1
GLAVA I: RIZIK
Definisanje rizika
Neizvjesnost
predstavlja sumnju prouzrokovanu nedostatkom znanja o budućnosti bez obzira da
li je ona prepoznata od strane svih onih koje može direktno pogoditi.
Nasuprot tome,
izvjesnost
podrazumijeva potpunu informaciju glede budućnosti.
Rizik
predstavlja odsustvo sigurnosti (izvjesnosti) zbog mogućnosti dešavanja nepovoljnog
događaja čiji ishod negativno odstupa od naših nada i očekivanja.
Vjerovatnoća
Vjerovatnoća je numerički izraz očekivanja u pogledu nastupanja određenog događaja. Tri su
osnovna koncepta vjerovatnoće:
klasični,
empirijski i
koncept subjektivne vjerovatnoće.
Prema
klasičnom ili matematičkom konceptu
vjerovatnoća predstavlja količnik između broja
povoljnih ishoda (ishoda koji nas zanimaju) i ukupnog broja ishoda. Ovakva vjerovatnoća
označava se kao a priori vjerovatnoća.
Empirijska (statistička) ili a posteriori vjerovatnoća
predstavlja graničnu vrijednost količnika
između broja povoljnih ishoda i ukupnog broja pokušaja, ako broj pokušaja raste u beskonačnost.
Subjektivna vjerovatnoća
predstavlja stepen uvjerenja koji imamo u ostvarenje datog događaja.
Izvjesnost, neizvjesnost i rizik
U zavisnosti od okolnosti u kojima treba da preduzmemo određenu akciju, odnosno mogućih
reakcija okruženja, razlikujemo:
izvjesne situacije,
neizvjesne situacije i
situacije sa rizikom.
Najjednostavniji slučaj su
izvjesne situacije
kada je poznato kako će reagovati okruženje,
odnosno šta će se desiti ako se preduzme određena akcija.
Kod
neizvjesnih situacija
nemamo dovoljno informacija o strukturi situacije. Najkompleksnija
situacija javlja se u slučajevima kada se ne zna ni koje alternative stoje na raspolaganju i ni
kakva će biti reakcija okruženja.
Kod
situacija sa rizikom
poznate su sve alternative, ali se ne može sa sigurnošću izvršiti
njihovo vrednovanje.
Pored neizvjesnosti, na izbor alternative utiče i sklonost prema riziku. U tom smislu razlikujemo:
sklonost riziku,
ravnodušnost prema riziku i
nesklonost (averzija) prema riziku.
U zavisnosti od viđenja budućeg razvoja situacije, odnosno reakcije okruženja, prilikom izbora
akcije može se primijeniti neki od sljedećih šest kriterijuma:
WALD-ov kriterijum pesimizma,
HURWICZ-ov kriterijum optimizma,
2
SAVAGE-NIEHANS-ov kriterijum minimalnog žaljenja,
BAYES-os kriterijum očekivane vrijednosti plaćanja,
LAPLACE-ov kriterijum maksimalnog prosječnog plaćanja i
HODGES-LEHMANN-ov kriterijum.
WALD-ov kriterijum
pesimizma
karakterističan je za one koji su neskloni riziku. Ovaj
kriterijum kreće od pretpostavke da smo pesimisti tako da ćemo za svaku moguću akciju najprije
utvrditi najlošije rezultate, o onda među tim najlošijim rezultatima izabrati najbolje rješenje.
Ovaj kriterijum označava se kao minimax.
Nasuprot WALD-ovom kriterijumu pesimizma,
HURWICZ-ov kriterijum
optimizma
kreće od
pretpostavke da smo u određenoj mjeri optimisti i smatramo da će okruženje reagovati na, za
nas, najbolji način. Prema ovom kriterijumu, u skladu sa parametrom optimizma
za svaku
moguću akciju treba utvrditi najbolje rezultate, a onda među njima izabrati apsolutno najbolje
rješenje.
Da bismo primijenili
SAVAGE-NIEHANS-ov kriterijum
minimalnog žaljenja
za utvrđivanje
optimalne akcije neophodno je formirati matricu žaljenja. Žaljenje predstavlja „izgubljenu
dobit“, odnosno propuštenu priliku da svojim izborom obezbijedimo najbolji rezultat. Ovaj
kriterijum ustvari podrazumijeva primjenu WALD-ovog kriterijuma pesimizma na matricu
žaljenja koja se može formirati na osnovu matrice plaćanja.
