I. Jambrek, I. IvIca PenIć, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski faktor... 

Zb. Prav. fak. Sveuč. rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008) 

1181

UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA  

U PODUZEĆIMA – LJUDSKI FAKTOR, MOTIVACIJA 

ZAPOSLENIKA KAO NAJBITNIJI ČIMBENICI 

 

USPJEŠNOSTI POSLOVANJA PODUZEĆA

Ines Jambrek, dipl. iur., asistentica 

UDK: 658.3

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

Ur.: 18. lipnja 2008.

Ivan Ivica Penić, dipl. iur. 

Pr.: 12. prosinca 2008.

OVB Allfinanz, Zagreb 

Stručni članak

Autori  u  radu  nastoje  dati  prikaz  koncepta  upravljanja  ljudskim 

potencijalima  u  poduzećima,  interdisciplinarni  karakter  spomenutog 

koncepta  te  općenito  značaj  njegove  sustavne  primjene  u  suvremenim 

poduzećima  kako  bi  se  postigla  što  veća  uspješnost  istih.  Ističu 

prepoznavanje  ljudskog  faktora  kao  najvažnijeg  resursa  u  poduzeću  te 

važnost  motivacije  zaposlenika,  ali  i  menadžera  kao  jednog  od  bitnih 

čimbenika uspješnosti (efektivnosti, efikasnosti i ekonomičnosti). Također 

govore o konfliktima u poduzeću, koliko su oni korisni, odnosno štetni te 

kako ih na vrijeme prepoznati i njima upravljati. naposljetku se spominju 

suvremeni trendovi u upravljanju poduzećem.

Ključne riječi:

 koncept upravljanja ljudskim potencijalima u poduzećima, 

ljudski  faktor,  motivacija,  konflikt,  suvremeni  trendovi 

upravljanja.

1. Uvod

Krajem  20.  i  početkom  21.  stoljeća  svjedoci  smo  pojave  snažnih  izazova 

ekonomskoj  znanosti.  Veliki  napredak  informatičke  tehnologije  te  znanosti  i 

tehnologije uopće, mijenja karakteristike poslovnog okruženja, koje u odnosu na 

šezdesete i sedamdesete godine 20. stoljeća postaje znatno kompleksnije.

U takvoj situaciji turbulentnosti i sve veće složenosti poslovnog okruženja 

dolazi do jake potrebe za aktivnim uključenjem poslovnih subjekata u kreiranju 

promjena, kao i za brzom prilagodbom stalno novim uvjetima. S obzirom na to 

da  kreativnost  i  prilagodljivost  poslovnih  subjekata  presudno  ovisi  o 

sposobnostima,  znanju  i  kreativnosti  zaposlenika,  upravo  ti  aspekti  poslovnih 

sustava izbijaju u prvi plan. Stoga se danas može govoriti o 

novoj ekonomiji

I. Jambrek, I. IvIca PenIć, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski faktor...

1182

 

Zb. Prav. fak. Sveuč. rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008)

ekonomiji  znanja,  ekonomiji  koja  je  globalna  i  koja  je  u  stalnoj  borbi  s 

neizvjesnošću i promjenama.

Bitna pitanja koja se postavljaju u tom kontekstu su: na koje aspekte složenih 

poslovnih sustava treba u novim uvjetima dominantno usmjeriti pozornost, kako 

ih adekvatno informacijski pratiti te kako ih modelirati? 

Zatim, koji su čimbenici ključni za poslovni (gospodarstveni) uspjeh, kako 

tim čimbenicima upravljati te kako ih kontrolirati?

Može  se  opravdano  ustvrditi  da  su  se  na  području  ekonomije  u  posljednje 

vrijeme  pojavili  relativno  brojni  novi  teorijski  pravci  i  modeli  koji  nastoje 

odgovoriti na navedena pitanja. Stoga se nameće nužnost da se isti ispitaju te 

empirijski  provjere  u  skladu  s  adekvatnim  metodama  znanstvenog  pristupa: 

hipotetičko – induktivno – deduktivnim modelom, prema kojem teorijski model 

dobiva  epitet  znanstvenog  u  onoj  mjeri  u  kojoj  se  njegove  postavke  mogu 

operacionalizirati, odnosno svesti na mjerljive varijable i empirijski verificirati.

Spomenuti  hipotetičko  –  induktivno  –  deduktivni  pristup  najvjerojatnije 

pravilno usmjeruje znanstveni rad te otklanja mogućnost pretjeranog spekulativnog 

“lutanja”  u  znanosti  time  što  nastoji  iskustveno  oprobati  i  provjeriti  pojedine 

postavke teorijskih modela. Na taj se način određene pretpostavke empirijskom 

provjerom, u krajnjem slučaju mogu pokazati kao ispravne ili neispravne.

