Upravljanje rizicima

UNIVERZITET „EDUCONS“

SREMSKA KAMENICA

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

SREMSKA KAMENICA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

EKONOMIKA OSIGURANJA

NA TEMU:

Upravljanje rizicima

Mentor: Student:

Prof.dr. Jova Miloradić Jelena Đuričić

E30/15

Sremska Kamenica,14.12.2015.godine

SADRŽAJ:

UVOD

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………..…

1. Rizik kao osnovni činilac osiguranja

…………………………………………………………………………….……

2. Pojam i značaj upravljanja rizicima kao naučne discipline

……………………………………….…..

3. Definisanje procesa upravljanja rizicima

……………………………………………………………………….….

3.1.

Identifikacija

rizika

………………………………………………………………………………………………………...

3.2.

Ocena dejstva

rizika

…………………………………………………………………………………………………….…..

3.3.

Odabir tehnika upravljanja rizicima i njihova

primena

……………………………………….…...

3.4.

Praćenje rezultata I preispitivanje

rešenja

…………………………………………………………………...

4. Dostignuća u primeni procesa upravljanju rizicima

………………………………………………………...

5. Mesto osiguranja u procesu upravljanju rizicima

……………………………………………………………..

ZAKLJUČAK

………………………………………………………………………………………………………………………………………...

LITERATURA

……………………………………………………………………………………………………………………………………….

nego nauka, koje često prkosi preciznoj analizi. Preduzetnik bi trebao tražiti stručnu pomoć
od osiguravajućeg agenta, koji može oblikovati program upravljanja rizikom.

Upravljanje rizicima predstavlja jednu od suštinskih pretpostavki savremenog

poslovanja   u   mnogim   delatnostima.   Preduzeća,   ustanove,   porodice,   pojedinci   –   svi   su
izloženi mogućnostima nastanka šteta od prirodnih nepogoda, najrazličitijih nezgoda, bolesti,
smrti   i   tako   dalje.   Upravljanje   rizicima   je   veština,   odnosno   nauka   koja   predupređuje
dešavanje   gubitaka,   odnosno   omogućava   da   se   što   lakše   savladaju   njihove   ekonomske
posledice.

Nastanak profesionalnog upravljanja rizicima vezuje se uglavnom za šezdesete godine

prošlog veka, premda njegovi začeci vuku poreklo mnogo godina unazad. Od samog početka
ova nauka usko je povezana sa osiguranjem i koristi ga kao osnovni vid finansijske zaštite od
rizika. To znači da se upravljanje rizicima i osiguranje nikako ne mogu poistovećivati, ali su
izuzetno tesno povezani. Iz dostupnih izvora može se jasno zaključiti kako ne postoji
opšteprihvaćeno tumačenje pojma upravljanje rizicima.

Takođe, nije ujednačena ni širina značenja ovoga pojma – da li su u pitanju i pojedinci

i preduzeća koji upravljaju rizicima, ili samo ovo drugo. Bez obzira što se nalazi
mnogobrojnih istraživanja mogu uopšteno primeniti, njihovo težište je, uglavnom, ipak na
preduzećima i drugim organizacijama gde su otvorena pitanja iz ove oblasti daleko izraženija,
a posledice ostvarivanja opasnosti daleko teže.

1. Rizik kao osnovni činilac osiguranja

Reč rizik

se često povezuje sa osiguranjem. Postoji mnogo definicija rizika. Rizik se

može definisati kao varijacija u mogućim ishodima događaja, zasnovana na šansi. Odnosno,
što je veći broj različitih ishoda događaja, veći je i rizik. Drugo objašnjenje ovog koncepta je:
što je veća varijacija oko prosiječnog očekivanog gubitka, veći je i rizik. U osiguranju, reč
rizik se povezuje sa izloženošću gubicima.

Stepen rizika je mera tačnosti predviđanja mogućeg ishoda zasnovanog na šansi.

Dakle, što je veća preciznost predviđanja mogućeg ishoda događaja, manji je stepen rizika i
obrnuto, što je teže predvideti ishod događaja, veći je stepen rizika. Na primeru iz osiguranja
ovo možemo predstaviti ukoliko posmatramo 5000 stambenih kuća koje treba da se osiguraju
od požara. Postoji ukupno 5001 mogući ishod događaja, od kojih je jedan, mogućnost da se
požar i ne dogodi. Međutim, ukoliko raspolažemo sa nekim informacijama o ovim kućama,
kao na primer, da su sve kuće mlađe od pet godina, da su u dobrom stanju i da u krugu od 5
km od svake kuće se nalazi vatrogasna stanica, možemo suziti dijapazon predviđanja.

Odnosno, rizik je u ovom slučaju smanjen sa ovim informacijama. Ukoliko znamo, na

osnovu statistika iz prošlosti, da je oko 1 % prosečne grupe domova sa sličnim
karakteristikama izgorelo, možemo napraviti još tačnija predviđanja. Dodatne informacije još
više smanjuju nivo rizika. Obzirom da osiguravajuća društva raspolažu sa tačnim statistikama
o ostvarenim gubicima u prošlosti, ona mogu tačnije predvideti broj gubitaka i ukupan iznos
količine novčanih sredstava potrebnih za pokriće gubitaka koji će se desiti u budućnosti. Iz
ovoga se može zaključiti da operacije u sistemu osiguranja uvećavaju tačnost u predviđanju
gubitaka, odnosno, osiguranje smanjuje rizik.

Definicija rizika kao neizvesnost u vezi ostvarivanja mogućeg gubitka je korisna zato

što pomaže u objašnjenju zašto ljudi kupuju osiguranje.

Ukoliko neka osoba na primer ne

osigura svoju kuću od požara, ona će biti nesigurna u vezi sa tim da li će morati da plati za
gubitak od požara u svom domu. Ona je nesigurna jer ne zna unapred da li će njena kuća
izgoreti ukoliko se desi požar i koliki će biti gubitak. Jednom kada kupi osiguranje od požara,
ona postaje sigurna da neće morati da plati ukoliko požar zahvati njen dom. Osiguravajuće
društvo će umesto nje platiti za ove gubitke.

Miloradić Jova “

Tehnologija osiguranja

”,PARTENON, Beograd, 2010. God17str.