BAYES-ov kriterijum očekivane vrijednosti plaćanja
koristi se u slučaju da nam je poznata
distribucija vjerovatnoća za različite reakcije okruženja. Na osnovu distribucije vjerovatnoća za
različite reakcije okruženja, za svaku akciju utvrđuje se očekivana vrijednost plaćanja i bira
najveća među njima.
Prema
LAPLACE-ovom kriterijumu minimalnog prosječnog plaćanja
polazi se od
pretpostavke da je vjerovatnoća nastupanja svake reakcije okruženja ista. Tako se postupak
utvrđivanja optimalne akcije svodi na utvrđivanje prosječnog plaćanja za svaku akciju.
Prema
HODGES-LAHMANN-ovom kriterijumu
izbor optimalne akcije vrši se na osnovu
parametra optimizma
i distribucije vjerovatnoća za različite reakcije okruženja.
Izvori rizika
Sistematizacija izvora rizika može se izvršiti na sljedeće kategorije:
fizičko okruženje,
socijalno okruženje,
političko okruženje,
zakonsko okruženje,
operacijsko okruženje,
ekonomsko okruženje i
spoznajno okuženje.
Fizičko okruženje
je i osnovni izvor rizika. Primjer su zemljotresi, vjetrovi, poplave i sl.
Socijalno okruženje
vezano je za dejstvo socijalnih faktora kao što su običaji, kultura,
ponašanje, jezik, socijalna struktura stanovništva, institucije i sl.
Dešavanja na našim prostorima najbolji su pokazatelj kako
političko okriženje
može biti izvor
rizika koji je od krucijalne važnosti.
Zakonsko okruženje
može djelovati i pozitivno i negativno na rizike unutar jedne države.
4
Osnovna klasifikacija čistih rizika je na:
lične rizike,
imovinske rizike, i
rizike odgovornosti.
U lične rizike ubrajaju se svi rizici koji pogađaju pojedinca, a najznačajnije su 4 vrste ličnih
rizika:
rizik prerane smrti,
rizik nedovoljnih prihoda tokom starosti,
rizik lošeg zdravstvenog stanja,
rizik nezaposlenosti.
Rizik prerane smrti
predstavlja rizik voditelja porodice koji bi ostavio finansijske obaveze u
pogledu podrške zavisnim članovima porodice, neotplaćene hipoteke, odnosno djeca koja treba
da se obrazuju. Osnovni gubitak kod koji se javlja kod prerane smrti jeste gubitak tzv.
Vrijednosti ljudskog života koja predstavlja sadašnju vrijednost budučih novčanih koristi koje bi
zavisni članovi porodice imali kod umrlog lica.
Rizik nedovoljnih prihoda tokom starosti
vezan je za finansijsku nesigurnost u poznijim
godinama života uslijed prestanka ostvarivanja prihoda kroz rad. Ovaj rizik se naziva i rizikom
dugovječnosti.
Rizik lošeg zdravstvenog osiguranja
uključuje rizik visokih troškova liječenja i rizik prestanka
sposobnosti za zarađivanje. Pojedinac je izložen ovom riziku ukoliko nema adekvatnu zaštitu u
vidu zdravstvenog osiguranja, a pojave se izrazito visoki troškovi liječenja.
Rizik nezaposlenosti
odnosi se na fiansijsku nesigurnost uslijed nezaposlenosti prouzrokovane
tehnoloskim promjenama u ekonomiji, nesavršenošću tržišta rada, sezonskim faktorima i sl.
Imovinski rizici
Ovom riziku izloženi su vlasnici imovine u vidu gubitka i oštećenja imovine. Dvije su vrste
ovoga rizika a to su direktni i indirektni (prosječni).
Direktni
predstavljaju finansijske gubitke
izazvane fizičkim oštećenjem ili krađom imovine, dok
indirektni
predstavljaju finansijske
gubitke indirektno prouzrokovane zbog fizičkog oštećenja ili krađe.
