer od 155.000 istrazivaca I indzenjera istrazivaca, 
koliko ih ima u Francuskoj, 82.000 je angazovano na univerzitetima I istrazivackim 
javnim ustanovama.U Nemackj ima oko 230.000 ljudi koji pripada istraizvackom kadru 

background image

10.KLASIFIKACIJA INTELEKTUALNOG KAPITALA

Intelektualni kapital

 koristi se kao sinonim za neopipljivu imovinu orgnaizacije koja 

znacajno uticen ana uspeh polsovanja, koja nije eksplicitno izrazena u bilansima stanja I 
uspeha (eventualni pod nazivom goodwill – ugled).Intelektualni kapital postoji od 
davnina I oznacava da je izvor tog kapitala intelekt,tj. znanje u razlicitim oblicima, koje 
se javlja u 

dva pojavna oblika

:

1.Materijalnom obliku

 – u obliku planova,nacrta, 

patenata, licenci, baza podataka,kompijuterskih programa itd. 

2. Nematerijalnom obliku 

– koji je u glavama zaposlenih, kao sto su znanje , vizije,sposobnost delovanja I resavanja 
odredjenih problema itd.Iz finansijske perspektive intelektualni kapital se definise kao 
vazan deo trzisne vrednsoti pored finansijskog kapitala.Intelektualni kapital se deli na 

ljudski kapital

 (koga cine sledece komponente: kompetencije,odnosi I vrednosti) I 

strukturni kapital

 koga cine kapital kupca I organizacioni kapital.

Kapital kupca

 ili 

potrosacki kapital cine sledece komponente: potencijali,odnosi I baze podataka. 

Organizacioni kapital

 cine kapital inovacija I kapital procesa.Kapital inovacija obuhvata 

procese, kulturu I rukovodjenje.

11.LJUDSKI KAPITAL

Lljudski kapital

 cine zaposleni sa celokupnim individulanim I kolektivnim znanjem: 

sposobnostima,vestinama,stavovima, mogucnostima, ponasanjem, iskustvom I 
emocijama.

Osnovne komponente

 ljudskog kapitala su: kompetencije, odnosi I 

vrednosti.

1.Kompetencije

 – oznacavaju strucnu sposobnost zaposlenih, da u datim okolnostima 

znaju sta, kako I kada da se uradi.Osim strucne, vazna je I tzv. socijalna kompetencija, 
koja se odnosi na uspesnost rada sa drugim ljudima npr. nacin ophodjenja I 
komuniciranja, timski rad, uklapanje u kolektiv,a vazna je I komercijalna kompetencija 
koja oznacava sposobnost zaposlenih da svoje akcije usmeravaju ka stvaranju vrednosti.

2.Odnosi

 – koji vladaju u organizaciji medju zaposlenima predstavljaju socioloski uticaj 

na ekonomsku kategoriju saradnje,koja ima krajnji cilj stvaranje vrednosti.Sto uspesnije 
zaposleni izgradjuju efektivne I efikasne odnose sa kolegama, klijentima, partnerima I 
drugim strucnjacima, organizacija ce bolje poslovati, jer kolektivno znanje je visestruko 
vece od individualnog znanja.

3.Vrednosti

-ljudskog kapitala su uslovljene postojecim individualnim I kolektivni 

vrednosnim sistemima pripadajacueg drustva.Medjutim mogu se izdvojiti I u okviru 
samog poslovnog sistema orgnaizacije, a posledica su rasprostranjenog I opste 
prihvacenog kolektivnog sistema vrednosti u smislu pozeljnog ponasanja  nasuprot 
nepozeljnom.

12.STRUKTURALNI KAPITAL

Strukturalni kapital

 podrazumeva sve nematerijalne faktore koji ostaju u organizaciji 

kada zaposleni dou kuci,a u procesu rada bitno doprinose poslovnom uspehu.Razlikuju se 

dve vrste

 strukturalnog kapitala: organizacioni I potroskacki kaptial.

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti