USTAVNO PRAVO- ZA USMENI:

1. UVODNE NAPOMENE

Politika

dolazi od grčkog pojma koji označava grad kao prostorni oblik života. Ako je pravo armatura

društva, Ustavno pravo predstavlja njegovu matricu.

Politika pokazuje dva lica: prvo predstavlja zajednicu, a drugo odvojenost- dakle postoje oni koji društvo
vode i koji su vođeni. Ustavno pravo postavlja pravila političke igre i distribuira uloge između različitih
aktera. Takvo je stanje rezultiralo uspostavom, i to najčešće u pisanoj formi, jednog kodeksa –ustav.
Moderna koncepcija politike rođena je po mnogo čemu s donošenjem američke Deklaracije iz
1776.godine.

Pravo

predstavlja skup pravila ljudskog ponašanja koje je donio i sankcionirao državni autoritet. Budući

da norma reglektira volju države, ona posjeduje prisilnu moć kojoj se pojedinac ne može oduprijeti. Iza
pravne norme stoji država sa svojim aparatom prinude.

Privatno pravo

- regulira odnose među pojedincima, temelji se na autonomiji volje i ima egalitarni

karakter( građansko pravo).

Javno pravo

- regulira odnose države, javne vlasti i pojedinca. Izvori prava: pisani i nepisani

. Pisani izvori

međunarodni ugovori

( reguliraju odnose između subjekata međunarodnog prava),

ustav

( najviša

norma internog prava),

zakon

( opća norma usvojena u parlamentu i proglašena od državnog poglavara),

podzakonski propisi

( norme koje elaborira nositelj egzekutivne vlasti bilo na nacionalnom ili lokalnom

nivou.

Nepisani izvori

običaji

- nastaju čestim ponavljanjem određenog ponašanja kojeg respektiraju i

drugi juridički akteri i

jurisprudencija

- predstavlja određeno ponašanje sudova, kreativnu poziciju i akciju

suca glede interpretacije i primjene zakona( nije svugdje izvor prava).

Pod

predmetom

se podrazumijeva određeno područje društvenih odnosa koji su regulirani normama

određene pravne grane. Normama Ustavnog prava reguliraju se osnovni društveni odnosi, politički i
ekonomski.

Sadržaj

Ustavnog prava su dakle norme, on uvijek ovisi o prirodi odnosa između društvenih grupa, moći i

interesima vladajuće grupe, ekonomskoj osnovi, te nizu drugih faktora. Sadržaj je stalno promjenjiv i
različit od jedne do druge države, kao što nije isti u jednoj državi u različitim razdobljima njenog razvoja.

Pravni izvori

- različiti opći pravni akti koji reguliraju odnose koji spadaju u njegov predmet. Nužno je da

su oni pozitivno-pravni akti, dakle danas važeći akti. Zakon i drugi opći pravni akti mogu biti ili

isključivi

–

oni izvori koji reguliraju odnose koji spadaju jedino u predmet Ustavnog prava ili

mješoviti

izvori- oni koji

pored njega reguliraju i odnose neke drge grane prava.

Zakon

se smatra općim pravnim aktom i garancijom individualnih sloboda, ali i aktom kojim se u

najopćenitijem smislu određuje aktivnost javnih vlasti. Izgradnja ustavnog poretka putem ordinarne
legislative rezultira s nekoliko posljedica. Na djelu je meki(gipki, fleksibilni) ustav- donosi se ustav

identičnom procedurom koja se koristi za donošenje svakog drugog običnog zakona, a i implicira
suverenitet parlamenta, a ne supremaciju ustava pa nestaje razlike između ustavotvorne i legislativne
vlasti.

Organski zakon-

za označavanje pojedinih zakona kojima se, na osnovi ustava, razrađuju ustavna načela i

pobliže određuju organizacija i funkcioniranje pojedinih ustavnih institucija, a prije svega najviših
državnih organa. Donose se po posebnom i otežanom postupku koji se razlikuje od onoga kako se
donose obični zakoni. Nalaze se između ustava i običnih zakona.

Ustavni običaj

- nepisano pravno pravilo koje rezultira presedanima s kojima se javne valsti slažu, te im se

pokoravaju ili na njih pristaju. Paralelno se koristi s pisanim odredbama. Engleska kao primjer: politički
ustav kao običajni postoji nasuprot socijalnog, glavna pravila koja reguliraju politički sistem su prije svega
običajna.

Nepravi izvori

- djeluju na formiranje i sadržaj Ustavnog prava: politička teorija, politički programi i drugi

dokumenti političkih organizacija, te praksa ustavnog sistema.

Hrvatskoj

su izvori ustavnog prava pravni akti: Ustav RH, Ustavni zakon za provedbu Ustava RH, Ustavni

zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o izborima zastupnika u Sabor RH, Zakon o izboru
predsjednika RH, Zakon o Vladi RH, Poslovnik HR Sabora i Poslovnik Vlade RH.

