UPRAVNO PRAVO
IZVORI
:
1. Zakon o općem upravnom postupku
2. Zakon o upravnom sporu
3. Zakon o sustavu državne uprave itd.
UPRAVNI POSTUPAK
Upravni postupak je
skup pravnih pravila kojima je uređen način postupanja tijela državne
uprave (i drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima) kada ta tijela primjenom
materijalnih pravnih propisa na konkretan društveni odnos, donose svoje upravne akte
kojima rješavaju o pravima i obvezama određenih subjekata.
NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA
1) Načelo supsidijarnosti
Znači da se
u onim upravnim područjima u kojima je zakonom propisan poseban
postupak
postupa po odredbama tog zakona, a
supsidijarno se primjenjuju
odredbe
Zakona o općem upravnom postupku.
2) Načelo zakonitosti
Načelo zakonitosti je
osnovno načelo
našeg pravnog sustava. Načelo zakonitosti znači da
tijela državne uprave
i
druge pravne osobe
, koje postupaju u upravnim stvarima,
rješavaju na temelju zakona
i
drugih propisa državnih tijela
,
općih akata
ustanova.
Načelo zakonitosti dolazi do izražaja i u slučajevima kad je tijelo ovlašteno da rješava prema
slobodnoj ocjeni. U takvom slučaju rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja
danih zakonom i u skladu sa ciljem u kojem je ovlaštenje dano.
3) Načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa
Znači da su
tijela koja rješavaju
u upravnim stvarima
dužna
pri vođenju postupka i
rješavanju
omogućiti
strankama
da što lakše zaštite i ostvare svoja prava
, vodeći pri
tome računa da ostvarivanje njihovih prava
ne bude na štetu prava drugih osoba
ni
u
suprotnosti sa zakonskim utvrđenim javnim interesom
.
Kada
službena osoba
, s obzirom na postojeće činjenično stanje sazna ili
ocjeni da
određena fizička ili pravna osoba imaju osnovu za ostvarenje nekog prava
,
treba da ih
upozori na to
. Ako se na temelju zakona strankama
nalažu kakve obveze
, prema njima će
primjenjivati one
mjere koje su za njih povoljnije
,
ako se takvim mjerama postiže svrha
zakona
.
4) Načelo efikasnosti
Načelo efikasnosti
propisuje dužnost tijela
državne uprave da kad rješavaju u upravnim
stvarima,
osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa
građana, trgovačkih društava,
ustanova i drugih pravnih osoba.
5) Načelo materijalne istine
Znači da se u postupku
mora utvrditi pravo stanje stvari
i u tom cilju moraju se
utvrditi
sve činjenice
koje su od važnosti
za donošenje zakonitoga i pravilnog rješenja
.
Dakle, ističe se
potreba da postupak
koji prethodi donošenju rješenja
bude proveden na
način
koji će
osigurati da činjenice prikupljene
u toj fazi
budu takve
da se na njihovoj
podlozi
može utvrditi pravo stanje stvari
. Greška u činjeničnom stanju predstavlja
poseban slučaj nezakonitosti.
6) Načelo saslušanja stranke
Načelo saslušanja stranke znači da se
stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni
o
činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja,
uz iznimku
da se
rješenje
može donijeti i bez prethodnog izjašnjenja
stranke samo u slučajevima
kada je
to zakonom dopušteno
.
Stranka
ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku
i radi ostvarenja cilja postupka,
davati potrebne podatke
i
braniti svoja prava
.
7) Načelo slobodne ocjene dokaza
Koje će činjenice uzeti kao dokazane
odlučuje ovlaštena službena osoba
po svojem
uvjerenju, na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno
i
svih dokaza
zajedno
, te na temelju
rezultata cjelokupnog postupka
.
Pored slobodne ocjene dokaza postoji još i
vezana ili zakonska ocjena dokaza
prema
kojoj je
zakonska norma ta koja dozvoljava pojedina dokazna sredstva
i koja tim
sredstvima priznaje dokaznu snagu.
8) Načelo samostalnosti u rješavanju
Znači da
tijelo
vodi upravni postupak
i
donosi rješenje
samostalo
u
okviru ovlaštenja
danih zakonom drugim propisima ili općim aktima.
Ovlaštena
službena osoba tijela
nadležnoga za vođenje postupka
samostalno utvrđuje
činjenice i okolnosti
, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti
primjenjuje propise
odnosno opće akte na konkretni slučaj.
9) Načelo prava na žalbu
Načelo prava na žalbu jedno je od
ustavnih načela
.