Rizici odgovornosti
Rizici odgovornosti se odnose na gubitke koje pojedinac svojom odgovornošću prouzrokuje
trećem licu. Ova odgovornost može biti propisana zakonom ili ugovorom.
2. Špekulativni rizici
Presudni faktori za donošenje odluke o ulaganju su:
prinos,
rizik.
Prinos ulaganja
Prinos na neki oblik ulaganja u toku određenog perioda predstavlja ostvareni prihod od ulaganja
uvećan za razliku između krajnje i početne cijene ulaganja. On se sastoji iz prihoda koji se
realizuje u toku perioda i kapitalne dobiti koja se ralizuje tek na kraju perioda nakon konverzije u
5
gotovinu. Stavljanjem u odnos prinosa i početne cijene ulaganja dobivamo stopu prinosa za
posmatrani period.
Rizici ulaganja
Poslovni rizik
vezan je za nivo neizvijesnosti u pogledu ostvarivanja prinosa na određeni oblik
ulaganja.
Opasnost da se ulaganje neće moći konvertovati u gotovinu po odgovarajućoj cijeni predstavlja
rizik likvidnosti
.
Rizik finansiranja
vezan je za ulaganje u akcije ili obveznice preduzeća koja koriste dugove za
finansiranje.
Rizik kupovne moći
odnosi se na uticaj mijenjenje nivoa cijena na prinos ulaganja uslijed
inflacije ili deflacije. U uslovima porasta cijena, odnosno inflacije kupovna moć opada, a kod
deflacije kupovna moć raste.
Rizik kamatne stope
odnosi se na opasnost da će promjene u kamatnoj stopi negaivno uticati na
prinos ulaganja.
Tržišni rizik
vezan je za opasnost da će prinos ulaganja opasti zbog dejstva tržišnih faktora koji
su nezavisni od datog oblika ulaganja.
Poreski rizik
odnosi se na opasnost od nepovoljnih promjena u poreskim zakonima u vidu
eliminisanja poreskih oslobođenja, porasta poreskih stopa i ostalo.
Valutni rizik
odnosi se na nepovoljan uticaj promjene deviznih kurseva na prinos ulaganja.
Rizik događaja
uključuje neočekivani događaj koji može imati značajan uticaj na ulaganje, a
može se javljati u raznim formama.
Konflikt prinos-rizik ulaganja
Upravljanje rizicima ulaganja u osnovi se svodi na konflikt između prinosa i rizika za različite
oblike ulaganja. Rizik za pojedini oblik ulaganja u direktnoj je vezi sa njegovim očekivanim
prinosom. Veći rizik implicira i veću stopu mogućeg prinosa i obrnuto. Rizik za određeni oblik
ulaganja sastoji se iz diverzificirana i nedierzificirane komponente.
Diverzificirani rizik
odnosi
se na slučajne i nekontrolisane događaje koji pogađaju samo određeni oblik ulaganja i nisu
posljedica opštih tržišnih kretanja, kao što je štrajk preduzeća.
Nediverzificirani rizik
odnosi se
na opasnost kao što su rat, inflacija i politički događaji koji utiču na sve oblike ulaganja.
Mjerenje prinosa i rizika ulaganja
Racionalan donosilac odluke zainteresovan je za one oblike ulaganja kod kojih prinos u
potpunosti pokriva rizik ulaganja. Prinos koji u potpunosti pokriva rizik ulaganja predstavlja
zahtijevani prinos jer ga ostvaritelj mora zaraditi ulaganjem. Zahtijevani prinos predstavlja sumu
tri komponente:
prinos koji bi se mogao zaraditi u uslovima izvijesnosti ( bez rizika ),
očekivanog iznosa potrebnog za pokriče efekata inflacije ( prema očekavanoj prosječnoj
stopi inflacije u budućnosti ), i
iznosa potrebnog za pokriće rizika.
Suma prve dvije komponente predstavlja rizik oslobođen prinos, a on se obično izražava
relativnom mjerom. Rizik ulaganja možemo definisati kao mogućnost da će ostvareni prinos od
ulaganja odstupati od očekivanog. Što je ovo odstupanje veće to je veći i rizik ulaganja.