Političke institucije

- ustanove koje su uspostavili ljudi u području političkog života.

Ustanova

( institucija) .

skup pravnih normi koje se odnose na jedan društveni odnos ili grupu istih odnosa. Politički se fenomeni
proučavaju putem metoda koje su bliske sociologiji.

S jedne strane ljudi su prisiljeni živjeti u zajednici, instikt društvenosti i potrea sigurnosti javljaju se
gotovo usporedno. S druge strane ljudska osobnost traži potvrdu svojeg identiteta. Ljudi imaju pravo na
realizaciju svoje individualne sudbine, i to u onoj mjeri u kojoj ne vrijeđaju opći interes. Pravo izmiruje
njihovu moguću kontradikciju.

Krajem 18.stoljeća pojavila se riječ ustav, koji se primjenjivao za ustavne režime, uređenja u kojima
postoji ravnoteža, stanje u kojemu se autoritet i sloboda međusobno ograničavaju. Izraz ustavna
monarhija je režim u kojemu je autoritet monarha ograničen individualnim slobodama građana i
participacijom građana u vlasti kroz predstavničke skupštine. Proces izmirenja između vlasti i slobode
ogleda se upravo u Ustavnom pravu.

2. USTAV KAO PRAVNA KONKLUZIJA

KONSTITUCIONALIZMA

Postupak donošenja ustava je:

a) obnova temelja države i b) radnja na obnovi temelja drževe u kojoj

sudjeluje narod.

Intelektulna elaboracija Ustava RH

- rad na ustavu započinje nakon svibnja 1990, tj . nakon održanih

višestranačkih izbora. Za izradu Prijedloga nacrta Ustava RH bila je zadužena Ustavna komisija Sabora.
Predsjedništvo RH osniva Ustavotvornu komisiju s istovrsnom zadaćom.

Načela:

Mora slijediti pozitivnu hrvatsku državno-pravnu tradiciju,

Treba označiti povratak europskoj i

oslanjati se na sjevernoameričku građansko-pravnu i ustavnu tradiciju,

Treba biti po mjeri

običnog čovjeka, građanina i naroda

, 4.

Treba biti dokument trajne vrijednosti,

Mora

sadržavati: temeljni cilj su građansko-ljudska i narodna prava, vrhovna vloast naroda,
zakonodavna vlast pripada Saboru, Ustav jamči parlamentarnu demokraciju i vladavinu zakona,
socijalna država, osiguranje suverenosti.

Institucionalna sloboda elaboracije

- u postupku donošenja novog ustava primijenile su se odredbe

važećeg i izmijenjenog Ustava RH iz 1974. i to one koje su se odnosile na promjenu Ustava- odlukom je
bilo određeno da će se Nacrt Ustava objaviti u Izvješću Sabora RH ali i u dnevnom tisku. Najvažniji
dokument koji je trebala pripremiti Ustavna komisija bio je tekst Prijedloga Ustava RH. 21. Prosinca
1990. Usvojen je novi Ustav RH.

OPĆENITO I NASTANKU USTAVA:

Ustavni blok-

niz pravnih normi koje imaju ustavni značaj : ustav, zakoni koji imaju ustavni karakter i

ustavni običaji. Postoje određene osobe kojima je povjeren zadatak stvaranja, mijenjanja i izvršavanja
pravnih propisa, te interpretiranja njihova značenja. Te osobe su

organi (tijela)

, fdok mjeru pravne

procedure koja ih obvezuje na izvršavanje njihovih zadataka zovemo njihovom

nadležnošću

odnosno

jurisdikcijom. Takvi propisi su o

rganizacijski

, a totalitet takvih propisa nazivamo

pravnom organizacijom

u užem smislu. Među organizacijskim propisima postoje viši i niži propisi. Ustav je skup anjviših državnih
organizacijskih propisa. Izvor je pozitivnog prava jer određuje kako će se stvarati, mijenjati i koristiti
pravo u državi.

O EVOLUCIJI USTAVA KAO PISANOG PRAVNOG AKTA:

Jedna od bitnijih karakteristika medijevalne države bila je konkurencija kralja i staleža. Prava(privilegije) i
dužnosti staleža prema kralju te prava monarha(prerogative) bila su utvrđena pisanim ugovorima koji su
često potvrđivali staro, nepisano, običajno pravo kao novo pravo. Na pisanoj formi su naročito inzistirali
plemićki staleži u Engleskoj. Najvažniji dokumenti na kojima dijelom još uvijek počiva englesko ustavno
pravo jesu,

Magna Carta(1215.), Habeas Corpus Act(1679.) te Act of Settlement(1701.).

