www.nasciturus.com

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

UPRAVNO PRAVO

SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

UPRAVNO PRAVO

ODREĐIVANJE POJMA UPRAVE

NASTANAK I RAZVOJ UPRAVNOG PRAVA I ZNANOSTI UPRAVNOG PRAVA

ODNOS UPRAVNOG PRAVA PREMA DRUGIM PRAVNIM GRANAMA

PODVOĐENJE UPRAVE POD PRAVO I NAĈELO ZAKONITOSTI UPRAVE

PRAVNA VRELA (IZVORI) UPRAVNOG PRAVA

KONTROLA NAD UPRAVOM

ODGOVORNOST ZA ŠTETU

OSOBNI STATUS – GRAĐANSKA STANJA

DRŢAVLJANSTVO

14. ODNOSI DRŢAVNE UPRAVE

17. UPRAVNI AKT

18. UPRAVNI POSTUPAK

19. UPRAVNI SPOR

20. PREKRŠAJI

21. UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARI

22. UPRAVNOPRAVNA OGRANIĈENJA VLASNIŠTVA

Prof. Pusić je takoĊer razlikovao 2 znaĉenja uprave: uprava kao upravna organizacija i uprava kao
upravljanje.

Danas se pojam drţ. uprave ograniĉava na upravu u uţem smislu; uprava se definira kao skup drţ. tijela
koja su pozitivnim normama odreĊena kao upravna, ĉija se djelatnost posebno oĉituje u neposrednoj
provedbi zakona, rješavanju u upravnim stvarima, provedbi upravnog nadzora, obavljanju materijalnih
radnji, obavljanju dr. upravnih i struĉnih poslova koji su joj stavljeni u nadleţnost.

I.P. Pojam uprave u zakonodavstvu (prema Zakonu o sustavu drţ.uprave)

Pojam uprave u zakonodavstvu

Pod upravom u zakonskim tekstovima oznaĉavaju se odreĊeni organizacijski oblici, vrsta tijela koja
obavljaju izvjesne funkcije. Ustav RH govori o drţ. upravi. Sadrţi odredbe o Vladi RH kao tijelu koje
obavlja izvršnu vlast.

Zakon o sustavu drţ. uprave utvrĊuje tijela drţ. uprave:
1. ministarstva,

2. središnji drţavni uredi Vlade RH,
3. drţ. upravne organizacije,
4. uredi drţ. uprave u ţupanijama.
Za obavljanje odreĊenih poslova drţ. uprave iz nadleţnosti središnjih tijela drţ. uprave mogu se u ţupaniji,
gradu i općini osnivati podruĉne jedinice.
Za obavljanje odreĊenih poslova drţ. uprave iz nadleţnosti ureda drţ. uprave u jedinicama podruĉne
(regionalne) samouprave mogu se u gradu, tj. općini osnivati ispostave.
Zakon o lokalnoj i podruĉnoj samoupravi propisuje da se za obavljanje poslova iz samoupravnog
djelokruga jedinica lokalne i podruĉne samouprave, te poslova drţ. uprave prenesenih na te jedinice
ustrojavaju upravni odjeli i sluţbe.
Poslovi drţ. uprave su:
1. neposredna provedba zakona,
2. donošenje propisa za njihovu provedbu,
3. obavljanje upravnog nadzora,
4. dr. upravni i struĉni poslovi.
Poslovi drţ. uprave ureĊuju se zakonom.

I.P. Objasniti institut javne sluţbe (vrsta pojma javna sluţba, naĉela na kojima poĉiva voĊenje javne sluţbe,
naĉin na koji se neka sluţba proglašava javnom sluţbom)

Javna služba

Pojam javna sluţba nastao je krajem 19. st. u praksi francuskog Drţavnog savjeta, koji javnu sluţbu
oznaĉava kao “aktivnost uprave prema naĉelima javnog prava”. Prema Duguitu, koji je formirao posebnu
tzv. školu javne sluţbe, “ĉitava drţava je skup javnih sluţbi” (njezini sljedbenici: Jeze, Bonnard, Rolland).
Kao osnovni element u sadrţaju javne sluţbe uzima se zadovoljenje općeg interesa.

2 pojma javne sluţbe:
a) formalni pojam javne sluţbe polazi od nositelja javne sluţbe; bitno je da javnu sluţbu obavlja neka
javnopravna osoba.
b) materijalni pojam javne sluţbe teţište stavlja na prirodu sluţbe, tj. sadrţaj njezine djelatnosti. Bitno je da
odreĊena sluţba ima posebnu vaţnost za ostvarenje odreĊenih interesa društvene zajednice, pa da joj se
prizna karakter javne sluţbe.

