Upravljanje javnim dugom

Univerzitet u Tuzli
Ekonomski fakultet
Upravljanje javnim dugom

OKVIRNA PITANJA ZA TEST

Fiskalna politika.

Fiskalna politika je područje ekonomske politike. Funkcije:

Alokacijska funkcija

: ima

zadatak da na optimalan način usmjeri javna novčana sredstva na segment koji
podrazumijeva zadovoljavanje potreba društva u cjelini, tj. opštih potreba

. Distributivna

funkcija

fiskalne politike se odnosi na preraspodjelu dohotka između ostvarenog dohotka

pojedinca, preraspodjelu dohotka među pojedinim sektorima ekonomije ili pak među
pojedinim regijama unutar određene administrativne jedinice.

Stabilizacijska funkcija

fiskalne politike se javlja u slučajevima određenih ekonomskih neravnoteža gdje je onda
potrebna intervencija mjerama ekonomske politike. Cilj je ostvariti tržišnu stabilnost cijena i
deviznog kursa, stabilnost platnog bilansa, punu zaposlenost, rast outputa, ekonomski razvoj
i rast itd.

Učinak fiskalne politike.

Dva su temeljna učinka fiskalne politike:

1. Ekspanzivni( povećanje javne potrošnje i smanjenje poreza)
2. Restriktivni (smanjenje javne potrošnje i povećanje poreza)

Karakter budžeta.

•

Orijentacija na potrošnju – potrošni karakter budžeta – udio rashoda u BDP-u važan
pokazatelj

•

Orijentacija na razvoj – kapitalni karakter budžeta (važno za fiskalnu politiku BiH)

•

Kapitalni budžet (poseban dio budžeta): prati razvojne programe i načine finansiranja

•

Ovakav pristup je važan u upravljanju ekonomskom politikom države

Pojam javnog duga.

Javni dug se može definirati kao akumulirana pozajmljena novčana sredstva države, odnosno
zbir svih potraživanja prema državi koji imaju njezini povjerioci u određenom trenutku.

Uzroci stvaranja javnog duga su: veliki javni rashodi, intervencija države u privredi,
vremenska neusklađenost javnih prihoda i javnih rashoda, stalni budžetski deficit.

Klasifikacija javnog duga.

Kriteriji:

prema teritorijalnom principu: unutrašnji i vanjski;

prema načinu otplate: anuitetski, rentni(sadrže samo obavezno plaćanje odgovarajućih
kamata, a otplata duga vrši se kada država formira budzetski suficit, i kada ona to odluči,
ali ne prihvatajući unaprijed obavezu.), dugovi sa kamatom i bez kamata;

prema stepenu voljnosti: dobrovoljni i prinudni;

prema stepenu garancija: dug sa zalogom i bez zaloga;

Prema vremenu: leteći - kratkoročni ( formiraju se na par mjeseci do godinu, moze se
javiti kao javni dug kod CB, poslovne banke i u obliku blaganičkih zapisa, trebaju se
otplati u roku od 1 godine, ukoliko do toga ne dodje postoji mogucnost nekontrolirane
emisije novca, pretvaranje letecih u konsolidovane uz nepovoljne uslove) i konsolidirani
– dugoročni(preko jedne godine, javljaju se u dva oblika: amotrizacioni i dugorocni
dugovi bez roka(ratni))

Zajmovi širih i užih teritorijalnih zajednica

Produktivni i neproduktivni;

Zajmovi od banka, stanovništva, MFI, države.

Novčani i robni.

Zamovi po paritetu (prodajna cijena jednaka nominalnoj), ispod (prodajna cijena manja
od nominalne) i iznad pariteta (prodajna cijena veca od nominalne)

Javni dug s javnim upisom: upis duga prodajom obveznica banci i konzorciju banaka i
prodaja obveznica na berzi drzava moze koristiti radi prikupljanja fin.sredstava, sto zavisi
od razvijenosti fin.trzista, fin. Instrumenata, i stanja na trzistu banaka.

Tehnika javnog duga.

Emitovanje javnog zajma javnim upisom(direktna emisija) predstavlja najjeftiniju i
najdjelotvorniju metodu zaduzivanja

Drzava objavi poziv na upis drzavnih obveznica fizickim i

pravnim licima. Problemi se javljaju u vidu duzeg vremena potrebnog da bi se prikupila sredstva.
Za razliku od direktne emisije obveznica, postoje slucajevi kada jedna ili vise banaka odluci
pojaviti se u ulozi zajamodavca drzavi. Ovaj indirektni nacin emisiji drzavnih vrijednosnih
papira predstavlja kraci put

do sredstava vladi

ali posljedica toga su visoki troskovi i bankarske

provizije. U nekim zemljama drzava do potrebnih sredstava dolazi i emisijom obveznica na
berzi. U vezi s tehnikama javnog duga postoje dvije vrste poslova:

poslovi emisije i amortizacije i otplate javnog kredita,

konverzija javnog kredita

plana razvojnih programa.