Magna Carta-ugovor između engleskih baruna i kralja Johna iz 1215. Kojim su priznata prava baruna i
naroda. Taj dokument je zanimljiv jer jamči ostvarenje svojih odredaba. Predviđalo je ustanovljavanje
jednog tijela od 25 izabranih baruna, koji su imali zadaću kontrolirati njenu realizaciju. U slučaju da kralj
ili njegovi službenici naruše odredbe povelje, oštećeni je imao pravo naknade štete. Ako u roku od 40
dana šteta nije nadoknađena, kompenzacija se mogla ostvariti zapljenom kraljevih imanja.

William Oranski 1689. Donosi

Bill of Rights

- kralj bez suglasnosti parlamenta ne može suspendirati

zakone, donositi zakone, za vrijeme mira ne može podizati vojsku niti je držati, podizati poreze koji bi

koristili samo kruni, ne smije ograničavati slobodu izbora članova parlamenta, kao ni slobodu govora,
parlament se treba sastajati češće. Takva su se prava nazivala starim i priznatim slobodama.

Habeas Corpus Act- nova prodecura zaštite starog običajnog prava na osobnu slobodu. Act of
Settlement- regulirao je nasljeđivanje prijestolja i neovisnost sudstva.

Thomas Hobbes i John Locke- posebno su isticali razliku između ustava i ostalih zakona. Naglašavali su da
prema društvenom ugovoru vladavina volje većine doprinosi neuvažavanju razlike između ustavnog i
drugih zakona, a to je neuvažavanje ništa drugo nego posljedica načela da nije bilo zakona koji nije izraz
većinske volje. Zahtjev da ustav bude poseban pisani akt nije nikada realiziran u

Engleskoj

zbog

uspostave parlamentarnog režima.

Sjeverna Amerika

- načelo superiornosti ustava nad ordinarnim zakonima. Nalazimo konstitucionalizirana

individualna prava, organizaciju države koja počiva na podjeli vlasti, te načelo superiornosti ustava nad
zakonima. To se očitovalo i u pravu nezavisnih sudova da odlučuju o tome jesu li određeni zakoni u
suglasnosti s ustavom.

Prvi

europski ustavi

derivirani su iz američkog i englskog iskustva, dok su njihovi izravni modeli bili franc.

Ustavi iz perioda Revolucije. Rousseau koji za društveni ugovor traži jednoglasnost, a za obične zakone
glas većine. Parlament koji od naroda dobija specijalne ovlasti da donese ili izmijeni ustav, ne bavi s
djelatnošću ordinarne legislature(poseban ustavotvorni parlament). Tu je ideju prihvatila najprije
Francuska, a zatim i neke druge zemlje. Drugdje je prihvaćeno da ustav mora raticifirati narod( Amerika,
Švicarska). Ustav sadrži regulaciju o najvišim državnim organima, posebno o legislativnom organu, ustav
definira njihove nadležnosti, kao što sadrži i svaku drugu materiju koju treba čuvati od promjene putem
običnih zakona, a to su prije svega fundamentalna prava građana. Za ustavna pitanje ponekad vrijede i
ustavni običaji, ponekad i poslovnik parlamenta. Dio tih propisa postoji i izven ustava.

Ako govorimo o konzistentnosti pisanih ustava, razlikujemo:

evropski tip-

kratki ustavi, u njima je

materija raspoređena po logičkom smislu, naime tako da prije svega tretira političku organizaciju države,
dok probleme koji nisu osnovni ostavlja za regulaciju drugim normama, prije svega zakonskim; i

američi

tip

- duži je i difuzniji. U načelu bi trebalo preferirati kratke ustave i to zato jer duži ustavi imobiliziraju

veliki broj ostalioh juridičkih pravila, zahtjevaju česte revizije, a s druge strane previše detaljni ustavi ne
ostavljaju nimalo prostora konstrukcijama jurisprudencije ili običajima.

DEFINICIJA USTAVA:

Materijalni kriterij ustava

- njegov sadržaj čine najvažnija pravila, naime ona koja reguliraju organizaciju i

funkcioniranje države ili još preciznije, ustav sačinjavaju juridička pravila koja logički pripadaju Ustavnom
pravu. To su prije svega pravila koja određuju formu države, podjelu suvereniteta koji je delegiran
konstituiranim vlastima, te ona koja utvrđuju prava građana.

Formalni kriterij ustava

- je skup pravnih pravila, elaboriranih i revidiranih prema jednoj posebnoj i

superiornoj proceduri u odnosu na onu koja se koristi za druga pravila. Ustavna norma je privilegirana i
zaštićena. Zato je ustav kao pisani akt najviše pravne snage koji uređuje prvenstveno osnove, ali ne samo
osnove i ne samo osnove određenog društvenog i državnog uređenja.