1
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
Upravno i prekršajno pravo
,,Pokretanje,tok i završetak prvostepenog upravnog postupka”
MENTOR STUDENT
Prof. Dragan Golijan
Pale,jun,2016. godine
2
SADRŽAJ……………………………………………………………..2
1.UVOD ...................................................................................................3
2.POKRETANJE PRVOSTEPENOG UPRAVNOG POSTUPKA ……4
2.1. POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA ……………………...5
2.1.1.Skraćeni postupak …………………………………………………………………..
6
2.2.Usmena rasprava ………………………………………………………………
7
3.DOKAZIVANJE U PRVOSTEPENOM UPRAVNOM POSTUPKU.8
3.1.Isprave I uvjerenja
……………………………………………………..9
3.2.Svjedoci
……………………………………………………………..10
3.3.Izjava stranaka ………………………………………………………………
11
3.4.Vještaci I tumači …………………………………………………………….
11
3.5. Uviđaj ………………………………………………………………………
12
3.6.Obezbjeđivanje dokaza …………………………………………………….
14
4.RJEŠENJE U PRVOSTEPENO UPRAVNOM POSTUPKU ……..14
4.1.Oblik I sastavni dijelovi rješenj
………………………………………..14
4.2.Vrste rješenja ………………………………………………………………..
15
4.3. Rok za izdavanje rješenja…………………………………………………...
16
4.4.Ispravljanje grešaka …………………………………………………………
17
5.ZAKLJUČAK
LITERATURA……..………………………………………………..18
4
2. POKRETANJE PRVOSTEPENOG UPRAVNOG POSTUPKA
Tri elementa čine potpun odgovor na pitanje o pokretanju postupka: ko pokreće postupak,na čiju
se inicijativu postupak pokreće I kako se pokreće.
Upravni postupak se uvijek pokreće na inicijativu nadležnog organa,odnosno imaoca javnog
ovlašćenja,što znači da postupak ne može bilo ko drugi pokrenuti.Zato se kaže da pokretanje
postupka u punoj mjeri karakteriše načelo oficijelnosti.
Inicijativa za pokretanje postupka može poticati od samog organa koji će pokrenuti I voditi
postupak od stranke.U prvom slučaju imamo postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, a u
drugom postupak koji se pokreće povodom zahtjeva stranke.
Pokretanje postupka po službenoj dužnosti jeste parvo I dužnost organa uprave I postoji u dva
različita slučaja:
1. Kada je to određeno zakonom ili drugim propisom
2. Kada utvrdi ili sazna da postupak,s obzirom na postojeće činjenično stanje,treba pokrenuti radi
zaštite javnog interesa.
U prvom slučaju,zakon je precizirao situacije u kojima se mora pokrenuti upravni postupak po
službenoj dužnosti I uprava se tada,po automatizmu stavlja u pokret.U drugom slučaju uprava
pokreće postupak na osnovu procjene da je to potrebno činiti radi zaštite javnog interesa.Tu
procjenu ona vrši na temelju saznanja određenog činjeničnog stanja ,koje iskazuje potrebu za
njenom akcijom.Saznanje može biti rezultat njenog uvida ili da je poteklo iz obavještenja koja su
joj dali građani I organizacije,odnosno iz upozorenja od strane drugih državnih organa.
Postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti ima za cilj da utvrdi neku obavezu strankama ili
da im ukine ili umanji neko parvo,a rjeđe se vodi u interesu stranke.
_______________________________________
1
Bogoljub Milosavljević,
Upravno parvo
,J.P. Službeni glasnik,Beograd 2008. Str 265.
5
Povodom zahtjeva stranke pokreće se postupak ustvarima u kojima je to predviđeno zakonom ili
kada to iz same prirode stvari proizilazi.Zahtjev stranke je tada neophodan I bez njega se
postupak ne može pokrenuti,a void se s ciljem priznanja nekog prava,ukidanja ili umanjenja neke
njene oaveze.Ako povodom zahtjeva stranke organ nadje da nema uslova za pokretanje
postupka,donijeće zaključak o odbacivanju zahtjeva na koji se može izjaviti posebna žalba.
Postupak se pokreće neformalno I smatra se pokrenutim čim organ preduzme ma koju od radnji s
ciljem vodjenja postupka.Posebnim propisima može biti predviđeno da se postupak pokreće na
formalan način I tada se donosi zaključak o pokretanju postupka.Poseban način pokretanja
postupka predstavlja slučaj kada se postupak pokreće prema većem broju nepoznatih ili
unaprijed neodredivih lica,a radi se o bitno istom zahtjevu prema svima njima.Tada se postupak
pokreće putem javnog saopštavanja.Za pokretanje postupka vezana je I mogućnost spajanja više
upravnih stvari u jedan postupak,koja služi ekonomičnosti postupka.U tako spojenim stvarima
svaka stranka ima parvo da istupa samostalno odnosno da preduzima procesne radnje,da stavlja
prijedloge I slično.
2.1.Postupak do donošenja rješenja
Pošto je postupak pokrenut u njemu se preduzimaju radnje usmjerene ka pripremanju podloge za
donošenje rješenja.Tu podlogu čini činjenično stanje koje će zatim biti podvedeno pod
materijalni propis da bi se formulisalo pojedinačno pravno pravilo ponašanja u
rješenju.Činjenično stanje nije ništa drugo no skup svih pravno relevantnih obilježja jednog
slučaja.Put do utvrdjivanja činjeničnog stanja može se odvijati na dva načina : kao skraćeni
postupak I kao poseban ispitni postupak. U posebnom ispitnom postupku izvode se dokazi radi
utvrđivanja činjeničnog stanja I održava se usmena rasprava.U ovoj fazi postupka može se naići
na prethodno pitanje koje treba raspraviti prije donošenja rješenja.Iz cjeline koju čini ova faza
postupka izdvojeno je u posebo pitanje dokazivanje,pa se ovdje obrađuju skraćeni
postupak,obilježja posebnog ispitnog postupka,usmena rasprava I prethodno pitanje.
