Urbanisticko planiranje
1
URBANISTIČKO PLANIRANJE:
PROJEKAT KOTOR
SEMINARSKI RAD
2
SADRŽAJ
Stranica
2. POJAM I KARAKTERISTIKE URBANIZMA.......................................3
2.2.UTICAJNI FAKTORI I NJIHOVA ULOGA U URBANIZMU..............................5
Čimbenici i zbivanja u urbanizmu..................................................................6
3. URBANIZAM I STANOVANJE................................................................7
Prednosti i nedostaci velikih gradova.............................................................7
Koncepcija širenja gradova i novih naselja...................................................8
3.2.STANOVANJE I STAMBENO NASELJE................................................................9
4. PROJEKAT: GRAD KOTOR.....................................................................10
4.2.KARAKTERISTIKE STANOVANJA.....................................................................12
Utjecaj na saobraćajnu i uličnu mrežu.........................................................12
5.1. PROBLEM SNABDJEVANJA NASELJA VODOM.............................................14
5.2. INDUSTRIJSKA FUNKCIJA GRADA..................................................................15
5.3. ZAŠTITA OKOLINE U GRADOVIMA.................................................................15

4
2. POJAM I KARAKTERISTIKE URBANIZMA
Riječ ''urbanizam'' je nastala između 1910. godine i 1915. godine
. Urbanizam se definiše
planiranjem, projektovanjem, izgradnjom i uređenjem naselja u tehničkom, estetskom,
ekonomskom, društvenom i pravnom pogledu u prostornom smislu. ''Urbanizam je
interdispciplinarna djelatnost što ne isključuje njegovu specijalnost u smislu zasebne struke i
nauke. Pogrešno ga je shvatati kao paralelnu saradnju različitih disciplina već bolje kao
''multidisciplinarnu'' jedinstvenu djelatnost rođenu iz konvergencije različitih disciplina prema
gradu kao predmetu zanimanja“
Prostorno planiranje je djelatnost srodna urbanističkom planiranju te obuhvata veće
teritorijalne cjeline sa ciljem prostornog usklađenja svih aktivnosti i procesa te održavanja i
razvijanja povoljnih uslova za život i rad ljudi na određenom prostoru. Prostorne planove
možemo obuhvatiti ovim vrstama: opštinski prostorni plan, prostorni plan zajednice, opštine
ili regionalni prostorni plan, republički prostorni plan i prostorni plan za područje posebne
namjene. U područja posebne namjene spadaju prirodni rezervat, turistička ili rekreacijska
zona i industrijsko vangradsko područje.
Riječ urbanist izvedena je iz riječi ''urbanizam''. Popularna je iako spada u novije riječi jer
njeno porijeklo potiče iz 1915. godine
. ''Urbanist je profesionalni izrađivač planova za
naselja i prostore teritorija''
.
Urbanizacija
(kojoj ime dolazi od
urbus
, latinske riječi urbus "grad"
) je naziv kojim se
označava prirodni ili mehanički prirast stanovništva u gradskim područjima, širenje gradskih
područja, odnosno transformacija pretežno seoskih karakteristika nekog područja u gradsko.
Proces urbanizacije je započeo sa samim počecima civilizacije i stvaranja gradova, ali se
intenzivirao tek nakon industrijske revolucije, odnosno korištenja novih tehnologija u
poljoprivredi koje su smanjile potrebu za ljudskom radnom snagom, te ekspanzije uslužnog
sektora u ekonomiji.
2.1.
ISTORIJSKI PREGLED
Razvoj gradova kroz istoriju je međusobno vezan sa prirodnim uslovima, kao i razvojem
kulture i društva. Nova shvatanja pri rješavanju urbanističkih problema traže i nove planove
uređenja gradova i stambenih naselja. Kroz istorijska zbivanja dijelovi grada nestaju ili
potpuno mijenjaju svoj oblik. Iz tog razloga bitno je izučavanje istorijskih naselja, koja se
moraju uskladiti s društveno političkim prilikama, kako bi njihova komponenta pozitivno
uticala na njihovo oblikovanje.
Marinović-Uzelac, A.: Naselja, gradovi, prostori, Tehnička knjiga, Zagreb, Zagreb, 1986., str.13.
Ibidem
Ibidem
Ibidem, str.59.