Neke od koncepcija poput koncepcije intelektualnog kapitala, upravo plijene 

pozornost  teoretičara  i  znanstvenika  o  čemu  svjedoče  i  brojne  publikacije 

usmjerene  na  tu  problematiku.  Takva  snažna  potražnja  svjedoči  da  su  te 

koncepcije dotaknule ključnu točku onoga što je u poslovnom (gospodarskom) 

smislu važno, a to je kako biti bolji od drugih i kako uspjeti.

Mnogo je stoljeća trebalo da bi čovjek sam po sebi, njegovanjem njegovih 

sposobnosti,  znanja,  kreativnosti  i  motivacija  bili  prepoznati  kao  glavni  i 

najvažniji čimbenik gospodarske uspješnosti. 

U  listopadu  2004.  godine  u  Sjedinjenim  Američkim  Državama  održana  je 

konferencija  menadžera  ljudskih  potencijala

1

  na  kojoj  je  u  samom  uvodu  u 

konferenciju  predstavljeno  istraživanje  prema  kojem  je  stručnost  i  kredibilitet 

vodstva  te  sposobnost  privlačenja  i  zadržavanja  darovitosti  na  samom  vrhu 

gospodarske politike, dok je udio na tržištu bio tek na šestom mjestu.

2

 Istraživanje 

je pokazalo jedan lanac: kako privlačno mjesto za rad znači i ugodno mjesto za 

kupovinu te time pogodno mjesto za ulaganje.

3

 

  1

 

U radu će se povremeno koristiti naziv “potencijali”, a povremeno “resursi”, ovisno o autoru 

na kojeg se poziva, jer spomenute riječi najčešće imaju isto ili vrlo slično značenje. 

Međutim,  potrebno  je  spomenuti,  da  neki  autori  smatraju  kako  izraz  “ljudski  resursi”  ne  treba 

poistovjećivati  s  terminom  “ljudski  potencijali.”  Izraz  ljudski  resursi  pretpostavljaju  širim  od 

pojma ljudskog kapitala i instrumentalno usmjerenim. Više o tome vidi: Marčetić, G., Upravljanje 

ljudskim potencijalima u javnoj upravi, Doktorska disertacija, Zagreb, 2006., str. 67.

  2

 

Večernji list – poslovni svijet, 27. 10. 2004., str. 36.

  3

  Ibidem, str. 36.

background image

I. Jambrek, I. IvIca PenIć, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski faktor...

1184

 

Zb. Prav. fak. Sveuč. rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008)

2. Razvoj upravljanja ljudskim potencijalima

Isticanje važnosti ljudi za organizacijsku uspješnost te općenito znanstveno 

bavljenje  “ljudskom  stranom”  organizacije  i  upravljanja  nije  novo.

9

  Relativno 

novo je stvarni praktični interes poduzeća i njihova upravljanja (menadžmenta) 

za  ljudske  potencijale  i  njihov  razvoj,  kao  vitalni  interes  ne  samo  razvoja  i 

uspješnosti poslovanja nego i samog opstanka poduzeća.

10

Značaj ljudskih potencijala pokazala su i neka istraživanja provedena u prvoj 

polovini 20. stoljeća, koja su upozorila na važnost gledišta, grupa, motivacija, 

neformalnih odnosa, stila vodstva i drugo. Još ranije, u 18. stoljeću, Adam Smith 

je u svojim djelima isticao važnost obrazovanja pojedinaca za društvo u cjelini. 

U  19.  stoljeću,  Karl  Marx  je  u  analizi  faktora  proizvodnosti  na  prvo  mjesto 

stavio stručnost i umješnost radnika, a svestrani razvoj čovjeka je uz znanje i 

znanost smatrao najbitnijom proizvodnom snagom društva.

Međutim, tek je u novije vrijeme ljudskom faktoru pridana dovoljno veliki 

značaj  te  je  nizom  istraživanja  dokazana  povezanost  između  obrazovanja  i 

gospodarske uspješnosti. Upravo ta povezanost sastavni je i najznačajniji poka­

za telj  važnosti  uloge  “ljudskog  kapitala”  i  investicija  u  njega  pri  ostvarenju 

ciljeva gospodarskog razvoja.

11

 

“Ljudski  kapital”  je  najvažniji  segment  danas  jako  omiljene  koncepcije 

intelektualnog  kapitala

.

12

  Model  intelektualnog  kapitala  postaje  sve  značajniji 

početkom devedesetih godina 20. stoljeća.