Vaţno je pitanje tko daje nekoj sluţbi karakter javne, zbog ĉega i na koji naĉin se neka sluţba proglašava
javnom?
OdreĊenoj djelatnosti karakter javne sluţbe priznaje društvena zajednica i to prvenstveno zbog shvaćanja
izuzetne vaţnosti što ta sluţba i njezino normalno obavljanje imaju za opći interes. Tu je najĉešće
odluĉujući element opće koristi.

Naĉela javne sluţbe:
a) Naĉelo kontinuiteta = sluţba mora funkcionirati neprekidno
b) Naĉelo prilagodljivosti = sluţba se mora prilagoĊavati promjenljivim potrebama javnog prava
c) Naĉelo primata = javne sluţbe u odnosu na privatnu iz ĉega proizlazi njezin diferencijalni pravni reţim
d) Naĉelo nemerkantilnosti = financijski moment ne smije biti odluĉan, tj. javna sluţba se ne smije osnivati
radi stjecanja koristi.

Karakter javne sluţbe podjeljuje se općim aktom, rjeĊe pravnom normom (PN).
Postojanje javne sluţbe uvjetuju 2 elementa:
1. djelatnost koja mora biti prijeko potrebna za zadovoljenje općih društvenih potreba i
2. PN koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu sluţbu dajući joj poseban društveni tretman

I.P. Razjasnite kako se pojam javne sluţbe odreĊuje u zakonodavstvu

Pojam javne sluţbe u zakonodavstvu

Pojam javne sluţbe široko je prisutan i u zakonskim tekstovima. Posebno se široko tim pojmom koristio
bivši jug. zakonodavac proglašavajući u vremenu od 1952.

u ex Yu. ĉitav niz djelatnosti proglašen javnim

sluţbama, ali bez preciznih kriterija pomoću kojih bi se mogao utvrditi njihov pravni reţim.
Nakon 1963. pojam javnih sluţbi zamijenjen je pojmom radna organizacija.
Ustavima iz 1974. uveden je pojam djelatnosti, tj. poslovi od posebnog društvenog interesa.
Ustav RH iz 1990. ponovno uvodi pojam javnih sluţbi. MeĊutim, Ustav je prepustio zakonu da pobliţe
definira ustrojstvo i funkcioniranje ovih sluţbi.
Ustav sadrţi samo 2 odredbe izravno vezane za javne sluţbe:
1. svaki graĊanin ima pravo pod jednakim uvjetima biti primljen u javnu sluţbu,
2. zakonom se moţe ograniĉiti pravo na štrajk u javnim sluţbama.
Posebni zakoni definiraju pojedine djelatnosti kao javnu sluţbu i utvrĊujući ujedno bitne elemente njezinog
ustrojstva i djelovanja. Npr:
a) Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi,
b) Zakon o visokim uĉilištima,
c) Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
Najveći broj javnih sluţbi u matererijalnom smislu ostvaruje se kroz organizacijski oblik ustanove.

I.P. Objasni pojam i vrste ustanova

Ustanove

Ustanova kao institucija ima 2 izraza:
1. organizacijski izraz ustanove izraţen je organizacijskim oblikom stvorenim radi ostvarivanja sadrţaja
funkcije zbog koje se ustanova osniva, npr. škole, fakulteti, bolnice i dr.
2. sadrţajni (funkcionalni) ustanove izraţen je ukupnošću djelatnosti koje ustanova preko ustrojenog
organizacijskog oblika ostvaruje, npr. djelatnosti odgoja, znanosti, zdravstva i dr.
Razlikujemo:
1. samostalne i nesamostalne ustanove – ovisno o tome ima li javna ustanova znaĉenje pravne osobe;
2. obvezne i fakultativne sluţbe – ovisno o obveznosti njihovog korištenja;
3. naplatnu i besplatnu sluţbu.
Pojam javne ustanove najĉešće se veţe uz materijalni pojam javne sluţbe.

Naĉela za obavljanje djelatnosti ustanova

1. naĉelo samostalnosti – ustanove svoju djelatnost obavljaju samostalno, a ograniĉavanje njezine
samostalnosti moguće je iskljuĉivo na temelju zakona;

Tijela ustanove:
1. UPRAVNO VIJEĆE

–

upravlja ustanovom. Njegov se sastav, naĉin imenovanja, tj. izbora ĉlanova i

trajanje mandata, te naĉin donošenja odluka utvrĊuju zakonom, tj. aktom o osnivanju i statutom.
2. RAVNATELJ – voditelj ustanove kojeg na osnovi javnog natjeĉaja imenuje upravno vijeće. On
organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u
ime i za raĉun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i dr. drţavnim tijelima,
pravnim osobama s javnim ovlastima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove.
3. Ustanova moţe imati i STRUĈNO VIJEĆE ili dr. kolegijalni organ koji će odluĉivati o struĉnim
pitanjima rada ustanove u sklopu nadleţnosti utvrĊenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove.