Ibidem, str.60.
5
Razvoj naselja i prva stvaranja urbanog života kao rodovske zajednice, dokumentuju svoje
postojanje arheološkim otkrićima praistorijskog doba. Paleolitsko doba predstavlja prve
pokušaje udruživanja ljudi u društvenoj zajednici. U ovom najranijem dobu ljudske zajednice,
ljudi su se od nevremena i nepogoda sklanjali u pećine i prirodne zaklone. Razvojem ljudske
zajednice stvaraju se prvobitna skloništa te stambene zgrade u obliku amfiteatra, visokih do
pet spratovaa. Ova naselja su po planu svoje izgradnje pravilna sa mrežom ortogonalnih ulica.
U starovjekovnom društvu, na Dalekom Istoku stvorene su velike metropole, hramovi,
akropole i monumenti ogromnih razmjera, kao odraz moći i sile u urbanizmu. Gradovi starog
Egipta i njihova planski osnovana prigradska naselja mogu se smatrati najstarijim urbanim
stambenim jedinicama. Egipatski gradovi nisu izgrađivani prema pripremljenim planovima,
iako su neki od njih građeni planski sa određenim funkcijama i izraženom podjelom na
dijelove grada prema sociološkoj strukturi stanovništva. Prema arheološkim istraživanjima,
ovi gradovi su imali pravilne i široke ulice. Babilon je planski izgrađeni grad. Imao je oblik
izlomljenog pravougaonika sa devet gradskih vrata. Svaka vrata su označavala početak pravih
ulica koja su djelila grad na kvadratna polja
U klasičnom starom vijeku za razliku od starovjekovnih gradova, gradovi Grčke su
umjerene veličine, a na svom ograničenom prostoru sadrže mali broj stanovnika. Gradovi su
se isticali smišljenim planom i vanjskim oblikovanjem. Strogo pravougaone mreže ulica
prilagođavaju se terenu, a gradovi po značaju postaju centri ekonomskog i kulturnog života. U
gradu je dominantno mjesto pripadalo trgu, smještenom u središtu grada ili uz luku. Ulice
grčkog grada bile su relativno široke. Dok se grčki gradovi po kompoziciji u izvjesnoj mjeri
prilagođavaju reljefu terena i prirodnim posebnostima, gradovi Rimljana su geometrijski
pravilni i pravougaonog sistema. Ulice su relativno uske te su tekle radijalno od vrata prema
centru. Tokom stoljeća razvio se monumentalni ansambl trgova koji se mogu i danas vidjeti
.
U Srednjem vijeku karakteristična je nepravilnost gradskog plana, lijepo prilagođeni oblici
terena te velika prostorna stisnutost unutar zidina. Gradovi su pravilni i geometrijski
ortogonalnog sastava ulica. Renesansa (15. - 16.vi.)
donosi nova shvatanja o urbanizmu.
Kompozicija gradova mijenja strukturu od nepravilnih malih trgova u pravilne trgove sa
zgradama jednake visine. Ističe se tip palate ogromnih razmjera i crkvenih kupola bez opšteg
urbanističkog plana grada. Barok (17. - 18.vi.)
je na području urbanizma ostavio značajna
ostvarenja. Urbanizam baroka stvorio je orginalne monumentalne trgove koji su i danas u
funkciji. Odstupa od ortogonalnosti uređajnih osnova, uvođenjem kružnih ili krivih linija kao
i trgova u obliku zvijezda.
U industrijskom dobu (od polovine 18. vijeka do danas)
funkcionalni oblici kao npr. kružni saobraćajni trg. Po prvi put se javljaju urbanizovane regije,
velike gustoće gradova. U centrima se dižu sve više i više zgrade pretežno poslovne namjene.
Izgradnja potpuno novih gradova i sada ne zaostaje za prošlim razdobljima. Nailazimo i na
negativne aspekte to jest nekontrolisani razvitak urbanih regija, neobično visok postotak
gradnje bez uredne dokumentacije i dozvole. Moderni urbanizam dao je i vrlo mnogo
visokovrijednih ostvarenja širom svijeta.
Mirković, B., Osnove urbanizma, Građevinska knjiga, Beograd, 1972., str 23.
Ibidem, str.24.
Ibidem, str.25.
Ibidem, str.25.
Ibidem, str.28.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti