UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
FAKULTET ZA POSLOVNE I FINANSIJSKE
STUDIJE
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA
:
„Osnove menadžmenta i preduzetništva“
TEMA:
„Upravljanje promjenama“
Student
:
Mentor:
Tamara Savic Doc. dr Mirjana Delić Jović
Broj indeksa:
Banja Luka 2019. Godina
SADRŽAJ:
1. UVOD..........................................................................................................1-2
2. VAŽNOST PROMJENA I TRANSFORMACIJA PREDUZEĆA U
USLOVIMA KRIZE.......................................................................................3
3. ANALIZA STANJA MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA I NJIHOVE
PROMJENE.................................................................................................4-6
4. IZAZOVI MENADŽMENTA U 21.-OM VIJEKU....................................7-9
5. ZAKLJUČAK...............................................................................................10
6. LITERATURA..............................................................................................11
ergonomija, edukologija, andragogija, estetika, ekologija, sociologija, geografija, demografija,
antropologija, medicina rada, matematika, logistika i strategija planiranja. Upravo zbog svih tih
različitih znanosti i znanstvenih disciplina možemo reći da je managment sam po sebi vrlo
specifičan.
Zato se u novije vrijeme za management koristi termin znanstveni management. On opet ima svoje
posebne funkcionalne dijelove s novim specifičnostima - marketing management, personnal
management, tehnologijski, financijski itd.
Management je uvjetovan kulturom, tradicijom, vrijednostima i navikama društva te se i definira
različito. To je hijerarhijski vrh - grupa viših rukovoditelja o kojima ovisi opstanak, razvoj i uspjeh
poduzeća pa nije čudno što je direktor (manager) kao eksponent managementa postao profesija.
U managmentu direktor utvrđuje poslovne ciljeve, pravce i strategiju razvoja, organizira i
usmjerava potencijale, integrira sve raspoložive snage i stvara uvjete za veću proizvodnost i
uspješnost, odlučuje, koordinira, delegira, kontrolira i odgovara za opći trend rasta i razvoja i tako
pridonosi razvoju poduzeća. To su jedni od glavnih razloga što su sve civilizacije i društveni
sustavi pridonijeli veliku važnost upraviteljima i organizatorima poslova.
Poznato je da se odluke o inovacijama ne mogu donositi rutinski ni parcijalno - sve se manje
odlučuje na temelju improvizacije promjena, a sve se više odnose na simulaciju kom-pleksnih
činitelja inovacijskog procesa.
Inovacija je transformacija ideje (invencije) u novi odnosno unaprijeđeni proizvod ili tehnologijski
proces. Inovacijski proces obuhvaća istraživačke, tehničke, organizacijske, upravljačke,
financijske i komercijalne faze, oplemenjene kadrovskom domišljatošću u zaokružene
tehnologijske cjeline.
Proces inovacije ubrzava tehnologijske promjene koje dovode do promjena u strukturi
proizvodnje, zatim do konkurentnosti na tržištu te do povećanja učinkovitosti.
Poduzeća koja nemaju viziju, motivaciju i koja su bez ideje ne mogu opstati u današnjoj
konkurenciji. Stoga poduzeća koja žele uspješno poslovati i koja se žele razvijati moraju u svakom
trenutku biti ofenzivna, defenzivna ili inovatori.
Moguća klasifikacija tehnologijsko-inovativnog razvoja ovisi o intenzitetu znanstveno-
istraživačkih i organizacijsko- aplikativnih funkcija, odnosno odgovarajući model razvoja koji se
kreira na temelju usklađenih tehničkih i tržišnih aspekata uvođenja inovacijskih procesa.
Takav se model temelji na ekskluzivnom pristupu vlastitim i tuđim spoznajama o razvoju.
