Upravljanje poslovnim funkcijama malih i srednjih preduzeća
SADRŽAJ:
2

Sam način rada i kooperacija su značajno razvijeni u ovim vrstama preduzeća. Njih
karakteriše visok stepen standardizacije poslova i tehnoloskog procesa. Visok stepen
standardizacije poslovnih funkcija u srednjim preduzecima dovodi do povećane ukupne
fleskibinosti preduzeća. Ovu vrstu preduzeća, kao prethodnu, karakterišu niski fiksni troškovi.
Srednja preduzeća imaju veću moć prilagođavanja potrebama tržišta i drugim spoljnim
faktorima, u odnosu na velika preduzeća.
Većina tranzicionih ekonomija shvata važnost malih i srednjih preduzeća, te se zbog toga
formulišu nacionalne politike prema malim i srednjim preduzećima, prave programi i strategije
razvoja. U zemljama u tranziciji stvaranje sektora za mala i srednja preduzeća je značajan deo
ekonomskih reformi. Nažalost, razvoj ovog sektora umnogome zaostaje zbog nedostatka u
zakonodavstvu i regulativama, te uopšte razumevanja preduzetništva, loše infrastrukture, kao i
nedostatka finansijskih sredstava. Navedene činjenice predstavljaju glavne prepreke u daljem
razvoju malih i srednjih preduzeća.
4
2. POJAM MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA
U savremenoj privredi, posebno u razvijenim zemljama, definisanje pojma malog
preduzeća nije ni malo jednostavno. Ovo je naročito zbog toga, što utvrđivanje da li je jedno
preduzeće malo, srednje ili veliko zavisi od niza faktora koji se uz to razlikuju po zemljama i
sektorima. Zbog toga, ni u zapadnoevropskim, a ni u svetskim razmerama, ne postoji jedinstven
pristup definisanju tog pojma. U najvećem broju zemalja koriste se dva osnovna kriterijuma za
kategorizaciju preduzeća po veličini, a to su:
- broj zaposlenih i
- investirani kapital ili bruto prihod.
Na osnovu ovih kriterijuma svaka zemlja može da definiše šta je to malo, srednje ili
veliko preduzeće u određenim privrednim delatnostima.
Teorija i praksa mnogih zemalja u svetu, različito i najčešće nepotpuno, definišu malo
preduzeće. Ovo je pre svega uslovljeno specifičnostima njihovog društveno-ekonomskog
razvoja, karakterom svojine nad sredstvima za proizvodnju, političkim stavovima i
opredeljenjima kao i postignutim stepenom privredne razvijenosti. Takođe se javljaju i određeni
sinonimi pojma malog preduzeća, a to su: ekonomija malog obima, privredni subjekti malog
obima i sl.
U zapadnoevropskim ekonomijama, recimo u Velikoj Britaniji u mala preduzeća se
ubrajaju sva industrijska preduzeća do 200 zaposlenih, u građevinarstvu do 25 zaposlenih. U
Francuskoj se u mala industrijska preduzeća najčešće ubrajaju ona sa 6 do 50 zaposlenih,
ponekad i do 100 pa čak i 200 zaposlenih, a u srednja od 51 do 500 radnika. U ovoj zemlji se pri
utvrđivanju malog ili srednjeg preduzeća polazi od godišnjeg prihoda. U Austriji ne postoji
jedinstveni pristup definisanju zanatskog, malog i srednjeg preduzeća, ali najčešće je to 40
radnika.
U SAD, mala preduzeća su ona koja zapošljavaju do 500 radnika, izrazito
personalizovana, rukovođena i kontrolisana od strane vlasnika.
Skoro sve zemlje Azije i dalekog istoka su od davnina poznate po tradicionalno
razvijenom zanatstvu i domaćoj radinosti. U Koreji, mala preduzeća su ona u kojima je
zaposleno do 200 radnika sa izuzetkom rudarstva i transporta gde se uzima do 300 radnika i sa
kapitalom oko 112 hiljada USD ili manje.
U Kini se pod malim preduzećima podrazumevaju ona do 100 zaposlenih ili 50 i manje
za trgovinu i druge uslužne delatnosti. Za Indiju je specifično da se umesto pojma malog
preduzeća upotrebljavaju mnogi sinonimi kao što su: seoska privreda, sitna kućna pivreda ili
domaća radinost, a ponegde čak i pojam mala mašina.
5

Kada se ustanove sve mogućnosti, prednosti i mane, počinje se sa izradom biznis plana.
Biznis plan predstavlja najozbiljniji pristup poslu kojim preduzetnik želi da se bavi. Biznis plan
je sredstvo kojim se strategija pretvara u delo. On tačno i do najbanalnije situacije razmatra
poslovanje preduzeća, jer je u njemu uključena poslovna, finansijska i resursna analiza.
Istovremeno plan ukazuje preduzetniku kada je neophodno ubacivanje novca u nove akcije, ima
veliku ulogu u tome da saradnici shvate ulogu i značaj posla kojim se preduzeće bavi, a takođe
preduzetniku daje jasnoću u nastupu prema trećem licu.
Pored navedenih faza i izrade biznis plana, veliku ulogu ako ne i najveću, ima pravni
okvir ili zakon o radu.
Svako malo i srednje preduzeće treba imati stručno lice iz oblasti prava, od poverenja. To
lice je dužno da vodi računa o legalnosti poslovanja, o donošenju pravnih odluka veznih za
posao, zakonskim obavezama koje preduzeće mora da poštuje i ostalim ključnim stvarima
veznim za posao.
Grafikon br. 1: Mala i srednja preduzeća u EU
7
Čine 99,8 odsto od ukupno 19,3 miliona preduzeća i zapošljavaju 66 odsto radno aktivnog stanovništva, i
ostvaruju 54 odsto ukupnog obrta.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti