Ustavni sud
SADRŽAJ
II USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
............................................................................................3
V Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
............................................................................................15

2
I Povjest Ustavnog suda BiH
Gledano sa povijesnog stajališta i problema tranzicije socijalističkih zemalja, Bosna i
Hercegovina je jedan od rijetkih primjera koji se mogu naći u povijesti ustavnih sudova,
budući je bivša Jugoslavija jedina zemlja koja je još u socijalističkom režimu imala sustav
ustavnih sudova. Prvi Ustavni sud u bivšoj Jugoslaviji je utemeljen još 1963. godine, i to je
ujedno i polazna točka povijesti ustavnog sudstva u ovoj zemlji.
strukturi, osim Ustavnog suda na saveznoj razini, šest republika, pa čak i dvije autonomne
pokrajine – Kosovo i Vojvodina, su također imale svoje ustavne sudove prije disolucije bivše
SFRJ.
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine konstituiran po prvi put 15. veljače 1964. godine na
temelju Ustava iz 1963. godine, a zadržan je i kasnijim Ustavom iz 1974. godine. Ovaj je
Ustavni sud u prvom redu imao ovlasti u apstraktnoj normativnoj kontroli, kao što je
odlučivanje o suglasju (republičkih) zakona s Ustavom i o ustavnosti i zakonitosti drugih
propisa i općih i samoupravnih akata, te rješenje sporova među Republikom i drugim
društveno-političkim zajednicama, kao i sukoba ovlasti među sudovima i tijelima društveno-
političkih zajednica. Zakonom o Ustavnom sudu su bila regulirana pitanja organiziranja,
ovlasti i postupka pred ovim Ustavnim sudom.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Ustavni_sud_Bosne_i_Hercegovine (2.5.2014.)
3
II USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Pod pojmom ustavno sudstvo u širem smislu riječi podrazumijevamo sudsku vlast koja
ima zadatak da štiti provođenje ustava. Kada se kaže „provođenje ustava”, misli se na bilo
koji odnos na koji ustav djeluje: između državnih organa, između različitih administrativno-
teritorijalnih razine (nivoa) vlasti, između države i pojedinca itd. Ustavno sudstvo u užem
smislu podrazumijeva postojanje posebnog suda čija je nadležnost da ispituje usaglašenost
zakona sa ustavom.
Ta usklađenost podrazumijeva kako materijalnu usklađenost (sadržajnu),
tako i formalnu usklađenost, tj. da li je zakon donesen u skladu sa propisanim procedurama i
da li su ga donijeli ovlašteni organi.
Pravnu državu je nemoguće zamisliti bez ustavnog sudstva.
principa pravne države je princip ustavnosti, znači, jedinstvo i harmoničnost pravnog sustava
u skladu sa ustavom (normativno-hijerarhijska usklađenost). Kada ne bi postojalo tijelo koje
bi institucionalno štitilo princip ustavnosti, i pravna država bi bila znatno ugroženija.
Ustavno sudstvo je specifična vlast. S jedne strane, ustavni sudovi imaju nadležnosti da
se miješaju u druge vlasti: da kontrolišu konačne odluke redovnih sudova, upravnu vlast i
upravno sudstvo u smislu ustavnosti, da stavljaju van snage protivustavne zakone, rješavaju
sporove između različitih razina (nivoa) vlasti itd. S druge strane, odluke ustavnih sudova se
često veoma jako reflektuju na političku stvarnost u državi. Naime, odluke ustavnih sudova ne
predstavljaju konkretizaciju zakona koji detaljno normira pojedine životne odnose, kao što je
to slučaj kod redovnih sudova, već one oblikuju političke odnose uređene ustavom. Zbog toga
nam se često čini da ustavno sudstvo odlučuje, ustvari, na osnovu „zamagljenog političkog
prava” i donosi odluke koje vode ka „politizaciji sudstva”, što je suprotno biću sudske vlasti.
Taj osjećaj je intenzivniji nego kod bilo kojeg drugog suda, jer ustavni sudovi odlučuju na
osnovu interpretacije široko postavljenih i često nedefinisanih ustavnih standarda. Zbog te
kombinacije nadležnosti i karaktera odluka, često se govori da je ustavno sudstvo četvrta
vlast. Ipak, to nije točno. Ustavno sudstvo pripada sudskoj vlasti. To logično proizlazi i iz
samog naziva „ustavno sudstvo”. Dalje, ustavno-sudska kontrola je pravna kontrola. Odluke
ustavnih sudova su sudske odluke, donesene na osnovu pravnih normi, a ne političkog prava,
kojima se odlučuje u pravnim pitanjima.
Međutim, upravo ta njegova specifična uloga nalaže ustavnom sudstvu da primjenjuje
princip sudske samokontrole (eng. judicial self-restraint). To znači da ustavno sudstvo mora
paziti na princip podjele vlasti i ne zloupotrebljavati svoja ovlaštenja tako što će se miješati u
nadležnosti, prije svega, zakonodavne, ali i egzekutivne i upravne vlasti. Prema tome, ustavno
sudstvo mora podržavati političke odluke zakonodavca, ili diskreciju egzekutivne i upravne
vlasti datu zakonom, ukoliko se time može naći opravdanje u tumačenju ustava.
Povjesno gledano, ideja o kontroli ustavnosti potiče iz mišljenja Saveznog vrhovnog
suda SAD u Odluci Marburi protiv Medisona (eng. Marbury v. Madison; 1 Cranch 137/1803)
iz 1803. godine. U toj odluci glavni sudija Maršal (Chief Justice Marshall) prvi put je stavio
van upotrebe jedan zakon koji je bio suprotan Ustavu SAD sa obrazloženjem da sud mora
Öhlinger, Theo, Verfassungsrecht, 8., überarbeitete Auflage, Facultas Verlags- und Buchhandels AG (izd.),Beč,
2009, str. 453.
Grabenwarter, Christoph, Verfassung und Informationsgesellschaft, u: Österreichische Juristenvereinigung
(izd.), Grundrechte und Informationsgesellschaft, 2009., str. 269.
Schmitt, Carl, Die Hüter der Verfassung, Mohr (izd.), Tübingen, 1931., str 22.

5
Institucija Ustavnog suda je utemeljena člankom VI Ustava, kojim se osim ovlasti
uređuju i organizacijski ustroj i procedure, te konačnost i obveznost odluka. Definirajući
normativne preduvjete za ulazak u demokratski politički sustav i modificirajući unutarnju
strukturu države, Ustav je na ovaj način inovirao ustavni položaj Ustavnog suda i učinio ga
kompatibilnim standardima ustavnog sudstva – istodobno i kao neovisnog čuvara ustava i kao
institucijskog garanta za zaštitu ljudskih prava i sloboda utemeljenih ne samo popisom u
članku II Ustava, već i instrumentima Aneksa i Ustava Bosne i Hercegovine.
http://198.171.237.35/court/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=1&Itemid=(2.5.2014.god)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti