Sadržaj
1.
UVOD ................................................................................................................................. 2
2.
ŽALBA ............................................................................................................................... 3
2.1.
Svrha (predmet) žalbe.................................................................................................. 3
2.2.
Karakteristike žalbe ..................................................................................................... 3
2.3.
Sadržaj žalbe................................................................................................................ 4
2.4.
Predaja žalbe................................................................................................................ 4
2.5.
Odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbe ...................................................... 5
2.6.
Pogrešna uputa o pravnom lijeku ................................................................................ 5
2.7.
Postupak i ovlasti prvostupanjskog tijela povodom žalbe – čl . 113. ZUP-a .............. 6
2.8.
Postupanje drugostupanjskog tijela u povodu žalbe .................................................... 6
a)
Odbijanje žalbe ............................................................................................................ 7
b)
Poništavanje rješenja ................................................................................................... 8
c)
Izmjena rješenja ........................................................................................................... 9
2.9.
Žalbeni postupak kad prvostupanjsko tijelo nije riješilo u roku.................................. 9
2.10. Drugostupanjsko rješenje .......................................................................................... 10
3.
PRIGOVOR ...................................................................................................................... 11
4.
ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 12
5.
POPIS LITERATURE ...................................................................................................... 13
2
1. UVOD
Upravni je postupak skup sustavno normiranih radnji koje poduzimaju javnopravna tijela koja
na propisani i autoritaran način odlučuju o pojedinčevim pravima i obvezama povodom neke
upravne stvari. Time se ne bave samo sudovi, već tijela državne uprave, druga državna tijela,
tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave kao i pravne osobe s javnim ovlastima, u
okviru zakonom utvrđenog djelokruga. Upravna stvar predstavlja svaku stvar u kojoj
javnopravno tijelo, u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili interesima pravnih i
fizičkih osoba ili drugih stranaka, kao i svaka druga stvar koja je zakonom određena kao
upravna.
1
Odlučivanje o upravnoj stvari završava donošenjem rješenja, pravnog akta kojem je prethodio
opisani postupak i koji kao takav predstavlja izraz autoriteta i snage državne vlasti prema
pojedincu. Međutim, takvo rješenje ne mora za stranku biti povoljno, zbog čega se ona može
poslužiti jednim od najvažnijih procesnopravnih instrumenata za zaštitu svojih prava i pravnih
interesa – pravnim lijekovima.
Pravni lijekovi, odnosno pravo žalbe kao najpoznatiji oblik pravnog lijeka, sadržano je i u
samom Ustavu Republike Hrvatske (čl. 18.)
2
, a u Zakonu o općem upravnom postupku NN
47/09 (u daljnjem tekstu ZUP) uzdignuto na je na rang načela. Tako je u čl. 12. spomenutog
zakona propisano pravo stranke na pravni lijek, protiv prvostupanjskog rješenja u vidu žalbe,
odnosno prigovora (protiv postupanja javnopravnog tijela) te pokretanja upravnog spora
protiv drugostupanjske odluke kao i onda kad protiv prvostupanjskog rješenja žalba nije
dopuštena.
Ovim radom prikazat će se sustav redovnih pravnih lijekova u upravnom postupku, njihov
sadržaj, oblik, daljnje postupanje javnopravnih tijela povodom njihova podnošenja te ostale
bitne karakteristike. Zamišljeni koncept jest slijediti odredbe zakona kojim je ova materija
najpotpunije uređena, nadopunjujući ih ostalim činjenicama i komentarima u svrhu što lakšeg
razumijevanja i usvajanja tih važnih instituta, bez čijeg bi postojanja svako pojedinčevo pravo
i interes nepovratno bili u rukama državne vlasti, a pravni sustav u svojoj općedruštvenoj
svrsi izgubio svaki smisao.
1
Čl. 2. ZUP-a
2
To pravo može samo iznimno biti isključeno u zakonom određenim slučajevima te uz osiguranu drugu pravnu
zaštitu
4
2.3. Sadržaj žalbe
Kao i svaki službeni podnesak, i žalba treba sadržavati određeni minimum podataka kako bi
nadležno tijelo moglo prema njoj pravilno postupiti. Članak 71. ZUP-a određuje kako
podnesak mora biti razumljiv, on mora sadržavati naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje,
naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime stranke, odnosno osobe koja je
ovlaštena za zastupanje stranke te adresu. Od podnositelja žalbe traži se da u njoj navede
rješenje koje se pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo te razloge zbog
kojih je nezadovoljan donesenim rješenjem, s time da nije dužan žalbu posebno obrazlagati.
Međutim, ukoliko stranka u žalbi navede i iznese nove činjenice i dokaze, dužna je obrazložiti
zašto iste nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka. Ako u tom slučaju, u postupku
sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, svakoj stranci se dostavlja prijepis
žalbe te rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima – čl. 108. ZUP-a.
2.4. Predaja žalbe
Žalba se, prema čl. 110. ZUP-a predaje prvostupanjskom tijelu, na način koji je propisan za
predaju podneska, dakle neposrednom predajom tijelu, dostavom u obliku elektroničke
isprave sukladno zakonu, slanjem putem pošte ili usmenom izjavom na zapisnik. Ako stranka
žalbu preda neposredno drugostupanjskom tijelu, ono je dužno, bez odgode, proslijediti je
prvostupanjskom tijelu, s time da se žalba koja je predana u roku izravno drugostupanjskom
tijelu smatra pravodobnom. Važnost predaje žalbe prvostupanjskom tijelu, bilo neposredno od
stranke, bilo od strane prvostupanjskog tijela leži ne samo u činjenici što prvostupanjsko tijelo
može poduzeti određene radnje prema žalbi odnosno prema svom rješenju, već i zato što je
moguće da prvostupanjsko tijelo krene s izvršavanjem rješenja ako mu nije poznato da je
žalba izjavljena.
3
Zanimljiva je odredba st. 2. čl. 110. ZUP-a prema kojoj stranka ima pravo
žalbu predati izravno drugostupanjskom tijelu u slučaju tzv. šutnje uprave, odnosno
nedonošenja rješenja u propisanom roku koji iznosi 30, odnosno 60 dana od dana podnošenja
urednog zahtjeva – čl. 101. st. 1. i 2. ZUP-a, o čemu detaljnije u nastavku ovog rada.
Valja razlikovati predaju i izjavljivanje žalbe; naime žalba se kako je objašnjeno predaje
prvostupanjskom tijelu, ali izjavljuje drugostupanjskom.
3
Borković, Ivo; UPRAVNO PRAVO; Narodne novine d.d., Zagreb 2002.; cit. t. 568