13

Model  intelektualnog  kapitala  ima  svoje  korijene  u  teoriji  efikasnosti 

proizvodnih  troškova.  Teorija  efikasnosti  bavi  se  problemima  postojanja 

poduzeća,  razlozima  veće  efikasnosti  poduzeća  u  odnosu  na  tržište,  kao  i 

granicama te nadmoći. Pod pojmom intelektualni kapital ne podrazumijevaju se 

sva  znanja  u  organizaciji,  nego  samo  ona  koja  su  pretvoriva  u  vrijednosti  ili 

služe postizanju konkurentske prednosti, (primjerice znanje vozača kamiona u 

nekom poduzeću nisu intelektualni kapital poduzeća jer ne pridonose stvaranju 

konkurentske prednosti poduzeća).

Svako  poduzeće  ima  na  raspolaganju  različite  mjere,  odnosno  pokazatelje 

intelektualnog kapitala, a intelektualni kapital uključuje stalno praćenje pojedinih 

pokazatelja.

Suvremeni trend tehnološkog razvoja dovodi čovjeka i upravljanje ljudskim 

potencijalima u samo središte poslovne strategije suvremenog poduzeća.

14

  9

 

Ibidem, str. 43.

  10

 

Ibidem, str. 43.

  11

 

Ibidem, str. 44.

  12

 

Ibidem, str. 44.

  13

 

Pulić,  A.,  Upravljanje  intelektualnim  kapitalom;  Ekonomija,  RFIN,  1/97.,  Zagreb,  str. 

89­115.

  14

 

Bahtijarević­Šiber,  F.,  Management ljudskih potencijala, Golden  marketing, Zagreb, 1999,. 

str. 49.­50.

I. Jambrek, I. IvIca PenIć, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski faktor... 

Zb. Prav. fak. Sveuč. rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008) 

1185

Znanje i inovacija postaju temeljni čimbenici opstanka i razvoja organizacije. 

Zahtijeva  se  sve  više  vještina  i  sposobnosti  zaposlenih  –  raznovrsnih  profila, 

visoko obrazovanih stručnjaka u kreiranju, dizajniranju, proizvodnji, marketingu 

i drugo. Težište rada se s fizičke prebacuje na intelektualnu i psihičku energiju 

ljudi. Najvažnije umijeće postaje zadržati kreativne, darovite ljude.

15

3. Definiranje temeljnih pojmova vezanih za upravljanje ljudskim 

potencijalima

Iako  su  faktori  koji  određuju  pojam  upravljanja  ljudskim  potencijalima 

starijeg datuma (iz prve polovine 20. stoljeća) taj se pojam sve više spominje u 

raznim  znanstvenim  i  drugim  publikacijama  najviše  u  proteklih  10  do  15 

godina.

16

 Danas taj pojam ima četiri značenja: prvo, kao znanstvena disciplina; 

drugo,  kao  menadžerska  funkcija;  treće,  kao  posebna  poslovna  funkcija  u 

organizaciji i četvrto, kao specifična filozofija menadžmenta (upravljanja).

17

Upravljanje ljudskim potencijalima kao znanstvena disciplina objašnjava se 

u brojnim knjigama, studijama, člancima i publikacijama koje sve više zadiru u 

tu  problematiku  i  ističu  je  kao  važan  čimbenik  uspješnosti  poslovanja 

poduzeća.

Znanost treba imati sposobnost promatrati, objasniti, predvidjeti i kontrolirati 

predmet  koji  istražuje.

18

  Neke  znanosti  određene  su  sistemom  spoznaja 

temeljenih  na,  primjenom  znanstvenih  metoda,  provjerenim  i  potvrđenim 

hipotezama o odnosima i međudjelovanju varijabli koje spadaju u specifičan i 

samosvojan  predmet  njihova  interesa  i  istraživanja.

19

  Znanost  uključuje: 

hipoteze, načela, koncepcije, metode i teorije.

20

 

Možda  se  neki  teoretičari  ne  bi  složili  da  se  ova  problematika  uvrsti  u 

znanstvenu  kategoriju,  međutim  Bahtijarević­Šiber  argumentira  upravljanje 

ljudskim potencijalima (ULJP) kao znanstvenu disciplinu time što su koncepcije, 

teorije i načela ULJP­a nastali prvotno u okviru drugih znanosti i znanstvenih 

disciplina (prvenstveno psihologije i njezinih primijenjenih disciplina) te da se 

ona  javlja  kao  posebna  znanstvena  disciplina  u  okviru  suvremenog  procesa 

objedinjavanja spoznaja različitih znanosti u nova područja istraživanja. 