Opšti dio budžeta , dakle, sastoji od tri dijela: prihoda, rashoda te dijela koji se naziva računom
financiranja. U računu financiranja iskazuju se primici od financijske imovine i primljeni krediti
i zajmovi te izdaci za financijsku imovinu i za otplatu zajmova i kredita.

Posebni dio budžeta sastoji se od plana rashoda i izdataka budžetskih korisnika raspoređenih u:
tekuće i razvojne programe za tekuću buđžetsku godinu.

10.

Budžet kao instrument ekonomske politike.

Budžetu je važan instrument u vođenju ekonomske politike kroz mjere

– ekonomsko – političkog ,
– socijalno - političkog i
– Razvojnog karaktera.

Država kao nosilac ekonomske politike planira:

–

prihode

, odnosno koliko će novca i na koji način prikupiti u jednoj godini,

–

rashode

, odnosno koliko će novca potrošiti u toj godini i za koje namjene.

11.

Budžetske procedure: navesti i opisati.

Budžet prolazi kroz definisane procedure, i to :

– Faza pripreme ,
– Faza donošenja ,
– Faza izvršenja koja u sebi sadrži i kontrolu naplate i korištenja sredstava.

–

Faza pripreme budžeta

započinje buđžetskom incijativom koja je u nadležnosti službe

odnosno, sektora buđžeta , Ministarstva finansija . Na osnovu smjernica koje donosi
Vlada na prijedlog Ministarstva finansija buđžetskim korisnicima se daju upute o načinu i
elementima izrade prijedloga finansijskog plana.

– Izrada prijedloga fiskalne politike za nadolazeće godine sadržan je u Dokumentu

okvirnog budžeta koji obuhvata nadolazeću godinu, a ponekad i više godina unaprijed. U
principu trogodišnje planiranje postaje obaveza za sve korisnike budžeta i
izvanbudžetskih fondova.

– Ministarstvo finansija dostavlja Vladi projekcije privrednih kretanja i prijedlog fiskalne

politike za narednu godinu.

– Nakon razmatranja od strane vlade prijedlog budžeta se upužuje Parlamentu (Skupštini,

Vijeću) , najkasnije do 1. novembra tekuće godine za slijedeću fiskalnu godinu.

–

U postupku odobravanja budžeta

vodi se rasprava, pri čemu se detaljno analizira vladina

ekonomska i socijalna politika kao i opšte stanje u državi, društveno-političkoj zajednici.

– U principu budžet se donosi unaprijed, prije kalendarskog početka godine za koju se

donosi.

– Ukoliko se budžet ne donese na vrijeme, da bi se obezbijedio kontinuitet u finansiranju,

pristupa se praksi tzv. privremenog finansiranja.

–

Izvršiti budžet

znači prikupiti planirana javna sredstva i utrošiti ih u namjene kako je to u

budžetu planirano. Izvršenje budžeta   povjereno je organima uprave, koji se dijele na
naredbodavce i računopolagače. Naredbodavce, u principu predstavljaju organi uprave
koji   imaju   ovlaštenja   da   upravljaju   državnom   imovinom,   kao   i   pravo   da   raspolažu
sredstvima   u   budžetu.   Računopolagači   imaju   pravo   i   obavezu   da   vrše   funkciju
prikupljanja   sredstava,   izvršavaju   rashode   po   nalogu   naredbodavaca   i   da   rukuju
budžetskim sredstvima.

12.

Sistem obračuna budžeta.

Principi obračuna budžeta (tačnost, istinitost, pouzdanost, sveobuhvatnost, poštivanje
računovodstvenih standarda)

Sistem obračuna se vodi pomoću GLAVNE KNJIGE TREZORA priznavanjem JP i JR
po principu modifikovanog nastanka poslovnog događaja

a. prihodi i primici se priznaju samo u onom periodu kada su mjerljivi i raspoloživi

tj. kada su uplaćeni na račun

b. rashodi i izdaci priznaju se u onom periodu kada je obaveza nastala za plaćanje

13.

Sistem trezora.

Posebnu ulogu u pravljanju budžetom ima trezor ili riznica koja podsredstvom funckije
upravljanja gotovinom i javnim dugom procjenjuje potrebu za zaduživanjem, te na taj način
upravlja likvidnočću i javnim dugom. Institucionalni okvir riznice i trezorskog poslovanja
podrazumjeva uspostavljanje na svim nivoima vlasti: lokalnih zajednica, središnje vlasti i
državne vlasti. Sistem trezora podrazumjeva da svi mogu dati nalog za plaćanje ali samo
odjel trezora može dati odobrenje da se taj nalog obavi. Trezor putem ovog mehanizma
djeluje preventivno na potrošnju. Trezor je odgovoran za: finansijsko planiranje, izvršenje