Tako se određuje da
protiv rješenja donesenog u prvom stupnju
stranka ima pravo
žalbe
.
Samo se
zakonom
može propisati da
u pojedinim upravnim stvarima
žalba nije
dopuštena
, i to
ako je na drugi način osigurana zaštita prava
i zakonitosti.
Stranka može
, pod uvjetima propisanim zakonom,
uložiti žalbu i
kad prvostupanjsko
tijelo nije u određenom roku donijelo rješenje
o njenom zahtjevu.
Ako nema tijela uprave drugog stupnja
, žalba protiv prostupanjskog rješenja može se
izjaviti
samo kad je to zakonom predviđeno
.
Protiv rješenja donesenog u drugom stupnju žalba nije dopuštena.
2
Posebni postupak
:
za pojedina upravna područja
neka pitanja
se
mogu posebnim
zakonom urediti
drugačije nego što su uređena ZUP-om. Primjeri posebnih postupaka su
osobito u
carinskim
,
deviznim
i
poreznim
stvarima. U upravnim oblastima za koje je
zakonom propisan poseban postupak
postupa se po odredbama tog zakona
, a
ZUP se
primjenjuje supsidijarno
.
NADLEŽNOST ZA VOĐENJE UPRAVNOG POSTUPKA
Zbog karaktera ZUP-a, kao općeg propisa
, njime se
pitanja nadležnosti za postupanje u
upravnim stvarima primarno ne utvrđuju
, već se pitanja stvarne i mjesne nadležnosti
utvrđuju primarno posebnim materijalnim propisima
.
STVARNA NADLEŽNOST
U svezi s stvarnom nadležnošću
ZUP sadrži načelnu odredbu
prema kojoj se stvarna
nadležnost za rješavanje u upravnom postupku
određuje po propisima kojima se
određuje upravno područje
ili
kojima se određuje nadležnost pojedinih tijela
.
Ako u
tim propisima nije određena stvarna nadležnost
, nadležna će biti
tijela koja obavljaju
poslove opće uprave
.
Npr. Zakonom o sustavu državne uprave propisano je da poslove državne uprave u prvom
stupnju obavljaju županijsku uredi, odnosno gradski uredi Grada Zagreba, ako posebnim
zakonom nije što drugo određeno.
MJESNA NADLEŽNOST
Pravilo je da se mjesna nadležnost određuje prema propisima o organizaciji pojedinih tijela.
U tim okvirima mjesna nadležnost, određuje se na slijedeći način:
1.
u stvarima koje se odnose na
nekretninu
– prema
mjestu gdje se ona nalazi
2.
u starima koje se odnose na
djelatnost nekog državnog tijela
- prema
mjestu njihova
sjedišta
;
3.
u stvarima koje se odnose na
vođenje radnje ili na profesionalnu djelatnost
-
prema
sjedištu radnje
, odnosno
mjestu gdje se djelatnost obavlja
;
4.
u ostalim stvarima
- prema
prebivalištu stranke
.
Kad ima više stranaka
, nadležnost
se određuje
prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen
.
Ako stranka nema
prebivalište u RH
nadležnost se određuje prema mjestu njenog
boravišta
, a ako
nema boravišta – prema mjestu njenog
posljednjeg prebivališta
odnosno boravišta
u RH.
5.
ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na jedan od opisanih načina
, onda se
određuje
prema mjestu gdje je nastao povod
za vođenje postupka.
4
6.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov
ili u kojima je povod za vođenje
postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna nadležnost određuje se prema
matičnoj luci broda
odnosno
matičnom pristaništu zrakoplova
.
Ako bi prema ovim odredbama bila istovremeno mjesno nadležna dva ili više tijela
,
nadležno je ono tijelo koje je prvo pokrenulo postupak
, ono
zadržava nadležnost
i kad
u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bilo mjesno nadležno drugo tijelo.
MICANJE NADLEŽNOSTI (delegacija nadležnosti)
Nijedno tijelo
ne može preuzeti određenu upravnu stvar iz nadležnosti drugog tijela
i
samo je riješiti,
osim ako je to zakonom predviđeno
i pod uvjetima propisanim tim
zakonom.
Stvarna i mjesna nadležnost
ne mogu se mijenjati
dogovorom stranaka
, dogovorom
tijela i stranaka
, ni
dogovorom tijela
, osim ako je zakonom drugačije određeno
(prorogacija nadležnosti nije dopuštena osim ako zakonom nije drukčije propisano).
Svako tijelo
pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka
na svoju stvarnu i mjesnu
nadležnost.
PROSTORNO OGRANIČENJE NADLEŽNOSTI
U pravilu, svako
tijelo
obavlja
slu
ž bene
radnju
u granicama
svog
podru
č ja
.
