Uticaj igre na psihomotorni status dece
Sadrzaj:
1. Uvod
2. Sedetarno ponašanje i zdravlje dece
3. Važnost fizičke aktivnosti
4. Uticaj sporta i fizićke aktivnosti na zdravlje dece
5. Važnost igre za zdravlje
6. Faktori rasta
7. Porodica i socijalni razvoj
8. Igra kao životna navika, a ne obaveza
9. Uloga igre za pripremanje dece za skolu
10. Neaktivnost u detinjstvu, depresija u odraslom dobu
11. Zaključak
12. Literatura
1.Uvod
Juvenalova izreka "men sana in corpore sano" predstavlja svakako jednu od najstarijih poruka koje
upućuju na probleme koji su danas predmet izučavanja psihologije sporta. Takođe i u delima
Platona, Aristotela i drugih antičkih filozofa nalaze se delovi u kojima se ističe značaj odnosa
između tela i duha.
Srednjovekovna dominacija crkvenih dogmi koje su zabranjivale bilo kakvo interesovanje za
čovekovo telo i njegov razvoj i vežbanje je zaustavila razvoj sporta, pa u tom smislu je nestao i
predmet izučavanja i interesovanja dela nauke koja bi mogla biti preteča današnje psihologije
sporta.
U doba Renesanse se ponovo javlja interesovanje za vežbanje i sport kao važne elemente
vaspitanja, što u svojim delima naročito ističu poznati reformatori školstva i pedagozi toga doba,
česi Komenski i Tirš, švajcarac Pestaloci i drugi.
Stvarni razvoj psihologije sporta kao nauke počinje onda kada počinje razvoj psihološe nauke
uopšte, a to je druga polovina 19. veka, tj. onda kada je nemački psiholog Viljem Vunt osnovao
prvu laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju u Lajpcigu, što se uzima kao početak stvaranja
psihološke nauke.
Nešto kasnije, početkom 20. veka Sigmund Frojd je pisao o seksualnim tonovima u igri i njenom
uticaju na razvoj ličnosti, a zatim su i drugi autori kao što su Biler i Bejtendajk pisali o zadovoljstvu
i psihološkom značaju dečije igre i igre uopšte (pa prema tome i sportske igre) za razvoj ličnosti.
Takođe je poznat De Kubertenov tekst objavljen u Parizu u to vreme pod naslovom "Eseji u
sportskoj psihologiji".
Na institutima za fizičku kulturu u SSSR-u, u Moskvi i Lenjingradu, formirani su 1920. godine
odseci za "Psihologiju fizičkog vaspitanja i sportskih aktivnosti" na kojima je razvijana značajna
naučno istraživačka aktivnost.
Tri psihologa P. V. Šulte, N. Sipel i F. Gize su radili na institutu za fizičko vaspitanje u Lajpcigu i
objavili nekoliko tekstova i knjiga koje su se odnosile na psihološke probleme u sportu, kao što je:
Šulteov tekst "Telo i duša u sportu" (1921), zatim knjiga "Poboljšanje učinka vežbanjem, igrama i
sportskim aktivnostima" (1924), koja se odnosi na psihološku pripremu sportista. Sipel je rezultate
svog istraživanja objavio u dve knjige pod naslovom "Fizičko vaspitanje u školama i mentalni rad
dece školskog uzrasta" i "Fizička vežbanja i psihička aktivnost". Gize je takođe objavio dve knjige i
to "Duša-telo" (1924) i "Duh i sport" (1928).
U sovjetskoj literaturi se 1925/26. godine navode studije Petera Rudika i A. P. Netšđajeva koje su se
bavile ispitivanjem vremena reakcije i uticajem fizičkog vaspitanja na kinestetičku percepciju,
memoriju, pažnju i maštovitost i na to kako sport utiče na razvoj ličnosti.
Koleman Grifit, Amerikanac koji se smatra utemeljivačem psihologije sporta, radio je kao
rukovodilac laboratorije za motorno učenje na Univerzitetu u Ilinoisu. Objavio je 1928. godine dve
knjige "Psihologija treniranja" i "Psihologija i sport" i bavio se uglavnom izučavanjem
psihomotornih veština, motoričkim učenjem i osobinama ličnosti sportista.
A. S. Puni je od 1929. godine započeo sa ispitivanjem uticaja sporta na psihički razvoj i uticaja
skijanja na karakteristike ličnosti sportista.
U Moskvi je 1930. godine osnovan naučno istraživački institut za proučavanje sporta i fizičkog
vaspitanja koji je podstakao mnoga istraživanja u psihologiji sporta. Prvi rukovodilac ovog instituta
i brojnih istraživanja prof. Peter Rudik je sačinio prvu klasifikaciju psihologije sporta koja bi mogla
i danas biti aktuelna, predstavivši je na sledeći način:
psihologija sportske aktivnosti koja se sastoji od dve kategorije :
a) opšta analiza sportske aktivnosti,

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti