Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Odsjek: Pedagogija-psihologija
Predmet: Razvojna psihologija I
Profesorica: Tamara Efendić-Spahić
Asistentica: Melisa Hasić
Usporedba Froidove i Eriksonove teorije ličnosti
(esej)
1
Tuzla, 2011.god. Studentica:Mirnesa
Mijoč
Froidova koncepcija u kojoj on smatra da je čovjek nesvjesno biće koje nema
mogućnosti slobodnog odlučivanja, koje putpuno determinirano i koje ne može
vladati ni samim sobom razlikuje se od tradicionalnih shvatanja čovjeka koja
čovjeka smatraju svjesnim bićem sa slobodnom voljom, mogučnošću
slobodnog odlučivanja i neovisno o svemu drugome. Ono što je bitno
napomenuti na početku za Froida je njegova poznata psihoanaliza čija osnova
se temelji na razumjevanju pojedinca gdje se otkrivaju njegove pokretačke
snage i determinante njegovog ponašanja, te koja omogućava otkrivanje
složenosti ljudske ličnosti i složenost snaga koje regulišu to ponašanje, a sve
ovo je doprinijelo razvoju Froidove psihodinamičke teorije ličnosti koja je po
svojim karakteristikama idiografička, orijentisana na idividialne razlike i na
cjelokupnu ličnost i ponašanje. Froidova teorija je vrlo kompleksna i
univerzalna, a što je neka teorija složenija i univerzalnija, to je potreban veći
metodološki napor da bi se mogla znansteno ispitati, a Froid se zalaže za to da
psihoanaliza treba biti znanstvena disciplina, i da je zbog toga nužna
znansvena verifikacija. Froid je nastojao da teoriju zasnuje na znanosti, a ne
na filozofiji, te je poricao bilo kakvu vezu između psihoanalize i filozofije, a
psihoanalizu svrstava u red znanosti i posmatra je kao jednu od grana
psihologije. Sigmund Froid zastupa mišljenje da je čovjek nesvjesno biće, koje
je na neki način stranac samome sebi i ne može sebe nikada upoznati, ako mu
drugi u tome ne pomognu. Sve ono što je važno u psihoanalizi nalazi se u
nesvjesnom dijelu ličnosti, a nesvjesno je temelj psihoanalitičkog tumačenja
2