Opći akti ustanove su statut i dr. opći akti koji moraju biti u skladu sa zakonom, aktom o osnivanju i
statutom ustanove. Te akte donosi, u pravilu, upravno vijeće i oni ne mogu imati povratno djelovanje.
NADZOR nad zakonitošću rada ustanove i njezinih općih akata obavlja nadleţno ministarstvo ako
zakonom nije odreĊeno da nadzor obavlja dr. tijelo drţ. uprave.

I.P. Posebni pravni status javnih ustanova (Tko i kako upravlja?)
I.P. Javne ustanove (tko ih osniva, postupak osnivanja)

Posebni pravni status javnih ustanova

Posebni pravni reţim javnih ustanova ogleda se u sljedećem:
1. Javna ustanova se OSNIVA za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti ustanova ako je zakonom
odreĊeno da se ona obavlja kao javna sluţba; uvijek kad posebni zakon propisuje da se odreĊena djelatnost
obavlja kao javna sluţba, za tu se djelatnost nuţno osniva javna ustanova. Ali ona se moţe osnovati i za
obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije odreĊena kao javna sluţba, ako se one obavljaju na
naĉin i pod uvjetima koji su propisani za javnu sluţbu.
2. OSNIVAĈI javnih ustanova su gotovo uvijek javnopravna tijela. Mogu je osnovati: RH, te jedinica
lokalne i podruĉne samouprave (općina, grad, ţupanija i grad Zagreb). Fiziĉke i pravne osobe mogu bi
osnovati javnu ustanovu samo ako je to zakonom izriĉito dopušteno.
Osnivaĉ javne ustanove je duţan od ministarstva nadleţnog za nadzor nad obavljanjem djelatnosti za koju
se javna ustanova osniva, zatraţiti ocjenu sukladnosti odluke, sporazuma, tj. ugovora o osnivanju sa
zakonom. Nadleţno ministarstvo duţno je donijeti i dostaviti rješenje o ocjeni sukladnosti u roku od 2 mj.
od dana predaje urednog zahtjeva (u suprotnom se smatra da je sukladan zakonu). Protiv rješenja kojim se
utvrĊuje da odluka, sporazum, tj. ugovor o osnivanju nije sukladan zakonu, osnivaĉ moţe pokrenuti upravni
spor.
3. Javna ustanova moţe dobiti JAVNE OVLASTI. Rijeĉ je o obliku delegacije nadleţnosti s drţ. tijela na
pravne osobe izvan sustava drţ. tijela (u ovom sluĉaju javne ustanove).
Zakon o ustanovama je glede podjeljivanja javna ovlasti javnim ustanovama definirao 2 stvari:
a) pravnu osnovu (izvor) javne ovlasti – to su zakon, tj. na temelju zakona donesena odluka predstavniĉkog
tijela jedinice lokalne i podruĉne samouprave, i
b) sadrţaj javne ovlasti – to je prava da se općim aktima ureĊuju odreĊeni odnosi, da se rješava u pojedinim
upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti odreĊenih subjekta, te eventualno pravu na
obavljanje dr. javnih ovlasti.
Duţnosti javne ustanove kojoj je povjereno izvršavanje javnih ovlasti:
1. Mora obavljati javne ovlasti samo pod uvjetima, na naĉin i u postupku odreĊenom zakonom.
2. Pri rješavanju u pojedinaĉnim upravnim stvarima mora primjenjivati Zakon o općem upravnom postupku
(ZUP).
3. Rad javnih ustanova s javnim ovlastima je javan, a javnost se moţe iskljuĉiti samo u sluĉajevima
odreĊenim zakonom.
4. Glede upravnog nadzora vrijede opća pravila iz Zakona o sustavu drţ. uprave. Tijela drţ. uprave koja
provode upravni nadzor imaju prema javnoj ustanovi, u dijelu nadleţnosti koju ostvaruju na temelju javnih
ovlasti široka ovlaštenja, a osobito:
a) zahtijevati izvješća, podatke i dr. obavijesti o obavljanju poslova drţ. uprave,
b) raspraviti stanje izvršavanja poslova drţ. uprave i predloţiti mjere koje se moraju poduzeti radi izvršenja
tih poslova,
c) pokrenuti postupak za utvrĊivanje odgovornosti odgovarajućih sluţbenika, tj. namještenika,