Iznimno
, ako
postoji
opasnost zbog odgode
, a službenu bi radnju trebalo izvršiti izvan granica područja
tijela,
tijelo može izvršiti radnju i izvan granica
svojeg područja. On je dužan o tome
odmah obavijestiti tijelo
na čijem je području tu radnju poduzeo.
SUKOB NADLEŽNOSTI
Sukob nadležnosti
nastaje kao posljedica različitog tumačenja normi
o nadležnosti.
Može biti :
Pozitivan sukob
potoji kad
više tijela smatra da su nadležna
za postupanje.
Negativan sukob
postoji kad
više tijela otklanja nadležnost
u određenoj upravnoj stvari.
ZUP sadrži detaljne
odredbe o rješavanju sukoba nadležnosti
:
1.
sukob nadležnosti između
tijela državne uprave
rješava
Vlada RH
ako je sukob
nadležnosti nastao na razini RH, odnosno
poglavarstvo jedinice lokalne
samouprave
, ako je sukob nastao na njihovom području
2.
sukob nadležnosti između
tijela državne uprave istog upravnog područja
ali raznih
razina rješava nadležno
ministarstvo
,
3. sukob nadležnosti između
tijela državne uprave i izvršnih tijela
rješava
Vlada
. Sukob
nadležnosti između
Vlade i ministarstva
i drugih tijela državne uprave rješava
Hr.sabor
4.
sukob nadležnosti između
tijela državne uprave i drugih pravnih osoba s javnim
ovlastima
rješava
Vlada RH
,
5
O
izuzeću službene osobe
tijela
odlučuje
čelnik tijela
,
o izuzeću čelnika tijela
nadležno
izvršno tijelo
.
O
izuzeću člana kolegijalnog tijela
, odlučuje
predsjednik kolegijalnog tijela
, a
o njegovu
izuzeću
, odgovarajuće
izvršno tijelo
.
O
izuzeću ravnatelja pravne osobe
odlučuje
tijelo određeno statutom/općim aktom
.
PRAVNA POMOĆ
Radi
ostvarenja načela ekonomičnosti
ZUP je predvidio mogućnost da
tijelo nadležno za
rješavanje
u upravnoj stvari
može obavljanje pojedine radnje u postupku povjeriti
odgovarajuće drugom tijelu ovlaštenom
za obavljanje takve radnje ( i izvan granica svoga
djelokruga)
Državna tijela, ustanove i druge pravne osobe s javnim ovlastima za rješavanje u upravnim
stvarima,
dužni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoć
u upravnom postupku. Ta se
pomoć traži posebnom molbom –
zamolnicom -
zamoljeno tijelo
dužno je postupiti po
zamolnici
u granicama svojeg područja djelokruga, bez odgode, a najkasnije
u roku od 30
dana
od dana primitka molbe.
Pravna pomoć za izvršenje pojedinih radnji u postupku
može se tražiti od sudova
samo u
okviru posebnih propisa – dostava spisa, ali
samo ako se time ne ometa sudski postupak
.
Za pravnu
pomoć u odnosu s inozemnim tijelima
primjenjuju se
odredbe međunarodnih
ugovora,
a ako tih nema primjenjuje se
načelo uzajamnosti
. Domaća tijela pružaju pravnu
pomoć inozemnim tijelima na način predviđen u domaćem zakonu.
STRANKA I NJEZINO ZASTUPANJE
Stranka može biti :
·
osoba
na čiji zahtjev je pokrenut
postupak (
aktivna stranka
)
·
osoba
protiv koje se vodi
postupak (
pasivna stranka
), ili
·
osoba koja
radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati
u
postupku (
uzgredna stranka ili intervenijent
).
Stranka u upravnom postupku može biti
svaka fizička
i
pravna osoba
.
Državna tijela
,
podružnice
trgovačkih društava,
naselje
,
grupa osoba
koji nemaju
svojstvo pravne osobe mogu biti stranke
ako mogu biti nosioci prava i obveza o
kojima se rješava
u upravnom postupku.
Stranka može biti i
sindikat
,
državni odvjetnik
i
pučki pravobranitelj
.
SVOJSTVA STRANKE
Da bi neka osoba mogla biti stranka u postupku ona mora imati
·
stranačku sposobnost
- sposobnost biti
nosilac prava i obveza
·
procesnu sposobnost
- sposobnost
samostalnog obavljanja radnji
u postupku
·
stranačku legitimaciju - postojanje
izvjesne veze s predmetom
o kojem se rješava
7