Upravljanje ljudskim potencijalima je znanstvena disciplina kod koje se radi 

o sustavu spoznaja konstituiranom od niza podsustava znanja, modela, principa 

i metoda drugih relevantnih disciplina koje su dale značajan doprinos njenom 

razvoju.

21

  Od  tih  znanstvenih  disciplina  kao  najvažnije  mogu  se  istaknuti: 

  15

 

Ibidem, str. 50.

  16

 

Bahtijarević­Šiber F, .op. cit., (bilj. 14), str. 3.

  17

 

Ibidem.

  18

 

Ibidem, str. 4.

  19

  Ibidem.

  20

  Ibidem, str. 5.

  21

  Ibidem, str. 6 .

background image

I. Jambrek, I. IvIca PenIć, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski faktor... 

Zb. Prav. fak. Sveuč. rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008) 

1187

na druge vrste organizacija, primjerice javnog sektora, ali prilagođen s 

obzirom na drugačiju vrstu i karakter organizacija.

5.

  Sociologiji:

  Organizacija,  kao  socijalni  sustav  predstavlja  “društvo  u 

malom”.  Tako  u  razumijevanju  mnogih  oblika  bitnih  za  upravljanje 

ljudskim resursima koriste se spoznaje koje pruža sociologija, primjerice: 

grupe,  ponašanje  pojedinca  u  malim  i  velikim  grupama,  teorije 

socijalizacije i drugo.

6.

  antropologiji:

 Antropologija, kao znanost koja proučava fizičke osobine 

čovjeka,  i  njezine  su  spoznaje  posebno  aktualne  u  zadnje  vrijeme  u 

okviru  usredotočenosti  organizacione  teorije  na  kulturu  organizacije,

23

 

kao jednu od temeljnih determinanti ponašanja u organizaciji.

7.

  andragogiji:

 Obrazovanje odraslih postaje također aktualno, ne samo kao 

obrazovanje, već i kao usavršavanje ili prekvalifikacija, zbog ubrzanih 

promjena i turbulentnosti društva i vremena u kojem živimo. U konceptu 

organizacije koja se stalno razvija, svaki pojedinac, odnosno zaposlenik 

ima  potrebu  za  vlastitim  razvojem  kroz  procese  obrazovanja  i  obuke, 

pri  čemu  se  spoznaje  andragogije  koriste  u  integraciji  individualnog 

obrazovanja u procesu organizacionog učenja i razvoja.

8.

  medicini rada:

 Za ostvarivanje ciljeva bilo koje organizacije potrebni su 

fizički i psihički zdravi ljudi. Utjecaj radne sredine i vanjskih faktora na 

fizičko i psihičko zdravlje ljudi, zaštita na radu i profesionalne bolesti 

predmet  su  medicine  rada,  pa  na  taj  način  predstavljaju  neizostavan 

sadržaj u okviru aktivnosti i pažnje upravljanja ljudskim resursima.

9.

  Pravu:

  Odnosi  poslodavaca  i  zaposlenika  regulirani  su  zakonskim 

propisima  radnog  prava,  pa  na  taj  način  pravo  i  njegove  odredbe 

predstavljaju  polazište  u  mnogim  procesima  kao  što  su  zapošljavanje, 

plaće,  beneficije,  a  naposljetku  i  otpuštanje,  što  je  sve  dio  procesa 

upravljanja ljudskim resursima.

24

Iako  su 

ljudski  resursi

,  kao  pojam,  izazivali  određene  otpore  u  nekim 

državama i kod nekih autora, upravo je prepoznavanje tog oblika 

resursa

 dovelo 

do  spoznaje  da  su  ljudi  kao 

resurs

  najvažniji  za  realizaciju  ciljeva  te  da  se 

upravljanju tog 

resursa

 treba posvetiti osobita pozornost u obliku proučavanja i 

znanstvenih istraživanja.

Mc Court i Eldridge 

definiraju

 upravljanje ljudskim resursima kao “način 

na  koji  organizacije  upravljaju  svojim  osobljem  i  utječu  na  njihov  razvoj  i 

usavršavanje.” 

25

  23

 

Više o organizacijskoj kulturi u javnoj upravi vidi kod: Koprić, I., Organizacijska kultura u 

javnoj upravi, Hrestomatija upravne znanosti, sv.1., Pravni fakultet, Zagreb, 1998., str. 149­189.

  24

 

Pržulj,  Ž.,  Menadžment  ljudskih  resursa,  Institut  za  razvoj  malih  i  srednjih  preduzeća, 

Beograd, 2002., str. 2.

 

25

 

McCourt,  W.,  Eldridge,  D.,  Global  Human  Resource  Management,  UK:  Edward  Elgar, 

Cheltenham, 2003., str. 2.

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti