INTERNACIONALNI UNIVERZITET BRČKO
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJNO INŽENJERSTVO
ZAVRŠNI SEMINARSKI RAD
PREDMET: Upravljanje ponašanjem vozača u saobraćaju
Tema: Ponašanje učesnika u saobraćaju
Profesor: Student:
Brčko, januar 2016
4
1. UČESNICI U SAOBRAĆAJU
Prema uvjetima urbanog življenja, cijela populacija stanovništva određenog područja uključena
je u saobraćaj, kao pješaci ili kao vozači. Zato saobraćajna kultura predstavlja odraz življenja u
takvoj sredini. Saobraćajna kultura stanovništva odraz je opće kulture, s tim da visok stepen
saobraćajne kulture može podrazumijevati nizak stepen ozlijeđenih i poginulih stanovnika.
Nekultura, pa tako i ona saobraćajna, osobna je stvar svakog pojedinca, ali zbog pojedinaca u
saobraćaju nerijetko stradaju nedužni. Čovjek svojim ponašanjem najviše utječe na nastanak
saobraćajnih nezgoda. Prema nekim istraživanjima, 60-70 posto saobraćajnih nezgoda dogodi se
upravo zbog greške čovjeka.
Imajući u vidu dostupne statističke podatke o broju saobraćajnih nesreća na području Bosne i
Hercegovine, a posebno o broju saobraćajnih nesreća s težim ozljedama i poginulima,
upozoravamo da se treba ozbiljnije pozabaviti ovim problemom i što hitnije poduzeti adekvatne
mjere koje bi mogle dovesti do prihvatljivog i kontroliranog sistema sigurnosti u saobraćaju.
Da bi saobraćajna kultura bila na nivou koji zahtijevaju elementi saobraćajne sigurnosti i pravila
saobraćaja neophodno je poduzeti niz aktivnosti koje mogu dugoročno poboljšati stanje u
saobraćaju. Prije svega, potrebno je posebnu pažnju posvetiti educiranju svih učesnika u
saobraćaju na svim nivoima školovanja, a ne samo putem obuke vožnje u autoškolama.
Edukacija bi trebala doprinijeti povećanju saobraćajne kulture, što bi moglo dovesti do
smanjenja stradanja u saobraćaju.
Posebnu pažnju treba posvetiti mladim vozačima i njihovoj edukaciji, jer istraživanja pokazuju
da među nastradalima najviši procent zauzimaju mladi vozači. Uvođenje novih disciplina i
poboljšanje edukacije instruktora vožnje putem obaveznih seminara neophodno je kod rješavanja
ovog problema.
Razvijati svijest ljudi o saobraćajnoj kulturi i humanom ponašanju u saobraćaju koje se odnosi na
pomoć osobama s oštećenjem vida i sluha te na pomoć invalidnim osobama, djeci i starijim
osobama. Dakle, disciplina je okvir u kojem funkcionira saobraćaj. Vozače, pogotovo mlađe,
treba poticati na disciplinirane oblike ponašanja. Na discipliniranju treba raditi, poticati razvoj
moralnog prosuđivanja, vježbati samokontrolu i samodisciplinu, a tek nakon toga to možemo
tražiti i očekivati od drugih učesnika u saobraćaju.
